Ministarsko vijeće Crne Gore: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ministarsko vijeće Crne Gore''' (''izvorno:'' '''Ministarski savjet Crne Gore''') imalo je ulogu vlade |
'''Ministarsko vijeće Crne Gore''' (''izvorno:'' '''Ministarski savjet Crne Gore''') imalo je ulogu [[vlada|vlade]] [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevine Crne Gore]]. |
||
''Ministarsko vijeće'' je ustrojeno [[1879.]] u prijestolnom [[Cetinje|Cetinj]]a prestao je stvrno biti djelatno koncem [[1921.]] u [[Rim|Rim]]u kamo se (nakon što je [[Kraljevina Srbija]] anektirala Kraljevinu Crnu Goru) nalazio u egzilu. |
''Ministarsko vijeće'' je ustrojeno [[1879.]] u prijestolnom [[Cetinje|Cetinj]]a a prestao je stvrno biti djelatno koncem [[1921.]] u [[Rim|Rim]]u kamo se (nakon što je [[Kraljevina Srbija]] anektirala Kraljevinu Crnu Goru) nalazio u egzilu. |
||
Do [[1916.]] je ukupno bilo osam predsjednika ''Ministarskog vijeća'', odnosno, osam premijera. Za to je vrijeme oformljeno ukupno 14 kabineta. |
Do [[1916.]] je ukupno bilo osam predsjednika ''Ministarskog vijeća'', odnosno, osam premijera. Za to je vrijeme oformljeno ukupno 14 kabineta. |
||
Redak 13: | Redak 13: | ||
* [[1905.]] premijer je bio ''dr. Lazar Mijušković''; |
* [[1905.]] premijer je bio ''dr. Lazar Mijušković''; |
||
* [[1906.]]-[[1907.]] |
* [[1906.]]-[[1907.]] premijer je [[Andrija Radović]]; |
||
* [[1907.]]-[[1911.]] premijer je dr. [[Lazar Tomanović]](ukupno premijer u pet mandata ([[1907.]]-[[1909.]] i [[1909.]]-[[1911.]]); |
* [[1907.]]-[[1911.]] premijer je dr. [[Lazar Tomanović]](ukupno premijer u pet mandata ([[1907.]]-[[1909.]] i [[1909.]]-[[1911.]]); |
Inačica od 20. travnja 2009. u 15:34
Ministarsko vijeće Crne Gore (izvorno: Ministarski savjet Crne Gore) imalo je ulogu vlade Kraljevine Crne Gore.
Ministarsko vijeće je ustrojeno 1879. u prijestolnom Cetinja a prestao je stvrno biti djelatno koncem 1921. u Rimu kamo se (nakon što je Kraljevina Srbija anektirala Kraljevinu Crnu Goru) nalazio u egzilu.
Do 1916. je ukupno bilo osam predsjednika Ministarskog vijeća, odnosno, osam premijera. Za to je vrijeme oformljeno ukupno 14 kabineta.
Ministarstva
Ministarsko vijeće poglavito se sastojao od šest resora: Ministarstvo obrane (izvorno: Ministarstvo vojno), Ministarstvo inozemnih poslova, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo prosvjete i crkvenih poslova, Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo financija i graditeljstva.
Premijeri 1879. - 1916.g.
- 1905. premijer je bio dr. Lazar Mijušković;
- 1906.-1907. premijer je Andrija Radović;
- 1907.-1911. premijer je dr. Lazar Tomanović(ukupno premijer u pet mandata (1907.-1909. i 1909.-1911.);
Egzil
Početkom 1916. kralj Nikola I. Petrović nakon crnogorskoga vojne kapitulacije u Prvom svjetskom ratu , napušta domovinu zemlju i odlazi u egzil, za Francusku. S Nikolom I. je otputovao dio Mijuškovićevog Ministarskog vijeća (u domovini ostala trojica ministara).
Premijeri 1916. - 1921.g.
- 1916.-1917. premijer je Andrija Radović (rezignirao i stavio se u službu interesima Kraljevine Srbije);
- 1917. premijer je Milo Matanović
- 1919.-1921. premijer je Jovan Plamenac (sjedište je Mnistarskog vijeća iz Francuske je premješteno u Italiju, Rim).
Premijer Plamenac, jedan od inspiratora Božićne pobune, poveo je snažnu diplomatsku akciju (tijekom Versajske konferencije) u pokušaju da poništi nasilni razur crnogorske državne neovisnosti. Diljem Europe, zatim u SAD i Argentini , osnovani su komiteti od stranih uglednika koji su vodili vrlo živu promidžbu za crnogorsku stvar. Paralelno s tim nastojanjima, organizirao je Plamenac logistiku za Crnogorsku vojsku u vojarnama na talijanskom teritoriju (Kave, Gaeta, Formia) odakle su postrojbe u tajnosti upućivane radi oružanih borbi protivu Vojske Kraljevine SHS u Crnoj Gori.
U ožujku 1921. umro je Nikola I. a na vladarskome prijestolu u egzilu nasljeđuje ga kraljica Milena Petrović , njegova supruga. Plamenac je dao ostavku 20. lipnja 1921. a kraljica Milena je ukazom 28. lipnja iste godine za premijera postavila generala Milutina Vučinića.
Tijekom mandata generala Vučinića, koncem 1921. godine, povučena su i posljednja diplomatska veleposlanstva s crnogorskoga Dvora i/ili su pristigle note iz onih preostalih zemalja koje dotad još uvijek nisu priznavale Kraljevinu SHS da su to u međuvremeno učinile. Tako je Ministarsko vijće Kraljevine Crne Gore izgubio svaki međonarodno-pravni legitimitet.
General Vučinić je umro u kolovozu 1922. a Plamenac se 16. rujna iste godine proglasio premijerom odbivši da prizna kraljicu Milenu za legitimnoga namjesnika - vladara. No, kraljica Milena 23. rujna 1922. za premijera postavila generala Anta Gvozdenovića. Tako su u egzilu nastale dvije crnogorske vlade. No, njih nitko u svijetu nikada nije priznavao.