Anafora: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
(Nema razlike inačica)
|
Inačica od 6. rujna 2006. u 15:47
Anafora (grč. ἀναφορά = nositi natrag) glasovna je figura kojom se ponavljaju riječi na početku dvaju ili više stihova.
Primjeri anafora
- Ivo Andrić, „Jadni nemir”
mi zalud zidamo toranj do neba
mi zalud skidamo Boga sa neba
mi zalud silazimo u srce zemlji
mi zalud gazimo crva pod zemljom
- Tin Ujević, „Svakidašnja jadikovka”
I nema sestre ni brata
I nema oca ni majke
I nema drage ni druga
- Dragutin Domjanić, „Bele rože”
Kad si Ti znala čez oblok pogledet,
Kak da su rože oživele bele,
Kak da su dobre Ti dragale ruke,
Kak da su k Tebi privinut se štele.
- Antun Gustav Matoš, „Samotna ljubav”
- Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?
- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
- Ljubav boli, boli, kao život boli
- Antun Gustav Matoš, „Lakrdijaš”
Teško je kad imaš mnogo duha,
Još je teže kada nemaš kruha;
Teško sluhu kada je bez uha,
Teško uhu kada je bez sluha.