Dejan Bodiroga

Dejan Bodiroga Država Srbija Rođenje 2. ožujka 1973. Zrenjanin, Srbija Visina 2,05 Draft 2. krug (51. ukupno), 1991. Sacramento Kings Karijera 1989.-2007. Klub Položaj krilni centar Bivši klubovi KK Proleter Zrenjanin (1989.–1990.) KK Zadar (1990.–1992.) Pallacanestro Trst (1992,–1994,) Olimpia Milano (1994,–1996,) Real Madrid (1996.–1998.) Panathinaikos (1998.–2002.) FC Barcelona (2002.–2005.) Virtus Rim (2005.–2007.) Trener Reprezentacija Nagrade i dostignuća Španjolska liga 1998. - MVP regularne sezone Svjetsko prvenstvo u Grčkoj 1998. - MVP prvenstva Grčka liga - 2 puta MVP (1999., 2000.) Euroliga 2001./02. - MVP Svjetsko prvenstvo u SAD-u 2002. - MVP finala

Osvojene medalje Košarka Olimpijske igre srebro Atlanta 1996. Jugoslavija Svjetska prvenstva zlato Grčka 1998. Jugoslavija zlato SAD 2002. Jugoslavija Europska prvenstva zlato Atena 1995. Jugoslavija zlato Španjolska 1997. Jugoslavija bronca Francuska 1999. Jugoslavija zlato Turska 2001. Jugoslavija

Dejan Bodiroga (Zrenjanin, 2. ožujka 1973.) je bivši srpski košarkaš. Mnogi košarkaški znalci smatraju ga najboljim igračem koji nikada nije igrao u NBA ligi. Sa reprezentacijom Jugoslavije, Bodiroga je osvojio srebro na Olimpijskim igrama 1996., dva Svjetska prvenstva i 3 Europska prvenstva.

Rane godine

U početku je trenirao nogomet, a košarkom se počeo da baviti sa 13 godina u košarkaškom klubu Mašinac, pod nadzorom trenera Radeta Prvulova. U prvu momčad Mašinca ulazi sa samo 15 godina, u koju ga je uveo ga je sa Miodrag Nikolić, bivši košarkaš OKK Beograda i jugoslovenski reprezentativac.

Zadar

Bodirogina profesionalna karijera započela sa samo 17 godina, kada ga je košarkaškom kampu u Puli zamjetio bivši igrač Zadra Krešimir Ćosić. Ćosić je 1989. uvjerio Bodiroginu obitelj da dozvole sinu da prijeđe u Zadar. Prvu sezonu u Zadru je propustio zbog nerješenog statusa sa Vojvodinom, sa kojom je navodno potpisao ugovor. U Zadru je trenirao dva puta dnevno pod palicom Josipa Grdovića, trenerom juniorske momčadi. Raspored treninga se sastojao od jutarnjeg trosatovnog (od 7 do 10) i večernjeg četverosatovnog treninga (od 8 navečer do ponoći). U to vrijeme bio je pozvan u mlađu selekciju Jugoslavije. Bio je najmlađi igrač juniorske reprezentacije koja je osvojila peto mjesto na Europskom prvenstvu u Groningenu. Na tom prvensvu nije se naigrao, ali je Svjetskom juniorskom prvenstvu 1991. u Edmontonu bio najkorisniji igrač prvenstva. Jugoslavija je u utakmici za treće mjesto poražena od Argentine. 4. lipnja 1991. debitirao je za seniorsku reprezentaciju u porazu od Španjolske na Mediteranskim igrama u Ateni.

Bodirogina karijera u Zadru je došlao do preuranjenog kraja kada je izbio rat u Hrvatskoj. Život u Zadru postojao je nepovoljan za Bodirogu, pa je njegov mentor Ćosić (koji je u to vreme trenirao AEK) organiziravao probe u AEK-u i Olympiakosu. Oba kluba su nudila Bodirogi ugovor pod uvjetom da uzme grčko državljanstvo, ali je Bodiroga odbio. Ćosić je onda procjenio da je za njega najbolja sredina Trst, čija je košarkaška momčad, u kojoj su radili Bogdan Tanjević i Aleksandar Nikolić, ušla u prvu ligu.

Trst

Bodiroga nije mogao odmah igrati za Stefanel, jer su mjesta za strance popunili Larry Middleton i Sylvester Gray . Sportski list Gazeta delo sport ga je krajem 1992. postavio na 15. mjesto ljestvice najboljih igrača Europe, zajedno sa Slovencem Jurijem Zdovcem.

Već u svojoj prvoj profesionalnoj sezoni imao prosjek od 21,2 poena. Prvu briljantnu utakmicu odigrao je 10. siječnja 1993. kada je u u susretu protiv Benetona postigao 32 poena. Dejan Bodiroga je imao još jednu odličnu sezonu u Trstu, a ovog puta je Trst stigao do polufinala talijanskog prvenstva u kojem ih je sa 3-0 savladao Scavolini iz Pesara predvođen Carltonom Myersom. Krajem 1993., na Božićnom turniru u Madridu proglašen je za najboljeg igrača, a Stefanel je zauzeo treće mesto. Realu je zabio 31 poen, a reprezentaciji Brazila i Estudiantesu po 21 poen. Trst je stigao i do finala Kupa Radivoja Koraća u kojem je poražen od solunskog PAOK-a, u kojem su igrali Zoran Savić, Walter Berry i Bane Prelević. Sa ovime završava Bodirogina karijera u Trstu, pošto je ekipa izgubila podršku Stefanela, koji je postao sponzor Olimpije, zbog čega su trener Tanjević i većina igrača Trsta (Gregor Fučka, Alessandro De Pol i Ferdinando Gentile) prešli u Milano.

Olimpia Milano

Sezona 1994./1995. bila je dobra za Bodirogu. Olimpia je u europskim natjecanjima stigla do finala Kupa Radivoja Koraća, u kojem ih je savladala berlinska ALBA Svetislava Pešića, koji će igrati veliku ulogu u kasnijoj Bodiroginoj karijeri. U prvenstvu Italije klub je stigao do polufinala, u kojem su poraženi 3-2 od kasnijeg prvaka Bucklera, za koji je tada igrao Predrag Danilović.

U ljeto 1995. Bodiroga sa reprezentacijom osvaja Europsko prvenstvo u košarci 1995. u Ateni u jednom od najuzbudljivijih finala u povijest europskih natjecanja protiv Litve, za koju su igrali Arvydas Sabonis, Šarūnas Marčiulionis i Rimas Kurtinaitis. Istog ljeta Bodirogu su na NBA draftu odabrali Sacramento Kingsi kao 51. ukupno u 2. krugu drafta.

Sljedeće sezone Olimpia je osvojila Kup Italije, ali je opet poražena u finalu Kupa Radivoja Koraća, ovaj put od turskog Efes Pilsena. U prvenstvu Italije Bodiroga je prosječno postizao 23,3 poena u 32 odigrane utakmice i odveo momčad u doigravanje. U polufinalu su svladali Buckler sa 3-1, a u finalu su porazili Teamsystem Myersa, Đorđevića i Alessandra Frosinia.

Na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti Bodiroga je osvojio srebrnu medalju nakon što je Jugoslavija u 30 minuta namučila američki Dream team za koji su igrali Shaquille O'Neal, Hakeem Olajuwon, Charles Barkley, Scottie Pippen, Karl Malone i mnoge druge NBA zvijezde.

Real Madrid

U ljeto 1996., Bodiroga je prešao u madridski Real kojeg je tada trenirao Željko Obradović. Sa Realom je stigao do finala prvenstva, ali je Real izgubio u petoj utakmici od svog vječitog rivala Barcelone, za koji su igrali Đorđević, Jerrod Mustaf i Artūras Karnišovas. Real se je morao zadovoljiti osvajanjem titule europskog Kupa pobjednika kupova.

Sa reprezentacijom Bodiroga je obranio zlatnu medalju na Europskom prvenstvu 1997. u Barceloni.

Sljedeće sezone Real je napustio Željko Obradović, koji je otišao u talijanski Benetton Treviso. Doigravanje je Bodirogu završilo kada je Real u polufinalu prvenstva ispao od Manrese. Iste te sezone proglašen je za najkorisnijeg igrača lige.

Na Svjetskom prvenstvu 1998. u Ateni, Bodiroga je osvojio zlatnu medalju. U polufinalnoj utakmici protiv Grčke Bodiroga je igrao pod inekcijama i ukupno postigao 30 poena. U finalu su porazili Rusija 64:62, a Bodiroga je proglašen za najkorisnijeg igrača prvenstva. Krajem te iste godine proglašen je za najboljeg sportaša Jugoslavije i najboljeg košarkaša Europe.

Panathinaikos

U ljeto 1998. Bodiroga je potpisao za grčki Panathinaikos, koji je te sezone osvojio nacionalno prvenstvo nakon 14 godina pauze, a predsjednik kluba Pavlos Giannakopoulos je slagao momčad koja će biti dovoljno jaka da osvoji Euroligu. Bodiroga je bio posljednji dio slagalice koja je već uključivala Dina Rađu, Fragiskosa Alvertisa i trenera Slobodana Subotića. Panathinaikos je uspio obraniti naslov prvaka, ali nije uspio osvojiti Euroligu. Usprkos tome Dejan Bodiroga proglašen je za najboljeg igrača grčkog prvenstva.

Na Europskom prvenstvu 1999. u Francuskoj, Jugoslavija je osvojila brončanu medalju, izgubivši u polufinalu od Italije 71:62. Bodiroga je zbog ozljeda drugih igrača prvenstvo igrao na poziciji playmakera.

Sljedeće sezone Panathinaikos, pojačan novim trenerom Željkom Obradovićem i Željkom Rebračom osvojio je grčko prvenstvo i Euroligu, pobjedivši u finalu izraelski Maccabi Tel Aviv, dok je Bodiroga ponovo uzeo titulu najboljeg igrača grčkog prvenstva.

Na Olimpijskim igrama 2000. u Sydney Jugoslavenska košarkaška reprezentacija je podbacila i zauzela tek šesto mjesto u ukupnom poretku.

U lipnju 2001. osvojio je treću uzastopnu titulu prvaka Grčke. U sezoni 2000./01. bio je i najprecizniji igrač grčkog prvenstva u postotku šuta za 2 poena (64,2 %).

Uoči Europskog prvenstva 2001. u Turskoj Dejan Bodiroga je izabran za kapetena Jugoslavenske reprezentacije. Na tom prvenstvu je zabilježio 100. nastupa za reprezentaciju i to protiv Estonije u pobijedi 86:73. Reprezentacija je vodio Svetislav Pešić, koji je osvojio naslov prvaka Europe, savladavši u finalu domaćina Tursku sa 78:69.

Sljedeće sezone sa Panathinaikosom je ponovo osvojio Euroligu.

Najveći uspjeh u Bodiroginoj karijeri je zlatna medalja sa Svjetskog prvenstva 2002. u SAD-u . U finalu je Argentina vodila sa 74:66, dvije minute i 17 sekundi prije kraja, a Bodiroga je sam donio produžetak, postigavši svih devet poena za Jugoslaviju u posljednje dvije minute.

Te godine dobio je tri priznanja za najkorisnijeg igrača: za finale Svjetskog prvenstva, za TOP 16 Eurolige i za finale Eurolige. Kao najbolji igrač svijeta izvan NBA lige, u ljeto iste godine odlazi u španjolsku Barcelonu.

Barcelona

Već u prvoj sezoni u Barceloni, opet pod trenerkom paskom Svetislava Pešića, osvojio je trostruku titulu: prvenstvo i kup Španjolske, i ttulu prvaka Europe na Final-Fouru u Barceloni. U roku od tri mjeseca osvojio je dva naslova za najkorisnijeg igrača: na finalnim turnirima Kupa Kralja i Eurolige.

Vidi još

• 50 osoba koji su najviše pridonijeli Euroligi