Portogruaro
| Portogruaro | |
|---|---|
| Comune di Portogruaro | |
 Piazza della Repubblica s vijećnicom | |
| država |  Italija |
| regija | Veneto |
| pokrajina | Venecija |
| frazioni | Giussago, Lison, Lugugnana, Portovecchio, Pradipozzo, Summaga |
| Vlast | |
| • gradonačelnik | Antonio Bertoncello |
| Površina | |
| • Ukupna | 102 km² |
| Visina | 5 |
| Koordinate | 45°47′N 12°50′E / 45.783°N 12.833°E |
| Stanovništvo (2011.) | |
| • Entitet | 25 140 |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | 30026 |
| Pozivni broj | 0421 |
| Stranica | www.comune.portogruaro |
 | |
  Portogruaro | |
Portogruaro je grad u talijanskoj pokrajini Venecija u regiji Veneto od 25 140 stanovnika[1] (2011. godine).
Portogruaro leži na istoku Sjeverne Italije duž obala rijeke Lemene, u Venetskoj ravnici između rijeka Livenza i Tagliamento,[2] udaljen oko 60 km sjeveroistočno od provincijskog centra Venecije, gotovo na granici s regijom Furlanija-Julijska krajina.
Portogruaro je službeno osnovan - 1140. kad je biskup Concordije dozvolio grupi ribara da se tu nasele i naprave luku na rijeci. Sami građani Portogruara zatražili su 1420. da postanu dio Mletačke Republike. Pod venecijanskom upravom naselje je brzo raslo, i postalo važni transportni punkt između lagune i Alpa.[2]
Nakon pada Venecije i napoleonskih ratova - Portogruaro je kao i ostatak Veneta postao dio Venecije, vazalne tvorevine Austrijskog carstva sve do 1866. i Ujedinjenja Italije.
Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 24 301. Djeca i mladi činili su 13,1 %, a starije osobe 28,9 % stanovništva.[3]
| Popis stanovništva | ||
|---|---|---|
| Godina | Br. stan. | ±% |
| 1871. | 9182 | — |
| 1881. | 9386 | +2,2 % |
| 1901. | 9636 | +2,7 % |
| 1911. | 12 374 | +28,4 % |
| 1921. | 14 147 | +14,3 % |
| 1931. | 17 228 | +21,8 % |
| 1936. | 18 425 | +6,9 % |
| 1951. | 21 945 | +19,1 % |
| 1961. | 20 840 | −5,0 % |
| 1971. | 22 814 | +9,5 % |
| 1981. | 24 440 | +7,1 % |
| 1991. | 24 760 | +1,3 % |
| 2001. | 24 571 | −0,8 % |
| 2011. | 25 140 | +2,3 % |
| 2021. | 24 488 | −2,6 % |
| Izvori: [4][5] | ||
Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (21 382 – 89,7 %), Rumunjska (343 – 1,4 %), Albanija (329 – 1,4 %), Maroko (228 – 1 %), Moldavija (210 – 0,9 %), …[6]
Najveće znamenitosti Portogruaroa su romanička Opatija Summaga iz 11. st. a, s crkvom podignutom 1211., čija je fasada dovršena u 18. st. u i gotička Gradska vijećnica iz 1265. s preuređenom fasadom oko 1512.
Portogruaro' centar poljoprivrednog kraja, poznat po uzgoju goveda, grad ima i nešto industrijskih pogona, koji proizvode prehrambene proizvode, strojeve i kemikalije.[2]
- Marmande, Francuska
- Ejea de los Caballeros, Španjolska
- ↑ ITALY: Veneto (engleski). Citypopulationde. Pristupljeno 31. kolovoza 2013.
- 1 2 3 Portogruaro (talijanski). Treccani. Pristupljeno 31. kolovoza 2013.
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
- ↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku
- ↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- Službene stranice grada Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. siječnja 2013. (Wayback Machine) (tal.)
- Portogruaro na portalu Treccani