Ante Cettineo: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m Uklonjena promjena suradnika 24.66.94.140, vraćeno na zadnju inačicu suradnika CrniBot |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ante Cettineo''' ([[Trebinje]], [[17. svibnja]] [[1898]]. - [[Split]], [[9. kolovoza]] [[1956]].), [[Hrvatska|hrvatski]] pjesnik i prevodilac |
|||
Radio je kao profesor u Splitu gdje je polazio pučku školu i klasičnu gimnaziju, dok je studij slavistike polazio u [[Prag]]u i [[Beograd]]u. 1922. godine je diplomirao povijest jugoslavenskih književnosti u Beogradu. Radio je kao profesor u Klasičnoj gimnaziji u Splitu i Četvrtoj gimnaziji u Beogradu (1944/47.). Pisao je pjesme i prozu, a mnogo je i prevodio, pretežno poeziju, s [[talijanski jezik|talijanskoga]], [[španjolski jezik|španjolskoga]], [[portugalski jezik|portugalskoga]] i [[francuski jezik|francuskoga]] jezika. Surađivao je s mnogim stranim i domaćim [[novine|novinama]]. |
|||
Kao pjesnik [[mediteran]]skih motiva iznosi blještave sunčane ugođaje idiličnoga svijeta [[Dalmacija|dalmatinskoga]] pejzaža. U čakavskim pjesmama dao je elegično intonirane slike svojega zavičaja. Upoznat s novijom talijanskom, španjolskom i južnoameričkom poezijom, u razdoblju između dva svjetska rata unosi u svoje pjesme svježu lirsku izražajnost slobodnoga stiha i moderno oblikovanu strukturu. U njegovoj poeziji ima također tragova [[ekspresionizam|ekspresionizma]] te ritmičkih novosti slobodnog stiha, čime je postizao modernost asocijativnoga pjesničkog govora. Neuspjeli su idejno nesređeni neki njegovi pokušaji [[politika|politički]] angažirane poezije. Pjesme su mu prevedene na talijanski, francuski, njemački, češki, mađarski i poljski. |
|||
[[Kategorija:Hrvatski književnici|Cettineo, Ante]] |
|||
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici|Cettineo, Ante]] |
|||
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji|Cettineo, Ante]] |
|||
Inačica od 2. listopada 2006. u 08:51
Ante Cettineo (Trebinje, 17. svibnja 1898. - Split, 9. kolovoza 1956.), hrvatski pjesnik i prevodilac
Radio je kao profesor u Splitu gdje je polazio pučku školu i klasičnu gimnaziju, dok je studij slavistike polazio u Pragu i Beogradu. 1922. godine je diplomirao povijest jugoslavenskih književnosti u Beogradu. Radio je kao profesor u Klasičnoj gimnaziji u Splitu i Četvrtoj gimnaziji u Beogradu (1944/47.). Pisao je pjesme i prozu, a mnogo je i prevodio, pretežno poeziju, s talijanskoga, španjolskoga, portugalskoga i francuskoga jezika. Surađivao je s mnogim stranim i domaćim novinama.
Kao pjesnik mediteranskih motiva iznosi blještave sunčane ugođaje idiličnoga svijeta dalmatinskoga pejzaža. U čakavskim pjesmama dao je elegično intonirane slike svojega zavičaja. Upoznat s novijom talijanskom, španjolskom i južnoameričkom poezijom, u razdoblju između dva svjetska rata unosi u svoje pjesme svježu lirsku izražajnost slobodnoga stiha i moderno oblikovanu strukturu. U njegovoj poeziji ima također tragova ekspresionizma te ritmičkih novosti slobodnog stiha, čime je postizao modernost asocijativnoga pjesničkog govora. Neuspjeli su idejno nesređeni neki njegovi pokušaji politički angažirane poezije. Pjesme su mu prevedene na talijanski, francuski, njemački, češki, mađarski i poljski.