Placido Belavić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Placido Belavić (Karlovac, 23. ožujka 1868. - Vukovar, 17. veljače 1957.), bio je hrvatski književnik, povjesničar i prevoditelj. Bio je dijelom plejade hrvatskih svećenika pripovjedača iz prve polovice 19. stoljeća.

Životopis[uredi VE | uredi]

Placido Belavić rodio se je u Karlovcu 1868. godine. Gmnaziju je svršio u rodnome gradu a bogosloviju u Baji, u Madžarskoj. U razdoblju od 1912. do 1924. godine bio je dušobrižnikom hrvatskih iseljenika u Sjedinjenim Američkim Državama (Chicago). Osnovao hrvatske župe u New Yorku (1914.) i Milwaukeeju (1917.). Surađivao u listovima u domovini i SAD-u (Naša nada – Our Hope, Chicago).[1]

Umro je u Vukovaru 1957. godine.

Djela[uredi VE | uredi]

(izbor)

  • Čudotvorna Gospina slika u Sotinu, Tiskara "Sriemskih novina", Vukovar, 1909. (reprint, Gradski muzej Vukovar, Zagreb, 1995.)
  • Buffalo i druge pripovijesti, Tisak i naklada Lav. Weissa, Bjelovar, 1915.
  • Čarobni diplaš i druge američko-indijske i japanske priče za hrvatsku mladež, Tisak i naklada knjižare Gust. Neuberga, Križevci, 1916.
  • Crtice iz prošlosti Vukovara, Tiskara Novo doba, Vukovar, 1927. (reprint, Gradski muzej Vukovar, Vukovar, 1993.)
  • Povijest samostana i župe vukovarske, 2. izd., Tiskara Novo doba, Vukovar, 1928. (reprint, Ogranak Matice hrvatske [etc.], Vukovar, 2006.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Belavić, Placido, enciklopedija.hr, pristupljeno 25. rujna 2019.


P literature.svg Nedovršeni članak Placido Belavić koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.