Dmytro Pavlyčko

Dmitro Pavličko (ukr. Дмитро Васильович Павличко); (Ukrajina, Stopčativ, 28. rujna 1929.); je ukrajinski pjesnik, scenarist, povjesničar kulture, književni prevoditelj, društveni aktivist i političar. Pavličko je čest gost u Hrvatskoj i aktivan je u javnom promicanju i prepoznavanju bliskosti između hrvatske i ukrajinske kulture, književnosti i jezika.

U jednom od njegovih komentara iznosti svoje mišljenje: "Hrvatsko pjesništvo za nas, Ukrajince – to je živa povijest duha srodnog naroda, čitajući je mi upoznajemo sebe, obogaćujemo se vjerom u svoju i hrvatsku nacionalnu, kulturnu i državnu neumrlost." Pavličko govori nekoliko svjetskih jezika, preveo je na ukrajinski nekoliko poznatih svjetskih djela.

Biografija

Dmitro Pavličko je rođen 1929. u karpatskom selu Stopčativ (Ivano-Frankivska oblast). Sa svega 15 godina optužen je od sovjetskih vlasti za pomaganje Ukrajinske ustaničke armije (UPA) te je poput tisuće nevino optuženih osoba 1945. pritvoren. Nakon 12 mjeseci provedenih u zatvoru pušten je na svoj 16 rođendan.

Godine 1953. Pavličko je završio Sveučilište Ivan Franko u Ljvivu, smjer psihologije. Uskoro se zaposlio u lokalnom časopisu «Žovten» (danas «Dzvin»), a nešto kasnije preselio se u Kijev gdje je radio u uredu Saveza pisaca Ukrajine. Od 1971. do 1978. uređivao je časopis «Vsesvit». U 80.-im godinama Pavličko postaje jednim od glavnih pokretača modernog demokratskog pokreta Ruh Ukrajine.

Pjesma Dmitra Pavlička: Hrvatska

Po brdima Božja ruka laka

Prostrla je sela poput platna,

Tu se širi jedna zemlja skladna,

Kukuruzna, sočna, vinogradna

Što miriše poput medenjaka.

Prozirno k dječja duša, bistro,

Šumi more plavetno i čisto.

Obale-k košare jagoda:

Krovovi se naselja crvene,

A masline zelenilo nude

Da zaštite i ptice i ljude.

Na slavensko stablo tu je davna

Rimska još nakalemljena grana.

I hridine sve, i sve doline,

Gdje sad pčele zuje pjesme svoje,

Na krvavim temeljima stoje.

Razlijeva se nebom bijela pjena,

A na vodi, iza plavih stijena -

Oble gore kô grudi i koljena

Mladih žena što plivaju leđno.

Oči kuća srušenih do tla,

Svi tragovi ugašenog rata

Pune dušu, i htio bih znati -

Možda mi predci, Bijeli Hrvati,

Prožimlju tako srce do dna.

Kô nestali snovi iz djetinjstva

Tu nada mnom blista krošnje siva:

Tisućljetna maslina, Hrvatska,

Puna rana, ali uvijek živa!

Dmitro Pavličko, Ukrajina

Povezani članci

• Jurij Andruhovič
• Oksana Zabužko

Vanjske poveznice

• Matica hrvatska: Ukrajinska vizija hrvatskog pjesništva
• WUMAG: Poems by Dmytro Pavlychko (eng.)