Razlika između inačica stranice »Panamski kanal«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodano 765 bajtova ,  prije 11 godina
m
- {{wp+}} + sređivanje
m (robot Dodaje: pnb:نہر پانامہ)
m (- {{wp+}} + sređivanje)
 
== Gradnja kanala ==
[[Datoteka:Panama Canal under construction, 1907.jpg|desno|mini|230px|Detalj gradnje kanala 1907.]]
{{Wp+}}
Konstrukcija kanala je bio jedan od najvećih i najtežih inžinjerskih projekata ikad poduzetih. Imao je ogroman utjecaj na brodarstvo između dva oceana, zamjenjujući dugi i opasan put kroz [[Drakeov prolaz]] i [[rt Horn]] na najjužnijem vrhu [[Južna Amerika|Južne Amerike]]. Brod ploveći iz [[New York-]]a za [[San Francisco]] kroz kanal putuje 95009.500 km (60006.000 milja) što je bitno manje od 2250022.500 km (14.000 milja) oko rta Horn. Iako koncept kanala blizu Paname seže natrag do ranog 16. stoljeća, prvi pokušaj konstruiranja kanala započeo je [[1880.]] godine pod Francuskimfrancuskim vodstvom. Nakon što je pokušaj propao i nakon što je umrlo 2200022.000 radnika, projekt izgradnje kanala su pokušale i uspješno završile Sjedinjene Američke Države u Panami početkom 1900-ih, a kanal je otvoren [[1914.]]
 
Gradnja 77 kilometara (48 milja) dugog kanala je bila prožeta problemima, uključujući bolesti (posebno [[malarija]] i [[žuta groznica]]) i odronima zemlje. Do kraja izgradnje, procjenjuje se da je ukupno 27 .500 radnika umrlo u Francuskimfrancuskim i Američkimameričkim pokušajima izgradnje.
Konstrukcija kanala je bio jedan od najvećih i najtežih inžinjerskih projekata ikad poduzetih. Imao je ogroman utjecaj na brodarstvo između dva oceana, zamjenjujući dugi i opasan put kroz Drakeov prolaz i [[rt Horn]] na najjužnijem vrhu Južne Amerike. Brod ploveći iz New York-a za San Francisco kroz kanal putuje 9500 km (6000 milja) što je bitno manje od 22500 km (14 milja) oko rta Horn. Iako koncept kanala blizu Paname seže natrag do ranog 16. stoljeća, prvi pokušaj konstruiranja kanala započeo je 1880. godine pod Francuskim vodstvom. Nakon što je pokušaj propao i nakon što je umrlo 22000 radnika, projekt izgradnje kanala su pokušale i uspješno završile Sjedinjene Američke Države u Panami početkom 1900-ih, a kanal je otvoren 1914.
Od otvaranja, kanal je bio vrlo uspješanmuspješan i nastavlja biti ključna poveznica za međunarodni brodski transportprijevoz. Svake godine više od 14 .000 brodova prođe kanalom, prevozeći više od 205 milionamiljiuna tona tereta.
 
Kanal može prihvatiti brodove[[brod]]ove od malih privatnih [[jahta|jahti]] pa sve do velikih [[teretni brod|teretnih brodova]]. Maksimalna veličina brodova koja se može koristiti kanalom poznata je pod nazivom Panamax; a sve veći broj modernih brodova prelazi ta ograničenja, te su poznati kao post-Panamax brodovi. Uobičajni prolazak kroz kanal teretnog broda traje oko devet sati. U [[2005.]] godini kanalom je prošlo 14 .011 brodova, saukupniog ukupnim kapacitetom odkapaciteta 278.,8 milijuna tona tereta, što prosječno čini gotovo 40 brodova na dan.
Gradnja 77 kilometara (48 milja) dugog kanala je bila prožeta problemima, uključujući bolesti (posebno malarija i žuta groznica) i odronima zemlje. Do kraja izgradnje, procjenjuje se da je ukupno 27 500 radnika umrlo u Francuskim i Američkim pokušajima izgradnje.
Od otvaranja, kanal je bio vrlo uspješanm i nastavlja biti ključna poveznica za međunarodni brodski transport. Svake godine više od 14 000 brodova prođe kanalom, prevozeći više od 205 miliona tona tereta.
 
Kanal može prihvatiti brodove od malih privatnih jahti pa sve do velikih teretnih brodova. Maksimalna veličina brodova koja se može koristiti kanalom poznata je pod nazivom Panamax; a sve veći broj modernih brodova prelazi ta ograničenja, te su poznati kao post-Panamax brodovi. Uobičajni prolazak kroz kanal teretnog broda traje oko devet sati. U 2005. godini kanalom je prošlo 14 011 brodova, sa ukupnim kapacitetom od 278.8 milijuna tona tereta, što prosječno čini gotovo 40 brodova na dan.
 
== Povijest ==
 
Prvo spominjanje kanala preko prevlake Centralne[[Srednja Amerika|Srednje Amerike]] datira iz [[1534.]] godine, kada Charles[[Karlo V.]], Vladar [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] i [[Španjolska|Španjolske]], sugerira da bi kanal u Panami uvelike olakšao putovanje brodovima između Španjolske i Perua[[Peru]]a.
 
S obziromObzirom na stratešku važnost CentralneSrednje Amerike kao uske zemlje koja odvaja dva velika oceana, i drugi oblici trgovine su pokušavani tokomtijekom godina. Na poslijetku, Panamska željeznica je sagrađena preko prevlake i otvorena [[1855.]] Ova poveznica je uvelike olakšala [[trgovina|trgovinu]], i ovaj vitalni dio infrastrukture je bio ključni faktor u odabiru kasnije kanalske rute.
Na poslijetku, Panamska Željeznica je sagrađena preko prevlake i otvorena 1855. Ova poveznica je uvelike olakšala trgovinu, i ovaj vitalni dio infrastrukture je bio ključni faktor u odabiru kasnije kanalske rute.
 
No, cijelokupnicjelokupni pomorski put između dva oceana je i dalje bio viđen kao idealno rješenje, a ideja kanala je dodatno bila potaknuta uspjehom Sueskog Kanala. Francuzi, pod vodstvom [[Povijest_prijevoza#Ferdinand_de_Lesseps|Ferdinanda de Lessepsa]], započinju gradnju konstrukcije na morskoj razini (bez ustava) kroz Panamu [[1. siječnja]] [[1880.]]
 
Francuzi su započeli gradnju u žurbi bez prethodne [[Geologija|geološke]] i [[Hidrologija|hidrološke]] studije regije. Od bolesti, posebice malarije i žute groznice, pobolijeva i umire velik broj zaposlenih, od radnika do direktora Francuskefrancuske kompanije. Javne zdravstvene mjere su bile neuspješne jer uloga komaraca[[komarac]]a u prenošenju bolesti nije bila poznata. Takvi uvjeti su učinili nemogućim zadržavanje iskusne radne snage, jer su se preplašenizaposlenici tehničkizbog zaposlenicistraha ubrzo vratili u Francusku. Visoki gubici zbog bolesti bili su jedan od glavnih faktora propasti projekta, a procjenjuje se da je umrlo 22.000 radnika za vrijeme francuske konstrukcije ([[1881.]]–[[1889.]]).
Francuzi, pod vodstvom Ferdinanda de Lessepsa, započinju gradnju konstrukcije na morskoj razini (bez ustava) kroz Panamu 1. Siječnja 1880.
 
Sjedinjene Američke Države, za vrijeme predsjednika [[Theodore Roosevelt|Theodorea Roosevelta]] (sas [[John Frank Stevens-]]om kao glavnim inžinjerom od [[1905.]][[1907.]]), kupuju od Francuza opremu i iskopine, te počinju radove [[4. Svibnjasvibnja]] 1904., nakon što su pomogli Panami da dobije nezavisnost od [[Kolumbija|Kolumbije]]. U zamjenu za pomoć SAD-a u odvajanju Paname od Kolumbije, i uspostave neovisne države, Panama bi SAD-u dala kontrolu nad područjem panamskogPanamskog kanala.
Francuzi su započeli gradnju u žurbi bez prethodne geološke i hidrološke studije regije. Od bolesti, posebice malarije i žute groznice, pobolijeva i umire velik broj zaposlenih, od radnika do direktora Francuske kompanije. Javne zdravstvene mjere su bile neuspješne jer uloga komaraca u prenošenju bolesti nije bila poznata. Takvi uvjeti su učinili nemogućim zadržavanje iskusne radne snage jer su se preplašeni tehnički zaposlenici ubrzo vratili u Francusku.
Primarni zadatak glavnog inžinjera (1905 – 1907.–1907.), Johna Franka Stevensa, bio je izgradnja infrastrukture potrebne za dovršetak kanala. Obnovio je Panamsku željeznicu., Takođerizgradio je izgradio prave kuće za radnike kanala .....te uveo program borbe protiv komaraca što je eliminiralo žutu groznicu i ostale bolesti sas prevlake.. Stevens se je protivio izgradnji kanala na morskoj razini kako su to Francuzi pokušali sagraditi. UspješnoUspio je uspio uvjeriti Theodorea Roosevelta o potrebi gradnje kanala sa branama i ustavama.
 
1907. godine Predsjednik SAD-a Theodore Roosevelt angažira [[George Washington Goethals|Georgea Washingtona Geothalsa]] kao glavnog inžinjera Panamskog kanala. Gradnja kanala završava 1914. čak dvije godine prije planiranog datuma koji je bio [[1. Lipnjalipnja]] [[1916.]] Kanal je i formalno otvoren 15. Kolovozakolovoza 1914. sa prolazom teretnog broda „Ancon“.
Visoki gubici zbog bolesti je bio jedan od glavnih faktora propasti projekta, do 22 000 radnika se procjenjuje da je umrlo za vrijeme Francuske konstrukcije (1881 – 1889).
 
[[Datoteka:Car0-032.jpg|desno|mini|200px|Potpisivanje sporazuma Toorijos - Carter]]
Sjedinjene Američke Države, za vrijeme predsjednika Theodore Roosevelta (sa John Frank Stevens-om kao glavnim inžinjerom od 1905 – 1907), kupuju od Francuza opremu i iskopine, te počinju radove 4. Svibnja 1904, nakon što su pomogli Panami da dobije nezavisnost od Kolumbije. U zamjenu za pomoć SAD-a u odvajanju Paname od Kolumbije, i uspostave neovisne države, Panama bi SAD-u dala kontrolu nad područjem panamskog kanala.
Poboljšanje u pogledu [[higijena|higijene]] rezultiralo je u relativno malojmalom smrtnostismrtnošću tijekom Američkeameričke izgradnje;, noali, ipak je 5 .609 radnika umrlo tokomtijekom tog periodavremena (1904. – 1914.). To nasšto dovodi do ukupnog broja umrlih tijekom izgradnje kanalkanala od oko 27 .500 ljudi.
Primarni zadatak glavnog inžinjera (1905 – 1907), Johna Franka Stevensa, bio je izgradnja infrastrukture potrebne za dovršetak kanala. Obnovio je Panamsku željeznicu. Također je izgradio prave kuće za radnike kanala ..... program protiv komaraca što je eliminiralo žutu groznicu i ostale bolesti sa prevlake.. Stevens se je protivio izgradnji kanala na morskoj razini kako su to Francuzi pokušali sagraditi. Uspješno je uspio uvjeriti Theodorea Roosevelta o potrebi gradnje kanala sa branama i ustavama.
 
Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog Svjetskogsvjetskog Ratarata]], kontrola Sjedinjenih Američkih DržavaSAD-a nad kanalom i kanalskom zonom što ga okružuje postaje sporna kako odnosi između Paname i SAD-a postaju sve napetiji. Mnogi PanamežaniPanamljani su smatrali da kanalska zona pripada Panami. Pregovori o novom dogovoru započinju [[1974.]] i rezultiraju sporazumom Torrijos – Carter Sporazumom. Potpisom Predsjednikapredsjednika SAD-a [[Jimmy Carter|Jimmya Cartera]] i Panamskogpanamskog Predsjednikapredsjednika [[Omar Torrijos|Omara Torrijosa]] [[7. Rujnarujna]] [[1977.]] započinje proces predaje kanala Panameškojpanamskoj kontroli besplatno akoukoliko Panama potpiše sporazum kojim garantirajamči trajnu neutralnost kanala i kojim se dopušta povratak Amerikanaca kad to žele. Iako je izazvao kontroverze u SAD-u sporazum je doveostupio dona potpune Panameške kontrolesnagu točno u ponoć 31. Prosincaprosinca 1999., i kontrola je predana Vlastimavlastima Panamskog Kanala.
1907. godine Predsjednik SAD-a Theodore Roosevelt angažira Georgea Washingtona Geothalsa kao glavnog inžinjera Panamskog kanala. Gradnja kanala završava 1914. čak dvije godine prije planiranog datuma koji je bio 1. Lipnja 1916. Kanal je i formalno otvoren 15. Kolovoza 1914. sa prolazom teretnog broda „Ancon“.
 
Poboljšanje u pogledu higijene rezultiralo je u relativno maloj smrtnosti tijekom Američke izgradnje; no, ipak je 5 609 radnika umrlo tokom tog perioda (1904 – 1914). To nas dovodi do ukupnog broja umrlih tijekom izgradnje kanal od oko 27 500 ljudi.
 
Nakon Drugog Svjetskog Rata, kontrola Sjedinjenih Američkih Država nad kanalom i kanalskom zonom što ga okružuje postaje sporna kako odnosi između Paname i SAD-a postaju sve napetiji. Mnogi Panamežani su smatrali da kanalska zona pripada Panami. Pregovori o novom dogovoru započinju 1974. i rezultiraju Torrijos – Carter Sporazumom. Potpisom Predsjednika SAD-a Jimmya Cartera i Panamskog Predsjednika Omara Torrijosa 7. Rujna 1977. započinje proces predaje kanala Panameškoj kontroli besplatno ako Panama potpiše sporazum kojim garantira trajnu neutralnost kanala i kojim se dopušta povratak Amerikanaca kad to žele. Iako je izazvao kontroverze u SAD-u sporazum je doveo do potpune Panameške kontrole točno u ponoć 31. Prosinca 1999, i kontrola je predana Vlastima Panamskog Kanala.
 
== Konstrukcija ==
[[Datoteka:Panama Canal Gatun Locks opening.jpg|desno|mini|150px|Detalj ustava na Gatunskom jezeru]]
 
Kanal se sastoji od sedamnaest [[Umjetno jezero|umjetnih jezera]], nekoliko poboljšanih [[Kanal (građevina)|umjetnih kanala]] i tri kompleta [[ustava]]. Dodatno umjetno jezero, Alajuela jezero (za vrijeme Američkeameričke vladavine poznato kao Madden), predstavlja rezervar za kanal. U početku su ustave na Gatunskom jezeru bile 28,5 metara široke. [[1908.]] godine [[Ratna mornarica SAD-a]] je zatražila da se ustave prošire na širinu od barem 36 metara. Na kraju se je došlo do kompromisnog rješenja od 33 metra. Svaka ustava je duga 300 metara te debljine zidova u rasponu od 15 metara na dnu do 3 metra na vrhu.
 
U početku su ustave na Gatunskom jezeru bile 28.5 metara široke. 1908. godine Mornarica SAD-a je zatražila da se ustave prošire na širinu od barem 36 metara. Na kraju se je došlo do kompromisnog rješenja od 33 metra.
 
Svaka ustava je duga 300 metara te sa debljinom zidova u rasponu od 15 metara na dnu do 3 metra na vrhu.
 
== Pristojbe ==
 
[[Pristojba|Pristojbe]] za prolaz kanalom određuju Vlastivlasti Panamskog Kanalakanala, a temelje se na tipu broda, veličini i vrsti tereta kojeg prevozi. Za [[Kontejnerski brod|kontejnerske brodove]], pristojba se procjenjuje na osnovu kapaciteta ukrcaja [[TEU]] (''Twenty-afoot equivalent unit''), standardnog kontejnera 6.1 × 2.4 × 2.6 metara). Većina drugih tipova brodova plaća pristojbu prema neto tonaži, gdje u biti „tona“ označava [[volumen]] od 100 kubnih stopa (2,8 metara kubnih).
 
Većina drugih tipova brodova plaća pristojbu prema neto tonaži, gdje u biti „tona“ označava volumen od 100 kubnih stopa (2.8 metara kubnih).
 
Najskuplja redovna pristojba za prolazak kanalom datira iz [[30. Svibnjasvibnja]] [[2006.]] za kontejnerski brod Maersk Dellys, koljikoji je platio 250 .000 $[[USD]] za prolaz. Najjeftinija pristojba bila je 36 centi za Američkogameričkog avanturista Richarda Halliburtona koji je preplivao kanal [[1928.]] godine. Prosječna pristojba iznosi oko 54 .000 US$USD.
 
== Učinkovitost i održavanje ==
 
Postojala je bojazan da će se učinkovitost i održavanje smanjiti nakon povlačenja SAD-a;, no to se ne pokazuje kao slučaj, štoviše, efikasnost kanala se povećava pod Panamskompanamskom kontrolom. ''Canal Waters Time'' (CWT), srednje vrijeme koje je brodu potrebno da prođe kroz kanal, uključujući čekanje, te je ključni pokazatelj efikasnosti, prema pokazateljima opada. Vlasti tvrde da je broj pomorskih nesreća u kanalu rekordno nizak.
Canal Waters Time (CWT), srednje vrijeme koje je brodu potrebno da prođe kroz kanal, uključujući čekanje, te je ključni pokazatelj efikasnosti, opada prema pokazateljima.
Vlasti tvrde da je broj pomorskih nesreća u kanalu rekordno nizak.
 
== Budućnost ==
 
Usprkos napretku u učinkovitosti, očekuje se da će kanal ubrzo dosegnuti svoj maksimalni kapacitet. Dodatni problem je da se proporcije velikih brodova koji prolaze kanalom konstantnostalno povećavaju, što može dovesti do daljnje redukcije u brojubroja prolazaka, iako tonaža tereta raste. U svakom slučaju, akotako kanalda želiće nastavitise služiti potrebama svjetskog brodarstva morati će se poduzeti određeni koraci kako bi se povećao njegov kapacitet.
 
Očekuje se da će do [[2011.]] godine 37% svjetskih kontejnerskih brodova biti preveliki za današnji kanal. Maksimalni podnošljivi kapacitet sadašnjeg kanala, s obzirom na neke manje popravke, se procjenjuje na 330 i 340 milionamilijuna tona godišnje, a očekuje se da će se taj kapacitet dostići negdje između [[2009.]] i [[2012.]] godine. Već danas gotovo 50% brodova u tranzitu iskorištava punu širinu ustava.
 
== Vanjske poveznice ==

Navigacijski izbornik