Klement Aleksandrijski: razlika između inačica
m Bot: standardizacija |
m robot Dodaje: fa:کلمنت اسکندریه |
||
Redak 44: | Redak 44: | ||
<!-- interwiki --> |
<!-- interwiki --> |
||
[[af:Clemens van Alexandrië]] |
[[af:Clemens van Alexandrië]] |
||
[[ar:إكليمندس الإسكندري]] |
[[ar:إكليمندس الإسكندري]] |
||
Redak 51: | Redak 52: | ||
[[de:Clemens von Alexandria]] |
[[de:Clemens von Alexandria]] |
||
[[el:Κλήμης ο Αλεξανδρεύς]] |
[[el:Κλήμης ο Αλεξανδρεύς]] |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
[[en:Clement of Alexandria]] |
[[en:Clement of Alexandria]] |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
[[fa:کلمنت اسکندریه]] |
|||
⚫ | |||
[[fr:Clément d'Alexandrie]] |
[[fr:Clément d'Alexandrie]] |
||
⚫ | |||
[[it:Clemente Alessandrino]] |
[[it:Clemente Alessandrino]] |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
[[la:Clemens Alexandrinus]] |
[[la:Clemens Alexandrinus]] |
||
⚫ | |||
[[nl:Clemens van Alexandrië]] |
[[nl:Clemens van Alexandrië]] |
||
⚫ | |||
[[no:Klemens av Alexandria]] |
[[no:Klemens av Alexandria]] |
||
[[pl:Klemens Aleksandryjski]] |
[[pl:Klemens Aleksandryjski]] |
||
[[pt:Clemente de Alexandria]] |
[[pt:Clemente de Alexandria]] |
||
[[ru:Климент Александрийский]] |
[[ru:Климент Александрийский]] |
||
⚫ | |||
[[sk:Klement Alexandrijský]] |
[[sk:Klement Alexandrijský]] |
||
[[sl:Klemen Aleksandrijski]] |
[[sl:Klemen Aleksandrijski]] |
||
⚫ | |||
[[sr:Климент Александријски]] |
[[sr:Климент Александријски]] |
||
⚫ | |||
[[sv:Clemens av Alexandria]] |
[[sv:Clemens av Alexandria]] |
||
⚫ | |||
[[tr:Klement]] |
[[tr:Klement]] |
||
[[zh:亞歷山太的革利免]] |
[[zh:亞歷山太的革利免]] |
Inačica od 27. prosinca 2008. u 15:25
Klement Aleksandrijski (Tit Flavije Klement) (Atena, 150. - 215. Cezareja), idealista, voditelj katehetske škole, prvi "doktor kršćanstva".
Život
Klement Aleksndrijski rodio se u Ateni od poganskih roditelja. Pretpostavlja se da je ondje primio i osnovno obrazovanje. Ne zna se mnogo niti o vremenu niti o mjestu njegova obraćenja. Nakon obraćenja kreće na put tažeći naučavanja poznatih učitelja. Neki izvori potvrđuju da je bio zaređen za svećenika. Krajem II. stoljeća, nakon lutanja po Mediteranu, Siriji i Palestini, napokon se skrasio u Aleksandriji (Egipat). Odlučujuć za njegovo usmjerenje bio je susret sa učiteljem Pantenom. Oko 200. godine Klement postaje njegov učenik i pomoćnik, a kasnije ga nasljeđuje na mjestu voditelja katehetske škole. Nekoliko godina kasnije za progona cara Septimija Severa, bježi iz Egipta u Kapadociju k svom učeniku Aleksandru koji će kasnije postati biskupom Jeruzalema i velikim prijateljem Origenovim. Umire nešto prije 215. godine vjerojatno u Cezareji.
Djela
Klement piše obilno: trilogija u kojoj iznosi cjelinu kršćanske teologije: apologetiku, etiku i dogmatiku sastoji se od tri djela: Protreptik (ili Nagovor – 12 poglavlja gdje se obraća Grcima i poziva ih da se obrate sa svojih praznih filozofija i priklone Kristu - Logosu čija je pjesma silnija od one Orfejeve); Pedagog (niz od 3 knjige – praktično moralno – asketskih opomena, savjeta i propisa; Pedagog je sam Krist); Stomati (ili Tapiserije – sustavno nepovezanoj zbirci različitih tema u sedam knjiga); slijede Excerpta ex Theodoto, Eclogae propheticae, Adumbrationes, Quis divius salvetur? (Gdje se bavi ćudorednim značenjem zemajskog posjeda).
Nauka
Smatra ga se prvim “doktorom kršćanstva“ [1] zbog njegove velike učenosti i dobrog poznavanja, kako svih do tada napisanih spisa kršćanske tematike, tako i profanih spisa onog vremena. Premda kritizira vjeru pogana približava im se u raspravama stavljajući u odnos kršćansku objavu sa spoznajom i predkršćanskom filozofijom. Spretno pak tvrdi da se filozofija i vjera ne sukobljavaju nego da filozofija dobro dolazi vjeri pomažući joj da dođe do dublje spoznaje vjerskih istina. Ovo će kasnije biti i jasnije izrečen stav Crkve. Želeći ipak pod svaku cijenu stavljati u odnos ove dvije stavrnosti na kraju upada u izvjesne greške i pretjeranosti precjenjujući filozofiju. Jezik i stil mu u zanosu pisanja prerasta u pjesnički. Bez obzira na sve ovo Klement se mnogo bavio praktičnim kršćanskim temama.
Nauka o Logosu
Klement želi utemeljiti svoj teološki sistem na ideji Logosa, otprije poznatoj ideji koju je doticao među ostalima i sv. Justin. On ju još više razvija čineći je konkretnijom i plodnijom. Logos je uzvišeni princip teološkog objašnjenja svemira. Logos je tvorac svijeta. On je objavio Boga u Zakonu starog zavijeta, u grčkoj filozofiji i konačno u punini vremena u utjelovljenju samoga sebe.
Ekleziologija
Suprostavljajući se gnostičkim i heretičkim tvrdnjama on Crkvu vidi utemeljenu na Kristu i rođenu prije svih hereza pod znakom neraskidiva jedinstva. Ističe tri temeljna stupnja Crkvene hijerarhije: episkopat, prezbiterat i đakonat.
O sakramentima
Krštenje je novo rođenje kojim se preporađamo i postajemo posinjeni sinovi Božji i braća Kristova. Poslje Krštenja se, po njemukao i po drugim kršćanskim spisima tog vramena, samo jednom prima milost oproštenja grijeha u pokori. Brak potiče, a djevčanstvo ne smatra savršenijim izborom od braka.
Literatura
- Pavić – Tenšek, Patrologija, Zagreb, 1993.
- T. Šagi – Bunić, Patrologija, Zagreb, 1976.
- Johanes Quasten, Patrology, Utercht, 1980.
- Berthold Altaner, Patrologie, Freiburg – Basel –Wien, 1977.
Vanjske poveznice
- ↑ B. Altaner – Patrologie, 1977, str. 194