Šume brdskog pojasa Hrvatske

Brdski pojas ili montani pojas dio je Eurosibirsko-sjevernoameričke regije u fitogeografskoj raspodjeli Hrvatske koji zauzima prostore iznad 350 m nadmorske visine u panonskom dijelu, odnosno iznad 600 m nadmorske visine u Dinaridima. Gornja granica leži između 700 i 900 m nadmorske visine. Prosječna godišnja temperatura kreće se između 7 i 9 ^oC, a prosječna količina oborina iznad 1200 mm, s tim da u dinarskom području može dostići i bitno veće vrijednosti. Dominantna drvenasta vrsta ovog pojasa je bukva. Slično kao i u prethodnom pojasu, zbog različitih ekološko-klimatskih prilika razlikuju se tri grupe šumskih zajednica:

• Neutrofilne bukove šume ilirske vegetacijske zone. (biljna zajednica Lamio orvalae Fagetum)
• Acidofilne bukove šume srednjoeuropske vegetacijske zone. (biljne zajednice Luzulo-Fagetum i Blechno-Fagetum)
• Primorske bukove šume paramediteranske vegetacijske zone. (biljna zajednica Seslerio-Fagetum).

Iz već prethodno opisanih povijesno-ekoloških razloga, bukove šume ovog područja s obzirom na bogatstvo vrsta i izuzetno bujnu razvijenost čine najljepše bukove šume u Europi.

Brdske šume bukve (Lamio orvalae Fagetum)

Ovaj tip šuma rasprostranjen je u kopnenom dijelu Dinarida, na Kordunu i Banovini, te na panonskom gorju sjeverozapadne Hrvatske u rasponu nadmorskih visina od 400 do 800 m. Raste na ravnim terenima i različito eksponiranim, ali ne suviše strmim padinama. Predstavlja jedan od gospodarski najvažnijih tipova šuma.

U dinarskom području najčešće raste na smeđim tlima i karbonatnim crnicama, a u panonskom području na raznim tipovima tala, no najčešće na distričnim smeđim dubokim tlima i na luvisolima na silikatu.

U sloju drveća prevladava bukva, ali su česti i hrast kitnjak (Quercus petraea), obični grab (Carpinus betulus), gorski brijest (Ulmus glabra), javori (Acer platanoides i A. pseudoplatanus), te obični jasen (Fraxinus excelsior). Sloj grmlja najčešće je vrlo bogat i u njemu, između ostalih, rastu kozlokrvine (Lonicera xylosteum i L. alpigena), božikovina (Ilex aquifolium), crvena bazga (Sambucus racemosa), likovci (Daphne laureola i D. mezereum) i širokolisna kurika (Euonymus latifolius). U prizemnom sloju raste izuzetno velik broj vrsta, pa se može reći da upravo ovaj tip šume ima najbogatije razvijeni prizemni sloj u odnosu na sve druge tipove šuma u Hrvatskoj. Posebnu specifičnost tom sloju daje vrlo velik broj ilirskih vrsta koje su endemi sjeverozapadnog dijela Balkana. Neke od tih vrsta su velika mrtva kopriva (Lamium orvala), volujsko oko (Hacquetia epipactis), kranjski bijeli bun (Scopolia carniolica), kranjska mlječika (Euphorbia carniolica), mišje uho (Omphalodes verna), mnogolisna režuha (Cardamine polyphylla) i dr.

Dok je većina srodnih bukovih šuma u srednjoj Europi pretvorena u kulture smreke, kod nas su one sačuvane u gotovo prirodnom stanju što je također jedna od posebnosti ovoga prostora.

Brdska bukova šuma, s obzirom na ekološke prilike na staništu, dosta se međusobno razlikuje. Razvijena je na toplijim i hladnijim položajima, na plićem i dubljem tlu, a reakcija tla može također varirati. Svi ti čimbenici utječu na sastav zajednica. Antropogeni utjecaj, prije svega sječa, može isto tako biti izražen. Degradacijom tih šuma nastaju panjače, odnosno šikare u kojima obilno rastu lijeska (Corylus avellana) i breza (Betula pendula).