Pitomi sljez

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Pitomi sljez
Bijeli sljez
Bijeli sljez
Status zaštite

Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Malvales
Porodica: Malvaceae
Rod: Althaea
Vrsta: A. officinalis
Dvojno ime
Althaea officinalis
L.
Područje života

Pitomi sljez, (ljekoviti bijeli sljez, lat. Althaea officinalis), je trajna zelen visoka preko 1m. Cijela površina je prekrivena obiljem trihomima, te su veliki i naborani listovi mekani, sivkastozelene boje. U pazušcima listova smješteni su veliki cvjetovi bijele ili svijetloružičaste boje.

Pitomi sljez raste na vlažnim mjestima u srednjoj i južnoj Europi, te zapadnoj Aziji.

Listovi, cvjetovi i korijenje A. officinalis se koriste u medicini, a mlado lišće i korijen su jestivi.

Ekstrakt iz korijena se koristi u pripravi bliskoistočnog jela halve.

Pitomi sljez je rijetka biljna vrsta koja daje tri droge:

  • korijen (lat. Althaeae radix),
  • list (lat. Althaeae folium) i
  • cvijet (lat. Althaeae flos)

Pitomi sljez se uzgaja se i u vrtovima kao ukrasna biljka. Ne smije se brkati sa bijelim sljezom (Alcea)

Sastojci[uredi VE | uredi]

Korijen biljke sadrži škrob (do 37%), sluzave tvari (35%), pektin (11-16%), šećer (8%), karoten , lecitin , fitosterol , mineralne soli i masno ulje (1-1,5 %). Korijen sadrži esencijalne aminokiseline važne za ljudsko tijelo , i to od 2 do 19,8% asparagina i do 4% betaina . Listovi, pored toga, sadrže sluz, eterično ulje , tvari slične gumama , askorbinsku kiselinu , karoten. Masno ulje sjemenki sadrži oleinsku kiselinu (30,8%), α-linoleinsku (52,9%)i α-linolenska kiselinu (1,85%) i β-linolensku kiselina (0,65%). Količina šećera, sluzi i drugih tvari varira . Pepeo je bogat fosfatima .

Djelovanje[uredi VE | uredi]

Korijen ljekovitog sljeza je tipična ljekovita biljka koja sadrži sluz , u smislu broja i sadržaja aktivnih tvari gotovo je ekvivalentan sjemenkama lana . Pripravci ove biljke olakšavaju spontanu regeneraciju tkiva, smanjuju upalne procese, djeluje kao ekspektorans. Velika količina vodenih ekstrakata obuhvaća želučanu sluzokožu, a učinak je bolji, što je veća kiselost želučanog soka .

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

Wilfort,R. Ljekovito bilje i njegova upotreba,Zagreb 1974.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Bijeli sljez
Wikispecies-logo.svgWikivrste imaju podatke o: Bijelom sljezu