Dvojina: razlika između inačica
m Uklonjena promjena suradnika Artus, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Kubura |
m r2.6.8) (Bot: mijenja pt:Dual (número gramatical) sa pt:Dual |
||
Redak 63: | Redak 63: | ||
[[no:Dualis]] |
[[no:Dualis]] |
||
[[pl:Liczba podwójna]] |
[[pl:Liczba podwójna]] |
||
[[pt:Dual |
[[pt:Dual]] |
||
[[ru:Двойственное число]] |
[[ru:Двойственное число]] |
||
[[sl:Dvojina]] |
[[sl:Dvojina]] |
Inačica od 5. prosinca 2012. u 14:53
Dvojina (dual) gramatički je oblik koji označava dva predmeta, pojma, bića, pojave, osobe. Pretpostavlja se da je postojala u indoeuropskom prajeziku[1], a danas potpunu dvojinu čuva samo mali broj jezika, među kojima su standardni slovenski i oba lužičkosrpska jezika.
Dvojina u hrvatskom
U hrvatskom se ostatkom dvojine smatraju oblici imenica i pridjeva uz riječ oba /obje i glavne brojeve koji završavaju na dva/dvije, tri i četiri:
- za imenice muškoga i srednjeg roda ti oblici podudaraju s genitivom jednine
- za imenice ženskog roda podudaraju se s nominativom množine
- za pridjeve u muškom i srednjem rodu dodaje se poseban nastavak -a, a za ženski rod -e.
Nastavak u ženskom rodu pridjeva se podudara s nastavkom za množinu ženskog roda, ali se nastavak muškog i srednjeg roda ne može svesti ni na jedan drugi nastavak.
Naprimjer, u rečenici došla su neka dva visoka čovjeka, glagolski pridjev došla, opisni pridjev visoka, te zamjenički pridjev neka imaju nastavak -a.
Budući da se ovi oblici ne odnose samo na dva bića, precizniji naziv za dvojinu u hrvatskom je "paukal" ili "malina" (malo = 2-4).[ima li gdje u kojoj literaturi na hrvatskom o ovome]
Slično pravilo postoji i u ruskom i nekim drugim slavenskim jezicima.
Vidi
Bilješke
- ↑ Matasović 2008, str. 177
Literatura
Matasović, Ranko. 2008. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Matica Hrvatska. Zagreb. ISBN 978-953-150-840-7