Pitomi sljez

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pitomi sljez
Bijeli sljez
Bijeli sljez
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Malvales
Porodica: Malvaceae
Rod: Althaea
Vrsta: A. officinalis
Dvojno ime
Althaea officinalis
L.

Pitomi sljez, (ljekoviti bijeli sljez, lat. Althaea officinalis), je trajna zelen visoka preko 1m. Cijela površina je prekrivena obiljem trihomima, te su veliki i naborani listovi mekani, sivkastozelene boje. U pazušcima listova smješteni su veliki cvjetovi bijele ili svijetloružičaste boje.

Pitomi sljez raste na vlažnim mjestima u srednjoj i južnoj Europi, te zapadnoj Aziji.

Listovi, cvjetovi i korijenje A. officinalis se koriste u medicini, a mlado lišće i korijen su jestivi.

Ekstrakt iz korijena se koristi u pripravi bliskoistočnog jela halve.

Pitomi sljez je rijetka biljna vrsta koja daje tri droge:

  • korijen (lat. Althaeae radix),
  • list (lat. Althaeae folium) i
  • cvijet (lat. Althaeae flos)

Pitomi sljez se uzgaja se i u vrtovima kao ukrasna biljka. Ne smije se brkati sa bijelim sljezom (Alcea)

Sastojci[uredi VE | uredi]

Korijen biljke sadrži škrob (do 37%), sluzave tvari (35%), pektin (11-16%), šećer (8%), karoten , lecitin , fitosterol , mineralne soli i masno ulje (1-1,5 %). Korijen sadrži esencijalne aminokiseline važne za ljudsko tijelo , i to od 2 do 19,8% asparagina i do 4% betaina . Listovi, pored toga, sadrže sluz, eterično ulje , tvari slične gumama , askorbinsku kiselinu , karoten. Masno ulje sjemenki sadrži oleinsku kiselinu (30,8%), α-linoleinsku (52,9%)i α-linolenska kiselinu (1,85%) i β-linolensku kiselina (0,65%). Količina šećera, sluzi i drugih tvari varira . Pepeo je bogat fosfatima .

Djelovanje[uredi VE | uredi]

Korijen ljekovitog sljeza je tipična ljekovita biljka koja sadrži sluz , u smislu broja i sadržaja aktivnih tvari gotovo je ekvivalentan sjemenkama lana . Pripravci ove biljke olakšavaju spontanu regeneraciju tkiva, smanjuju upalne procese, djeluje kao ekspektorans. Velika količina vodenih ekstrakata obuhvaća želučanu sluzokožu, a učinak je bolji, što je veća kiselost želučanog soka .

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

Wilfort,R. Ljekovito bilje i njegova upotreba,Zagreb 1974.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Bijeli sljez
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Bijelom sljezu