Auguste Marmont

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont

Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont (Châtillon sur Seine, 20. srpnja 1774.Venecija, 22. ožujka 1852.) bio je francuski general, maršal i istraživač.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Bio je sin bivšeg časnika. Kako je i sam želio postati vojnik, otac ga šalje u Dijon na sveučilište gdje je proučavao i matematiku, ali prvenstveno vojničke studije. Uključio se u Napoleonovu vojsku i svoj rok služio u Toulonu . S Napoleonom je bio u osvajanjima u Egiptu. Godine 1799. se vraća u Europu. Godine 1801. postaje general-inspektor artiljerije.

Godine 1805. ga premještaju u Dalmaciju, gdje je obnašao dužnost vojnog zapovjednika za Dalmaciju, a nakon 1809. godine kao glavni guverner Ilirskih pokrajina djelovao je u Ljubljani.

Pokazao se sposobnim upraviteljem. Za njegovog mandata, a zahvaljujući njegovom angažmanu, dosta se učinilo na prometnoj gradnji po Dalmaciji (cestovne prometnice kroz Zagoru, Strada Marmont do Dubrovnika), za prosvjetu (francuske vlasti su uvele hrvatski i slovenski jezik u škole), a općenito su unaprijedile prosvjetu. U njegovo vrijeme se pokrenulo i prve novine na hrvatskom jeziku Kraglski Dalmatin.

Svoja djelovanja po Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama je zapisao u svojim djelima, "Memoarima" i u putopisu "Putovanja maršala, vojvode od Dubrovnika".


Godine 1808. proglašen je vojvodom od Dubrovnika (duc de Raguse).[1] Iste je godine vodio rat protiv Austrije, a u dosluhu s Osmanlijama.[2]

Godine 1810. ponovno ga premještaju, ovoga puta u Španjolsku, pod zapovjedništvo Massene. Za vrijeme njegovog odmora u Ciudadu Rodrigu, u jesen 1811., morao je doći na dužnost glavnog zapovjednika u bitci kod Salamance.

Nakon Napoleonova pada, pristao je uz burbonsku stranku.

Umro je u Veneciji 1852. kao vojvoda od Reischstadta.


Djela[uredi | uredi kôd]

Viaggio in Sicilia, 1840

Djelovao je kao pisac. Napisao je sljedeća djela:

  • Voyage en Hongrie, etc. (4 izdanja, 1837.);
  • Voyage en Sicile (1838.);
  • Esprit des institutions militaires (1845.);
  • Cesar; Xenophon; i Memoari (8 izdanja, izdano nakon njegove smrti 1856.).

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Suad Ahmetović Dubrovački kurioziteti iz dva minula tisućljeća Dubrovnik, 2015., ISBN 978-953-95501-4-9, str. 218.
  2. Vladimir Brnardić: Marmontov rat u DalmacijiInačica izvorne stranice arhivirana 2. ožujka 2019., Hrvatski vojnik, broj 255, kolovoz 2009.