Giovanni Pico della Mirandola: razlika između inačica
m robot Mijenja: bg:Джовани Пико делла Мирандола |
m robot Dodaje: da:Giovanni Pico della Mirandola |
||
Redak 62: | Redak 62: | ||
[[cs:Pico della Mirandola]] |
[[cs:Pico della Mirandola]] |
||
[[cy:Giovanni Pico della Mirandola]] |
[[cy:Giovanni Pico della Mirandola]] |
||
[[da:Giovanni Pico della Mirandola]] |
|||
[[de:Giovanni Pico della Mirandola]] |
[[de:Giovanni Pico della Mirandola]] |
||
[[en:Giovanni Pico della Mirandola]] |
[[en:Giovanni Pico della Mirandola]] |
Inačica od 5. listopada 2010. u 10:08
Giovanni Pico della Mirandola | |
Giovanni Pico della Mirandola na slici nepoznatog talijanskog slikara iz 16. stoljeća | |
Zapadna filozofija | |
Renesansna filozofija | |
Rođenje | 24. veljače 1463. (dvorac Mirandola kraj Modene, Italija) |
---|---|
Smrt | 17. studenog 1494. (Firenca, Italija) |
Škola/tradicija | platonizam, novoplatonizam, kabalizam |
Glavni interesi | metafizika, kozmologija, misticizam, teologija |
Poznate ideje | definicija idealnog renesansnog umjetnika i intelektualca |
Utjecaji | Elia del Medigo, Platon, Aristotel, novoplatonisti, Sveti Augustin, Ibn Rušd, Ibn Sina, Majmonid, Pleton, Bessarion, Argiropul, Ficino, Kuzanski, Savonarola |
Utjecao na | Novalis, Schelling Hegel, Schopenhauer, Carlyle, Heinrich |
Portal o životopisima |
Giovanni Pico della Mirandola (dvorac Mirandola kraj Modene, 24. veljače 1463. - Firenca, 17. studenog 1494.), talijanski filozof i humanist iz razdoblja renesanse.
Životopis
Pico je bio potomak obitelji sjevernotalijanskih sitnih plemića. Kao mladić studirao je na sveučilištima u Bolonji, Ferrari, Padovi, Paviji i Parizu, gdje je stekao obrazovanje u kanonskom pravu, književnosti, srednjovjekovnoj skolastici i teologiji, grčkom jeziku i grčkoj filozofiji. Kasnije je naučio i hebrejski, arapski i aramejski.[1] Prilikom posjete Firenci sprijateljio se s Ficinom i postao uglednim članom Firentinske Akademije.
U filozofiji je pod jakim utjecajem Platona, Aristotela, novoplatonizma i kabale. Kritizirao je neke postavke teoloških učenja i zalagao se za novi duh kritičkog dijaloga među teolozima i znanstvenicima.[2] Zbog toga je 1486., u dobi od dvadeset tri godine pokušao je organizirati veliki zbor filozofa i teologa različitih religija i vjerovanja, kako bi razgovarali o "filozofiji mira" i "vjerskom pomirenju" te je pripremio 900 filozofskih i humanističkih teza, zapravo vrstu manifesta pod naslovom De dignitate hominis ("O dostojanstvu čovjekovu"), koji se danas smatra ključnim tekstom renesansnog humanizma.[3] Međutim, papa Inocent VIII. (1484.-1492.) je zabranio taj skup i izopčio ga iz Crkve. Rehabilitiran je tek pred smrt.
Borio se jednako tako i protiv mističkih astroloških proricanja, ali kao i većina njegovih suvremenika nije uspio ostvariti jasno razlikovanje između znanosti i magije kojom je prožet i jedan dio njegova stvaralaštva.
Djela
- O ljudskom dostojanstvu (De dignitate hominis), 1486.
- O biću i jednom
- Rasprave protiv proricateljske astrologije (Disputationes adversus astrologiam divinatricem)
- Filozofski, kabalistički i teološki zaključci
- Heptaplus
Bilješke
- ↑ Eliksir i kamen, str. 122.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, str. 64.
- ↑ Povijest, sv. VIII, str. 30.-31.
Literatura
- Baigent, Michael i Leigh, Richard, Eliksir i kamen,: nasljeđe magije i alkemije, Zagreb, 2000. ISBN 953-6716-11-9
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-7224-16-5
- Povijest, sv. VIII, Zagreb, 2008. ISBN 978-953-300-042-8
Vanjske poveznice
- 900 teza (engl.)
- Progetto Pico - Projekt Pico na sveučilištu u Bologni i Brown sveučilištu u Providenceu, SAD (tal.) (engl.) (lat.)
Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Giovanni Pico della Mirandola |