Elba: razlika između inačica

Koordinate: 42°46′48″N 10°16′30″E / 42.78°N 10.275°E / 42.78; 10.275 (WD)
Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
D'ohBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: fa:الب (جزیره)
VsBot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: ml:എൽബ
Redak 146: Redak 146:
[[lb:Elba]]
[[lb:Elba]]
[[mk:Елба (остров)]]
[[mk:Елба (остров)]]
[[ml:എൽബ]]
[[nl:Elba]]
[[nl:Elba]]
[[nn:Elba]]
[[nn:Elba]]

Inačica od 20. veljače 2010. u 10:45

Ovo je članak o talijanskom otoku Elbi, za rijeku koja teče kroz Njemačku i Češku pogledajte članak Laba.

Elba
Otok
Otok Elba na donjem dijelu fotografije
Položaj
Koordinate42°46′48″N 10°16′30″E / 42.78°N 10.275°E / 42.78; 10.275 (WD)
SmještajTirensko more
DržavaItalija
OtočjeToskansko otočje
Fizikalne osobine
Površina223 km2
Stanovništvo
Glavno naseljePortoferraio
Broj stanovnika31 059
Zemljovid

Elba (latinski: Ilva) je talijanski otok u Toskani, a nalazi se 20 km od obale. To je najveći otok u Toskanskom otočju i treći po veličini talijanski otok nakon Sicilije i Sardinije. Zajedno s ostalim otocima u tom otočju dio je NP Toskansko otočje. Oko 50 km zapadno od otoka nalazi se francuski otok Korzika.

Povijest

Otok je prvobitno bio naseljen Ligurima i u prošlosti je bio vrlo poznat po željeznoj rudi i rudnicima. Grci su otok zvali Aethalia (plamen) zbog topionica za obradu metala.

Otok su poslije preuzeli Etruščani, a zatim (poslije 480. p.n.e.) Rimljani. Poslije raspada Rimskog Carstva, otok su napadali barbari i Saraceni. Početkom 11. stoljeća, otok je postao dio Republike Pise. Kada je kasnije 1398. godine, otok prodan viscontijskom Milanu, stekli su ga Appiani, gospodari Piombina čiji je bio posjed iduća dva stoljeća. Godine 1546., dio otoka predan je Cosimu I. Mediciju koji je utvrdio Portoferraio i nazvao ga "Cosmopoli", dok je 1577. ostatak otoka vraćen Appianijima. Godine 1603., španjolski je kralj Filip II. zauzeo Porto Azzurro i tu dao izgraditi dvije tvrđave. Godine 1802., otok je postao francuski posjed što je izazvalo gospodarski procvat.

Povratak Napoleona s Elbe. Naslikao Ambroise Louis Garneray.

Nakon sporazuma u Fontainebleau, francuski car Napoleon je prognan na Elbu nakon prisilne abdikacije 1814., a u Portoferraio je stigao 3. svibnja 1814. godine. Bilo mu je dozvoljeno zadržati osobnu stražu od 600 vojnika. Iako je službeno bio vladar Elbe, otok su nadzirale britanske mornaričke patrole.

Za vrijeme boravka na otoku, Napoleon je proveo nekoliko gospodarskih i društvenih reformi kako bi poboljšao kvalitetu života otočana. Napoleon je ostao 300 dana na otoku, nakon čega je pobjegao i vratio se u Francusku 26. veljače, čime je počela vladavina sto dana. Nakon poraza kod Waterlooa je Napoleon opet prognan, ovaj put na Svetu Helenu.

Bečkim kongresom otok je dan Velikom vojvodstvu Toskane, a 1860. godine, postao je dio ujedinjene Kraljevine Italije.

Francuske snage iskrcale su se na otoku 17. lipnja 1944., oslobađajući otok od Nijemaca. Danas je otok poznat po vinu i turizmu.

Zemljopis

Zapadna obala otoka

Površina otoka je 224 km², a dužina obale je oko 147 km. Otok je dugačak 29 km, a širok 18,5 km. Najviša točka otoka je Monte Capanne (1 018 m). Najveće naselje na otoku je Portoferraio.

Otok se sastoji od osam općina koje su dio toskanske pokrajine Livorno. Općine su: Portoferraio, Campo nell'Elba, Capoliveri, Marciana, Marciana Marina, Porto Azzurro, Rio Marina i Rio nell'Elba.

Klima

Mediteranska klima vlada svuda na otoku, osim na Monte Capanne gdje su zime umjereno hladne. Padaline su najčešće u jeseni.

Slijedeća tabela prikazuje vrijednosti zabilježene u Portoferraiju.

Mj. Sij Velj Ožu Tra Svi Lip Srp Kol Ruj Lis Stu Pro God
Prosječna najviša temp. (°C) 12 13 14 16 21 24 27 27 25 20 15 13 18,9
Prosječna najniža temp. (°C) 8 9 10 12 16 19 22 21 19 15 10 8 14,1
Padaline (mm) 61 53 51 47 28 24 13 30 51 82 86 69 595

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Elba