Roberto de Visiani: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 25. travnja 2009. u 14:20

Robero de Visiani (Šibenik, 9. travnja 1800. - Padova, 4. svibnja 1878.), hrvatski botaničar talijanskog porijekla.

Prof. Roberto de Visiani bio je dugogodišnji ravnatelj botaničkog vrta u Padovi od 1837. do 1878. Napisao je djelo „Flora Dalmatica” u tri velika toma. U njoj je obradio 2250 biljnih vrsta i nižih taksonomskih jedinica. Po prvi put je opisao 60 vrsta i 5 novih rodova biljaka. Pisao je hrvatske i latinske nazive. Istakao se u hortikulturnoj djelatnosti. Za istraživanje oplodnje vanilije (Vanila planifolia), nagrađen je zlatnom kolajnom Hortikulturnog društva u Beču. Organizirao je prvu izložbu cvijeća u tadašnjoj Lombardsko-venetskoj kraljevini 1845., u čast 300. obljetnice osnutka botaničkog vrta. U Botaničkom vrtu u Padovi, nastavio je rad svojih prethodnika, sadnjom cedrova, borova, magnolija, a izveo je i brežuljke s krivudavim stazama u engleskom stilu. Po njemu su nazvane biljke: Vizianijev vrisak (lat. Satureja visianni) i Vizianijeva modričica (lat. Asperula visianni). Pronašao je endemsku biljku dalmatinsko zvonce 1847. godine u okolici Klisa. Pokopan je u Šibeniku.

Inačica od 17. siječnja 2009. u 19:35 uredi 151.48.35.46 (razgovor) Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 25. travnja 2009. u 14:20 uredi ukloni ovu izmjenu PerkaBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 14.700 edits m razdvojbe-Bor Novija izmjena →
Redak 1:		Redak 1:
	'''Robero de Visiani''' ([[Šibenik]], [[9. travnja]] [[1800.]] - [[Padova]], [[4. svibnja]] [[1878]].), [[Hrvatska\|hrvatski]] botaničar [[Italija\|talijanskog]] porijekla.		'''Robero de Visiani''' ([[Šibenik]], [[9. travnja]] [[1800.]] - [[Padova]], [[4. svibnja]] [[1878]].), [[Hrvatska\|hrvatski]] botaničar [[Italija\|talijanskog]] porijekla.

	Prof. Roberto de Visiani bio je dugogodišnji ravnatelj botaničkog vrta u [[Padova\|Padovi]] od [[1837]]. do [[1878]]. Napisao je djelo „Flora Dalmatica” u tri velika toma. U njoj je obradio 2250 [[biljka\|biljnih]] vrsta i nižih [[taksonomija\|taksonomskih]] jedinica. Po prvi put je opisao 60 vrsta i 5 novih rodova biljaka. Pisao je [[hrvatski jezik\|hrvatske]] i [[latinski jezik\|latinske]] nazive. Istakao se u [[hortikultura\|hortikulturnoj]] djelatnosti. Za istraživanje oplodnje [[vanilija\|vanilije]] (''Vanila planifolia''), nagrađen je zlatnom kolajnom Hortikulturnog društva u [[Beč]]u. Organizirao je prvu izložbu cvijeća u tadašnjoj Lombardsko-venetskoj kraljevini [[1845]]., u čast 300. obljetnice osnutka botaničkog vrta. U Botaničkom vrtu u Padovi, nastavio je rad svojih prethodnika, sadnjom [[cedar\|cedrova]], [[bor]]ova, [[magnolija]], a izveo je i brežuljke s krivudavim stazama u [[Engleska\|engleskom]] stilu. Po njemu su nazvane biljke: Vizianijev vrisak ([[latinski jezik\|lat]]. ''[[Satureja visianni]]'') i Vizianijeva modričica ([[latinski jezik\|lat]]. ''[[Asperula visianni]]''). Pronašao je endemsku biljku [[dalmatinsko zvonce]] [[1847]]. godine u okolici [[Klis]]a. Pokopan je u Šibeniku.		Prof. Roberto de Visiani bio je dugogodišnji ravnatelj botaničkog vrta u [[Padova\|Padovi]] od [[1837]]. do [[1878]]. Napisao je djelo „Flora Dalmatica” u tri velika toma. U njoj je obradio 2250 [[biljka\|biljnih]] vrsta i nižih [[taksonomija\|taksonomskih]] jedinica. Po prvi put je opisao 60 vrsta i 5 novih rodova biljaka. Pisao je [[hrvatski jezik\|hrvatske]] i [[latinski jezik\|latinske]] nazive. Istakao se u [[hortikultura\|hortikulturnoj]] djelatnosti. Za istraživanje oplodnje [[vanilija\|vanilije]] (''Vanila planifolia''), nagrađen je zlatnom kolajnom Hortikulturnog društva u [[Beč]]u. Organizirao je prvu izložbu cvijeća u tadašnjoj Lombardsko-venetskoj kraljevini [[1845]]., u čast 300. obljetnice osnutka botaničkog vrta. U Botaničkom vrtu u Padovi, nastavio je rad svojih prethodnika, sadnjom [[cedar\|cedrova]], [[borovi\|bor]]ova, [[magnolija]], a izveo je i brežuljke s krivudavim stazama u [[Engleska\|engleskom]] stilu. Po njemu su nazvane biljke: Vizianijev vrisak ([[latinski jezik\|lat]]. ''[[Satureja visianni]]'') i Vizianijeva modričica ([[latinski jezik\|lat]]. ''[[Asperula visianni]]''). Pronašao je endemsku biljku [[dalmatinsko zvonce]] [[1847]]. godine u okolici [[Klis]]a. Pokopan je u Šibeniku.