Plešivica

Koordinate: 45°44′15″N 15°40′07″E / 45.73746632°N 15.66871441°E / 45.73746632; 15.66871441
Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Plešivica. Za druga značenja pogledajte Plešivica (razdvojba).
Ovo je članak o grebenu Samoborskog gorja. Za planinu u Lici pogledajte članak Lička Plješivica.
Plešivica
Plešivica snimljena s vrha Japetića
Položaj
Koordinate45°44′15″N 15°40′07″E / 45.73746632°N 15.66871441°E / 45.73746632; 15.66871441
Država Hrvatska
Zagrebačka županija
Najbliži gradoviSamobor, Jastrebarsko, Zagreb
Dio gorjaSamoborsko gorje
Fizikalne osobine
Najviši vrhČerga – 780 m
Ostali vrhoviOkić – 499 m
Gaj – 674 m
Gajev kamen – 640 m
Plešivica na zemljovidu Hrvatske
Plešivica
Plešivica
Plešivica na zemljovidu Hrvatske
Zemljovid

Plešivica je naziv za jugoistočni greben Samoborskog gorja i proteže se približno u smjeru istok-zapad u dužini od 7 km s najvećom širinom od 1,5 km. Greben počinje kod sela Vranov Dol i proteže se do izdvojenoga vrha Okić poviše sela Klake. Hrbat je podijeljen u dva dijela prijevojem Poljanice (581 m).

Najviši vrh planine je Čerga i nalazi se na 780 mnv. Na vrhu se nalazi geodetska točka, vidikovac te poletna staza za parajedriličare, a uz vrh prolazi i Jaskanski planinarski put.[1] Središnji greben Plješivice, od prijevoja Poljanice do sela Poljanica Okićka, sastoji se od niza vrhova s visinama u rasponu od 730 do 760 m.

Padine planine prekrivene su gustom bjelogoričnom šumom s manjim područjima pod crnogoričnom šumom. Crnogorična šuma nije prirodna, već je posljedica pošumljavanja.[2]

Južne padine Plešivice poznata su vinogorja na kojima se uzgajaju mnoga kvalitetna vina. Pretpostavlja se da su vinovu lozu u ove krajave donijeli Tračani od kojih su Iliri i Kelti preuzeli kulturu uzgajanja vinove loze.[3] Prijevoj Poljanice popularno je biciklističko odredište.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Jaskanski planinarski put :: Popis KT, pristupljeno 5. lipnja 2020.
  2. Pošumljavanje Plešivice
  3. Plešivičko vinogorje. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2012. Pristupljeno 6. siječnja 2012.