Hrvatsko-srpska koalicija

Hrvatsko-srpska koalicija naziv je za koaliciju hrvatskih i srpskih nacionalnih stranaka koje su djelovale na području Hrvatske početkom 20. stoljeća. Njezin čelnik je bio Hrvat Frano Supilo, a u kasnije vrijeme Srbin Svetozar Pribićević.

Sklapanju koalicije, kojoj su prethodile Riječka i Zadarska rezolucija u listopadu 1905. godine, povod je bio narodni pokret protiv omražena bana Khuena Hedervaryja 1903. godine, kojem su se uz hrvatske priključile i srpske seljačke mase. Shvativši da od hrvatsko-srpskih podjela najviše profitiraju mađarska vlada, odnosno Beč, kao i talijanski iredentistički pokret u Dalmaciji, hrvatski pravaški političari na čelu s Franom Supilom sklopili su sporazum sa Svetozarom Pribićevićem i njegovom Srpskom samostalnom strankom i stvorili koaliciju, kojoj je, između ostaloga, program bio i stvaranje šire južnoslavenske državne zajednice - bilo u obliku jugoslavenske države, bilo u obliku trijalistički uređene monarhije pod vodstvom Habsburgovaca.

Koalicija je formalno stvorena u prosincu 1905. a pristupili su joj:

• Hrvatska stranka prava,

• Hrvatska napredna stranka,

• Srpska samostalna stranka,

• Srpska narodna radikalna stranka,

• Socijaldemokratska stranka.

Socijaldemokrati i radikali nisu ostali dio koalicije.

Stvaranje te koalicije je 1908. godine od strane bečke vlade shvaćeno kao velika opasnost, pa je njezino čelništvo suđeno na Veleizdajničkom procesu. Supilo je nakon tog procesa marginaliziran, a Pribićević preuzima čelništvo i ublažava stav prema mađarskoj vladi, s kojom je 1913. godine sklopljen i formalni sporazum.

U vrijeme Prvoga svjetskog rata Hrvatsko-srpska koalicija bila je lojalna vladi u Beču i sve do posljednjeg trenutka se zalagala za očuvanje Austro-Ugarske. Nakon stvaranja Države SHS, a potom Kraljevine SHS većina njezinih predstavnika se priključila vladi u Beogradu i zalagala za centralističko uređenje države i Vidovdanski ustav.

Također vidi

• Politika novoga kursa