Hazari

Ovo je glavno značenje pojma Hazari. Za druga značenja pogledajte Hazari (razdvojba).

Hazariski ratnik sa zarobljenikom.

Hazari su turkijska nomadska plemena naseljena uz obale Volge.

Kraća povijest

Ovaj stari turkijski narod se u 2. stoljeću iza Krista raširio Transkavkazom i kasnije zauzeo područje donje Volge. Ponovno se kao jaka sila pojavljuju u 7. stoljeću da bi se već od 8. do 10. stoljeća] njihovo carstvo prostiralo sve od obala Crnog mora i Kaspijskog jezera do Urala i dalje na zapad do Kijeva. Glavni grad Itil, njihovo središte, postaje veliko komercijalno središte. Osvojili su zemlje Povolških Bugara i Ural te nabili danak istočnim Slavenima. Ne miruju, pa zarate i s Arapima, Perzijancima i Armencima. Hazari se nisu uplitali u religiju pokorenih plemena i naroda, religiozna sloboda bila je potpuna. Za njih kažu da su u 8. stoljeću neki prešli na judaizam (plemstvo) a navode se i primjeri da je među njima u 9. stoljeću bilo i kršćana. Oni su svakako u 10. stoljeću ušli u savez s Bizantskim carstvom u kojem su se istakli u borbi protiv Arapa. Godine 965. vojvoda od Kijeva (Sviatoslav) potukao je Hazare i njihovo carstvo je propalo.

Hazari su bili stepski jahači ratnici naoružani kopljima, lukom i strijelom, sabljama uobičajenim za stepu a imali su i neke sjekire. Sami su sebe u borbama štitili oklopima. Njihove fortifikacije bile su čvrste, podignute od kamena. Tvrđava u Sarkelu, izgrađena od cigala pokazuje bizantski utjecaj, uz čiju su je pomoć i sagradili.

Vanjske poveznice

The Khazars [1]; [2]