Auguste Marmont: razlika između inačica
m robot Dodaje: ro:Auguste de Marmont |
m robot Mijenja: zh:奧古斯特·德·馬爾蒙 |
||
Redak 61: | Redak 61: | ||
[[sl:Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont]] |
[[sl:Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont]] |
||
[[vi:Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont]] |
[[vi:Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont]] |
||
[[zh:奧古斯特·德馬爾蒙]] |
[[zh:奧古斯特·德·馬爾蒙]] |
Inačica od 7. rujna 2008. u 12:52
Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont (Châtillon sur Seine, 20. srpnja 1774. - Venecija, 22. ožujka 1852.) bio je francuski general i maršal.
Biografija
Bio je sin bivšeg časnika. Kako je i sam željeo postati vojnik, otac ga šalje u Dijon na sveučilište gdje je proučavao i matematiku, ali prvenstveno vojničke studije. Uključio se u vojsku Napoleona i svoj rok služio u Toulunu <!- Toulon? -->. S Napoleonom je bio u osvajanjima u Egiptu. 1799. se vraća u Europu. 1801. postaje general-inspektor artiljerije.
1805. ga premještaju u Dalmaciju, gdje obnašao dužnost vojnog zapovjednika za Dalmaciju i glavnog guvernera Ilirskih pokrajina.
Pokazao se sposobnim upraviteljem. Za njegovog mandata, a zahvaljujući njegovom angažmanu, dosta se učinilo sa prometnu podgradnju po Dalmaciji (cestovne prometnice kroz Zagoru), za prosvjetu (francuske vlasti su uvele hrvatski i slovenski jezik u škole), a oćenito su unaprijedile prosvjetu. U njegovo vrijeme se pokrenulo i prve novine na hrvatskom jeziku Kraglski Dalmatin.
Svoja djelovanja po Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama je zapisao u svojim djelima, "Memoarima" i u putopisu "Putovanja maršala, vojvode od Dubrovnika".
1810. ponovno ga premještaju, ovoga puta u Španjolsku, pod zapovjedništvo Massene. Za vrijeme njegovog odmora u Ciudadu Rodrigu, u jesen 1811., morao je doći na dužnost glavnog zapovjednika u bitci kod Salamance.
Nakon Napoleonova pada, pristao je uz burbonsku stranku.
Umro je u Veneciji 1852. kao vojvoda od Reischstadta.
Djela
Djelovao je kao pisac. Napisao je sljedeća djela:
- Voyage en Hongrie, etc. (4 izdanja, 1837.);
- Voyage en Sicile (1838.);
- Esprit des institutions militaires (1845.);
- Cesar; Xenophon; i Memoari (8 izdanja, izdano nakon njegove smrti 1856.).