Prijeđi na sadržaj

Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje

Izvor: Wikipedija
Klasifikacija i vanjske poveznice
MeSH D001289 Uredi na Wikipodatcima

Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje ili poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (eng. attention deficit hyperactivity disorder, ADHD) neurorazvojni je poremećaj sa simptomima nepažnje, hiperaktivnosti, emocionalne nereguliranosti i impulzivnosti u pretjeranoj mjeri tako da negativno utječe na život pojedinca.[1] Simptomi ADHD-a nastaju iz izvršne disfunkcije.

Rezultati slabe samokontrole u područjima kao što su rukovanje vremenom, inhibicija nagona, započinjanje obavljanja zadataka ili održavanje pažnje mogu biti slaba profesionalna učinkovitost, poteškoće u vezama i brojni zdravstveni problemi[2][3] kao što su smanjena kvaliteta života i očekivani vijek.[4] Povezuje se s drugim mentalnim oboljenjima kao i nepsihijatrijskim poremećajima što može uzrokovati daljnje poteškoće.

Iako ADHD uključuje nemogućnost održavanja pažnje na zadatku,[2] deficiti u inhibiciji dovode i do problema pri prekidanju već započetih zadataka zbog čega oboljeli mogu nastaviti obavljati zadatak do završetka čak i kada se kontekst promijeni.[5] Ovaj se simptom svakodnevno naziva hiperfokusom, a povezan je s rizicima kao što su ovisnost.[6]

ADHD se ponekad teško razlikuje od inih stanja. Predstavlja ekstremni nedostatak izvršne funkcionalnosti i samokontrole, a postojanje poremećaja podržavaju snimke mozga i genetski testovi.

Simptomi

[uredi | uredi kôd]

Nepažnja, hiperaktivnost (u odraslih pak nemir), disruptivno ponašanje i impulzivnost česti su simptomi ADHD-a.[7] Problemi u obrazovanju i u vezama s drugim ljudima također su uobičajeni.[8][9] Znakove i simptome može biti teško definirati jer je teško povući granicu između, primjerice, uobičajena nedostatka pažnje i te razine nepažnje koja bi zahtijevala intervenciju.[10]

Peto izdanje Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje (DSM-5) napominje da simptomi moraju biti prisutni bar šest mjeseci do razina viših nego što je uobičajeno u toj životnoj dobi.[11] Dakle, nužno je bar šest mjeseci nepažnje ili hiperaktivnosti za osobe ispod 17 godina i bar pet simtpoma za starije od 17 godina.[11] Simptomi također moraju biti prisutni bar u dvama kontekstima (društvenom životu, obrazovanju, poslu, kućnom životu) i moraju na neki način izravno ometati osobu i smanjivati kvalitetu života.[11] Nadalje, DSM-5 smatra da se simptomi moraju pojaviti prije 12. godine života.[12] Međutim, istraživanja pokazuju da godine početka simptoma ne trebaju biti preduvjet dijagnozi.[13]

ADHD se najčešće dijagnosticira u dječjoj dobi, a liste simptoma mogu se rabiti i kod odraslih.[14] Tinejdžeri uglavnom bolje kontroliraju simptome, ali ako se poremećaj ne otkrije na vrijeme, može uzrokovati probleme kasnije u životu, kao što je zaostajanje u školi ili problemi prilikom većih promjena poput samostalnoga života. Odrasli često mogu imati gotovo neprimjetne simptome, kod tih ljudi mogu se javiti problemi kao što su depresija i nemogućnost zadržavanja posla.[15]

Izražavanje

[uredi | uredi kôd]

Postoje tri temeljne vrste poremećaja:[15][10]

  • ADHD s kombiniranim karakteristikama hiperaktivnosti, impulzivnosti i pomanjkanja pozornosti (ADHD-C)
  • ADHD s pomanjkanjem pozornosti kao primarnom karakteristikom (ADHD-PI ili ADHD-I)
  • ADHD s impulzivnošću i hiperaktivnošću kao primarnim karakteristikama (ADHD-PH ili ADHD-HI).

Žene se češće dijagnosticira s ADHD-PI-jem.[15]

Simptomi su nabrojani za ADHD-PI i ADHD-PH po DSM-5 i ICD-11. Simptomi koji se mogu bolje objasniti drugim stanjem koje bolesnik ima ne smatraju se simptomom ADHD-a u te osobe. U DSM-5 ovi tipovi zanemaruju se i smatraju načinima na koje se ADHD prezentira tijekom vremena.

Presentations DSM-5 i DSM-5-TR[11] ICD-11[16]
nepažnja Bar šest kod djece i pet kod odraslih:
  • često zanemaruje detalje ili radi greške iz nepažnje
  • često otežano održava koncentraciju na zadatku
  • često se čini da ne sluša kada mu/joj se govori, čak i ako nema jasne distrakcije
  • često ne prati upute ili ne završi zadatak
  • često ima problema s organizacijom aktivnosti, obavljanjem zadataka do roka i čuvanjem svojih stvari
  • često nevoljko sudjeluje u zadacima koji zahtijevaju dugotrajno održavanje pažnje
  • često gubi stvari nužne za izvršenje zadatka
  • često mu/joj pažnju lako odvrate vanjski stimulusi, kod tinejdžera i odraslih to mogu biti i vlastite misli
  • često zaboravlja dnevne aktivnosti ili je zaboravljiv/a dok ih obavlja.
 Više simptoma koji negativno utječu na životne funkcije, ali ne moraju nužno biti prisutni pri iznimno stimulativnim zadacima s čestim nagradama:
  • otežano održava fokus na zadatke koji nisu jako stimulativni ili zahtijevaju kontinuirani trud; propušta detalje, radi česte greške iz nepažnje u radu; zadatke često naglo napusti u zamjenu za drugi
  • lako mu/joj se odvrati pažnja (čak i vlastitim mislima); može ne slušati kada mu/joj se govori; često se čini da je izgubljen/a u vlastitim mislima
  • često gubi stvari; zaboravljiv/a je i neorganiziran/a u svakodnevnim aktivnostima

Mogu se javljati i simptomi ADHD-HI, ali ovi su dominantni.

hiperaktivnost i impulzivnost Bar šest kod djece i pet kod odraslih:
  • često se vrpolji na sjedalu
  • čestoteško sjedi mirno za vrijeme večere, nastave, na sastancima...
  • često trči ili se penje na neprimjerenim mjestima (kod odraslih i tinejdžera manifestira se kao nemir)
  • često ne može tiho sudjelovati u slobodnom vremenu ili igri
  • često se čini da ne može stajati mirno i da je uvijek u pokretu
  • često govori više nego je potrebno
  • često odgovara na pitanja prije nego što ih govornik izgovori do kraja, završava rečenice drugih ljudi
  • često mu/joj je teško čekati red uključujući i čekanje u redu
  • često prekida druge kada govore uključujući i upadanje u tuđe razgovore, upotrebljava tuđe predmete bez pitanja.
 Više simptoma koji negativno utječu na životne funkcije, a najčešće su prisutni u situacijama gdje postoji struktura i koje zahtijevaju samokontrolu:
  • pretjerana motorna aktivnost; teško sjedi mirno; često napušta svoje sjedeće mjesto; mala djeca često se vrpolje pri sjedenju, a odrasli i tinejdžeri osjećaju nemir i nelagodu kada trebaju biti mirni i tihi
  • govori previše; teško tiho sudjeluje u aktivnosti
  • odgovara i komentira bez razmišljanja; teško čeka svoj red u razgovoru, igri ili drugim aktivnostima; prekida razgovore ili igru
  • ne razmišlja o posljedicama prije djelovanja, umjesto toga često djeluje odmah (npr. i u fizički opasnim aktivnostima kao što je nepažljiva vožnja, impulzivne odluke).

Mogu se javljati i simptomi ADHD-PI, ali ovi su dominantni.

kombinirani Ima simptome obaju. Ima simptome obaju, a da pritom ni jedan ne dominira.

Simptomi se izražavaju drukčije i suptilnije kako osoba stari. Hiperaktivnost često postane manje očitom i od nje nastane unutarnji nemir, problemi s opuštanjem ili mirnim držanjem, pretjerana pričljivost ili stalna mentalna aktivnost u tinejdžera ili odraslih osoba s ADHD-om.[17]

Impulzivnost se u odrasloj dobi može manifestirati kao djelovanje bez razmišljanja, nestrpljivost, neodgovorno trošenje i ponašanje kojima se traži stimuliranje, a nepažnja se iskazuje teškoćama u organizaciji, održavanju pažnje na zadatku ili odlučivanju, kao osjetljivost ili stres te tako da im nešto, primjerice, vrlo lako dosadi.[18]

Liječenje

[uredi | uredi kôd]

Liječenje ADHD-a obično uključuje savjetovanje ili lijekove, samostalno ili u kombinaciji jedno s drugim. Iako postoje razne mogućnosti liječenja za poboljšanje simptoma ADHD-a, terapije lijekovima značajno poboljšavaju dugoročne ishode i, iako uklanjaju neke povišene rizike poput pretilosti, ipak imaju rizike od nuspojava.[19] Lijekovi koji se koriste uključuju stimulanse, atomoksetin, agoniste alfa-2 adrenergičkih receptora, a ponekad i antidepresive.[20]

Kod onih koji imaju problema s fokusiranjem na dugoročne nagrade, pozitivno potkrepljenje poboljšava izvršavanje zadataka.[21] Lijekovi su najučinkovitiji tretman,[22] a sve nuspojave su obično blage i lako se rješavaju. Međutim, sva će se poboljšanja poništiti ako se prestane uzimati lijek.[23] Stimulansi za ADHD također poboljšavaju upornost i izvršavanje zadataka kod djece s ADHD-om. Farmakološko liječenje ADHD-a povezano je s povećanim postignućima i smanjenim izostancima s nastave, smanjenim rizikom od hitnih bolničkih posjeta povezanih s ozljedama, smanjenim rizikom od samoubojstva i pokušaja samoubojstva te smanjenim stopama zlouporabe droga i kriminala.[24]

Podaci također ukazuju na to da kombiniranje lijekova s ​​kognitivno-bihevioralnom terapijom može imati pozitivne učinke:[25] iako je KBT znatno manje učinkovita, može pomoći u rješavanju problema koji opstaju i nakon što je medikamentna terapija optimizirana. Priroda i raspon poželjnih krajnjih točaka liječenja ADHD-a razlikuju se među dijagnostičkim standardima za ADHD. U većini studija učinkovitost liječenja određena je smanjenjem simptoma. Međutim, neke su studije uključile subjektivne ocjene učitelja i roditelja kao dio svoje procjene učinkovitosti.

Problemi u obrazovanju

[uredi | uredi kôd]

Sustav u pravilu ne radi razliku između hiperaktivne i nehiperaktivne djece. Budući da su hiperaktivna djeca u pravilu nemirnija, teže se koncentriraju na nastavno gradivo, sklonija su skretanju s teme (ometanju nastave) i upadanju u riječ (impulzivno reagiraju), označuje ih se problematičnima. Zbog toga mogu imati nisko samopouzdanje i osjećaj manje vrijednosti iz čega proizlazi vandalizam, zlouporaba opojnih sredstava i promiskuitet.

Maskiranje

[uredi | uredi kôd]

Osobe s ADHD-om, slično osobama s autizmom, često se moraju prilagoditi ponašanju većine suprotno svojoj osobnosti, što se naziva maskom. Ovo se najčešće odnosi na kontroliranje simptoma u strahu od društvene osude, primjerice na sastanku osoba s ADHD-om može izgubiti koncentraciju, nije više u stanju pratiti izlaganje i osjeća izrazit pritisak i nelagodu, odnosno poželi izletjeti iz dvorane. Istodobno, međutim, zna da učiniti takvo što nije u skladu s društvenim pravilima. U tom trenutku osoba navlači masku, i ne odaje svoj manjak koncentracije i nelagodu.

Osobe s ADHD-om ne mogu promijeniti svoju osobnost, ali mogu svoje ponašanje prilagoditi očekivanju okoline. Međutim, navlačenje maske nije uspješna na duge vremenske intervale, kao što je školovanje, pa se simptomi kad-tad pokažu. Nadalje, mala djeca ne znaju da imaju ADHD u početku niti da moraju navući masku i odglumiti svoju društvenu ulogu učenika.[26][27]

Dugotrajno maskiranje simptoma ima negativne posljedice po mentalno zdravlje pojedinca.[28]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ American Psychiatric Association, ur. 2022. Diagnostic and statistical manual of mental disorders: DSM-5-TR™. Fifth edition, text revision izdanje. American Psychiatric Association Publishing. Washington, DC. ISBN 978-0-89042-575-6
  2. ↑ a b Barkley RA, Murphy KR. 1. lipnja 2011. The Nature of Executive Function (EF) Deficits in Daily Life Activities in Adults with ADHD and Their Relationship to Performance on EF Tests. Journal of Psychopathology and Behavioral Assessment (engleski). 33 (2): 137–158. doi:10.1007/s10862-011-9217-x. ISSN 1573-3505
  3. ↑ Fleming M, Fitton CA, Steiner MF, McLay JS, Clark D, King A, Mackay DF, Pell JP. Srpanj 2017. Educational and Health Outcomes of Children Treated for Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder. JAMA Pediatrics. 171 (7): e170691. doi:10.1001/jamapediatrics.2017.0691. PMC 6583483. PMID 28459927
  4. ↑ Cattoi B, Alpern I, Katz JS, Keepnews D, Solanto MV. Travanj 2022. The Adverse Health Outcomes, Economic Burden, and Public Health Implications of Unmanaged Attention Deficit Hyperactivity Disorder (ADHD): A Call to Action Resulting from CHADD Summit, Washington, DC, October 17, 2019. Journal of Attention Disorders. 26 (6): 807–808. doi:10.1177/10870547211036754. PMID 34585995 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć). S2CID 238218526
  5. ↑ Barkley, R. A. 1997. Behavioral inhibition, sustained attention, and executive functions: Constructing a unifying theory of ADHD. Psychological Bulletin. 121 (1): 65–94. doi:10.1037/0033-2909.121.1.65. PMID 9000892
  6. ↑ Ishii S, Takagi S, Kobayashi N, Jitoku D, Sugihara G, Takahashi H. 16. ožujka 2023. Hyperfocus symptom and internet addiction in individuals with attention-deficit/hyperactivity disorder trait. Frontiers in Psychiatry. 14: 1127777. doi:10.3389/fpsyt.2023.1127777. PMC 10061009 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 37009127 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć)
  7. ↑ Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder. National Institute of Mental Health. Rujan 2023. Pristupljeno 2. siječnja 2024.
  8. ↑ Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder in Adults: What You Need to Know. National Institute of Mental Health. Pristupljeno 2. siječnja 2024.
  9. ↑ Dobie C, Donald WB, Hanson M, Heim C, Huxsahl J, Karasov R, Kippes C, Neumann A, Spinner P, Staples T, Steiner L. Ožujak 2012. Diagnosis and management of attention deficit hyperactivity disorder in primary care for school-age children and adolescents. National Guideline Clearinghous. str. 79. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2013. Pristupljeno 10. listopada 2012.
  10. ↑ a b Ramsay JR. 2007. Cognitive behavioral therapy for adult ADHD. Routledge. str. 4, 25–26. ISBN 978-0-415-95501-0
  11. ↑ a b c d American Psychiatric Association. 2013. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders. 5th izdanje. American Psychiatric Publishing. Arlington. str. 59–65. ISBN 978-0-89042-555-8
  12. ↑ Epstein JN, Loren RE. Listopad 2013. Changes in the Definition of ADHD in DSM-5: Subtle but Important. Neuropsychiatry. 3 (5): 455–458. doi:10.2217/npy.13.59. PMC 3955126. PMID 24644516
  13. ↑ Faraone, Stephen V.; Biederman, Joseph. 1. srpnja 2016. Can Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder Onset Occur in Adulthood?. JAMA Psychiatry. 73 (7): 655–656. doi:10.1001/jamapsychiatry.2016.0400. ISSN 2168-622X
  14. ↑ Culpepper, Larry; Mattingly, Gregory. 2010. Challenges in identifying and managing attention-deficit/hyperactivity disorder in adults in the primary care setting: a review of the literature. Primary Care Companion to the Journal of Clinical Psychiatry. 12 (6): PCC.10r00951. doi:10.4088/PCC.10r00951pur. ISSN 1555-211X. PMC 3067998. PMID 21494335
  15. ↑ a b c Poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD). PLIVAzdravlje. Pristupljeno 30. travnja 2025.
  16. ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor ICD-11
  17. ↑ Kooij SJ, Bejerot S, Blackwell A, Caci H, Casas-Brugué M, Carpentier PJ, Edvinsson D, Fayyad J, Foeken K, Fitzgerald M, Gaillac V, Ginsberg Y, Henry C, Krause J, Lensing MB, Manor I, Niederhofer H, Nunes-Filipe C, Ohlmeier MD, Oswald P, Pallanti S, Pehlivanidis A, Ramos-Quiroga JA, Rastam M, Ryffel-Rawak D, Stes S, Asherson P. Rujan 2010. European consensus statement on diagnosis and treatment of adult ADHD: The European Network Adult ADHD. BMC Psychiatry. 10 (67): 67. doi:10.1186/1471-244X-10-67. PMC 2942810. PMID 20815868
  18. ↑ Bridgett DJ, Walker ME. Ožujak 2006. Intellectual functioning in adults with ADHD: a meta-analytic examination of full scale IQ differences between adults with and without ADHD. Psychological Assessment. 18 (1): 1–14. doi:10.1037/1040-3590.18.1.1. PMID 16594807
  19. ↑ Peterson, Bradley S.; Trampush, Joey; Maglione, Margaret; Bolshakova, Maria; Rozelle, Mary; Miles, Jeremy; Pakdaman, Sheila; Brown, Morah; Yagyu, Sachi; Motala, Aneesa; Hempel, Susanne. 25. ožujka 2024. Treatments for ADHD in Children and Adolescents: A Systematic Review. Pediatrics. 153 (4): e2024065787. doi:10.1542/peds.2024-065787. ISSN 0031-4005
  20. ↑ Bidwell, L. Cinnamon; McClernon, F. Joseph; Kollins, Scott H. 1. kolovoza 2011. Cognitive enhancers for the treatment of ADHD. Pharmacology Biochemistry and Behavior. Cognitive Enhancers for the Treatment of Neuropsychiatric Disorders: Clinical and Preclinical Investigations. 99 (2): 262–274. doi:10.1016/j.pbb.2011.05.002. ISSN 0091-3057. PMC 3353150. PMID 21596055
  21. ↑ Modesto-Lowe, Vania; and Meyer, Andrea. 1. srpnja 2013. Are Motivation Deficits Underestimated in Patients With ADHD? A Review of the Literature. Postgraduate Medicine. 125 (4): 47–52. doi:10.3810/pgm.2013.07.2677. ISSN 0032-5481. PMID 23933893 |first2= nedostaje |last2= (pomoć); |first3= nedostaje |last3= (pomoć)
  22. ↑ Wigal, Sharon B. 1. studenoga 2009. Efficacy and Safety Limitations of Attention-Deficit Hyperactivity Disorder Pharmacotherapy in Children and Adults. CNS Drugs (engleski). 23 (1): 21–31. doi:10.2165/00023210-200923000-00004. ISSN 1179-1934
  23. ↑ Mayes, Rick; Bagwell, Catherine; Erkulwater, Jennifer. svibnja–lipnja 2008. ADHD and the Rise in Stimulant Use Among Children. Harvard Review of Psychiatry (engleski). 16 (3): 151. doi:10.1080/10673220802167782. ISSN 1465-7309
  24. ↑ Coghill, David R.; Banaschewski, Tobias; Soutullo, César; Cottingham, Matthew G.; Zuddas, Alessandro. 1. studenoga 2017. Systematic review of quality of life and functional outcomes in randomized placebo-controlled studies of medications for attention-deficit/hyperactivity disorder. European Child & Adolescent Psychiatry (engleski). 26 (11): 1283–1307. doi:10.1007/s00787-017-0986-y. ISSN 1435-165X. PMC 5656703. PMID 28429134
  25. ↑ Faraone, Stephen V.; Banaschewski, Tobias; Coghill, David; Zheng, Yi; Biederman, Joseph; Bellgrove, Mark A.; Newcorn, Jeffrey H.; Gignac, Martin; Al Saud, Nouf M.; Manor, Iris; Rohde, Luis Augusto. Rujan 2021. The World Federation of ADHD International Consensus Statement: 208 Evidence-based conclusions about the disorder. Neuroscience and Biobehavioral Reviews. 128: 789–818. doi:10.1016/j.neubiorev.2021.01.022. ISSN 1873-7528. PMC 8328933 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 33549739
  26. ↑ ADHD. www.udruga-zvoncici.hr. Pristupljeno 30. travnja 2025.
  27. ↑ Storebø OJ, Ramstad E, Krogh HB, Nilausen TD, Skoog M, Holmskov M, Rosendal S, Groth C, Magnusson FL, Moreira-Maia CR, Gillies D, Buch Rasmussen K, Gauci D, Zwi M, Kirubakaran R, Forsbøl B, Simonsen E, Gluud C. Studeni 2015. Methylphenidate for children and adolescents with attention deficit hyperactivity disorder (ADHD). The Cochrane Database of Systematic Reviews. 11 (11): CD009885. doi:10.1002/14651858.CD009885.pub2. ISSN 1464-780X. PMID 26599576
  28. ↑ What Is ADHD Masking?. Verywell Mind (engleski). Pristupljeno 30. travnja 2025.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Članak Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje koji govori o psihijatriji je mrva. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Poremećaj_hiperaktivnosti_i_deficita_pažnje&oldid=7190873"