Prijeđi na sadržaj

Eva Lips: razlika između inačica

Dodano 190 bajtova ,  prije 16 godina
m
malo sređivanja...
No edit summary
m (malo sređivanja...)
{{zaglavlje}}
[[Slika:EvaLips.jpg|frame|Eva Lips (1906.-1988.).]] '''Eva Lips''' (6.2.1906. - 24.06.1988.).- Eva Lips, rođena Wiegandt, u Njemačkoj, dr. filozofije, profesorica [[etnologija|etnologije]] i uporedne sociologije, bila je direktor Julius-Lips instituta za etnologiju i uporednu [[sociologija|sociologiju]] od [[1951]]. do [[1969]]. Nakon povratka iz emigracije u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]], zalagala se u prvom redu za stvaranje realne slike o [[Indijanci]]ma, temeljeći se pri tome prije svega na terenskim istraživanjima koja je provodila zajedno sa svojim mužem, [[Juliusom Lips]]-om.
Eva Lips, rođena Wiegandt, rodila se 6.2.[[1906]]. kao drugo dijete porodice dr. [[Ernst Wiegandt]]a. Otac, jedan od najpoznatijih izdavača u [[Leipzig]]u, gradu knjiga, glazbe i univerziteta, vodio je izdavačku kuću koju je osnovao još njegov djed u tradiciji građanskog liberalizma. Gosti u kući su redovno bili autori, povremeno umjetnici, a rjeđe i poznati pravnici s univerziteta ili susjednog suda.
Kao učenica, čitala je rukopise koje je dobivao njen otac, naučila čitati korekture i vježbala se u pisanju vlastitih tekstova. Prvi naslov njenog spisateljskog opusa je "''Duša kaktusa''", štampana 7.1.[[1923]]. u Leipziškom dnevnom listu, biljkama koje je cijeli život njegovala, uzgajala i kupovala. Do duboke starosti [[kaktus]]i su u velikom broju ukrašavali njenu kućnu radnu sobu.
[[1923]]. završila je ''Višu djevojačku školu''. Na programu škole bili su [[njemački jezik|njemački]] i [[književnost]], glazbeni predmeti i moderni jezici, ali i prirodne znanosti sa [[zoologija|zoologijom]] i [[botanika|botanikom]]. Kasnije je za nju bilo vrlo značajno i znanje [[francuski jezik|francuskog]] jer je pripadala generaciji kojoj je francuski bio najvažniji strani jezik, bar što se tiče društvenih znanosti i [[beletristika|beletristike]]. 15. rujna [[1924]]. udala se za Juliusa Lips-aLipsa koji je završio studij u Leipzigu [[filozofija|filozofiju]], etnologiju i [[pravo|pravo]].
Par se na kraće vrijeme smjestio u [[Frankfurt]]u, gdje su upoznali [[LeaLeo Frobenius|Lea Frobeniusa]]a. Ubrzo su preselili u [[Köln]], gdje je Julius Lips [[1926]]. dobio posao u [[Rautenstrauch-Joest-Muzej]]u, gdje je kod direktora Muzeja Fritza Gräbnera kratko nakon toga i doktorirao. Obrađivao je zbirke, na primjer sisteme zamki prirodnih naroda, organizirao izložbu maski, posredovao znanje o [[kazalište|kazalištu]] i scenskim prikazima u izvaneuropskim kulturama i sastavio opširan materijal o tome, kako bijeli Europljani od 17. stoljeća izgledaju gledani očima "obojenih". Eva Lips - par nije imao djece - postaje suradnica koju su fascinirale neobičnosti stranih kultura.
[[1930]]. Julius Lips postaje direktor Rautenstrauch-Joest muzeja u Kölnu, i imenuju ga izvanrednim profesorom etnologije i [[sociologija|sociologije]].
[[1933]]. ga otpuštaju. Već tri godine je bio član SPD-a a godinama prije toga aktivan član lijevo orijentiranih studentskih inicijativa. U veljači [[1934]]. odlazi u [[Francuska|Francusku]]. Njegova žena prati politička događanja iz perspektive roditeljske kuće u [[Leipzig]]u, i ubrzo odlazi za njim.
U svibnju iste godine bračni par brodom stiže u New York. Inicijative francuskih prijatelja, vlastiti napori i podrška Franza Boasa doveli su do mjesta predavača na ''Columbia University'' i povremenog zapošljavanja na ''New School of Social Research''. Već [[1935]]. oboje idu na terensko istraživanje kod Montagnais-Naskapi na jugu [[Labrador]]a. Eva Lips prvi put upoznaje jednu sjevernoameričku indijansku kulturu, i od tada ta i druge kulture postaju značajan dio njenog polja rada.
Prva dokumentacija u obliku 700 dijapozitiva o [[Naskapi]]ma pokazuje njen pristup. Iza toga, nije više nikuda išla bez svoje Leice. Kod Nascapia oboje razvijaju veliku naklonost prema medvjedima[[medvjedi]]ma, jer "kod njih je svako poglavica, ne kakokao kod ostalih životinja". Najduže terensko istraživanje [[1947]]. ih je odvelo u [[Minnesota|Minnesotu]], kod [[Chippewa|Ojibwa]] Indijanaca, a imalo je najveće posljedice na cijeli njihov daljnji život.
Potpuno nova sfera joj se otvorila kad Julius Lips 1937. - 1939. preuzima odjeljak za [[antropologija|antropologiju]] na ''Howard-University'', "''najvećem crnačkom univerzitetu na svijetu''". Julius Lips je u emigraciji napisao popularno-znanstvenu knjigu "''The Origin of Things - Der Ursprung der Dinge''" (''Porijeklo stvari''), štokoja je bio popularno-znanstveniimala svjetski uspjeh. Djelo je u 10 godina doživjelo najmanje 10 prijevoda, a njena suradnja na knjizi, između ostalog kao crtača velikog broja upotrebnih predmeta, ostala je u sjećanju. Nadovezujući se na rad u muzeju u Kölnu, ovaj posao je ušao u njen kasniji rad kao predavača.
U prvim godinama emigracije Julius i Eva Lips dobijaju američko državljanstvo. On sudjeluje u radu emigrantskih organizacija i postaje suosnivač ''Council for a Democratic Germany''. U tom okruženju Eva razvija svoj vlastiti profil. [[1938]]. pojavljuje se "''Savage Symphony, A Personal Record of the Third Reich''". Englesko izdanje se zove "''What Hitler Did to Us''". [[1942]]. slijedi "''Rebirth in Liberty''". Prva knjiga se bavi događanjima u Kölnu i okolici nakon [[Adolf Hitler|Hitlerovog]] dolaska na vlast, druga se bavi novim životom u Americi. Ni jedna ni druga knjiga nisu nikada prevedene na njemački. To su opisi sasvim za američke čitaoce u Roosveltovom vremenu i obilježeni su specifičnom problematikom emigrantske literature. Eva Lips je i držala i predavanja o Hitlerovom režimu civilnim slušaocima i američkim vojnicima.
U emigraciji su se upoznali s Heinrichom i [[ThomasomThomas Mann|Thomasom Mannom]]om. Eva se s njima dopisivala sve do njihove smrti a kasnije je držala predavanja u Leipzigu puna osobnih sjećanja na njih dvojicu.
[[1948]]. vraća se s mužem, koji je dobio mjesto predavača etnologije, vraća u Leipzig. Otac joj je za vrijeme rata umro, majka je poginula za vrijeme jednog bombardiranja, a brat je pao na fronti.
[[1949]]. Julius Lips je izabran za rektora i u listopadu preuzima dužnost, da bi 21. siječnja [[1950]]. potpuno iznenada neočekivano umro.
Eva Lips traži i dobiva podršku vodstva univerziteta za nastavak Juliusovog i svog rada. Po uvidu u njeno dotadašnje školovanje, nadležni fakultet joj odobrava pristup diplomiranju, a radi i u Etnološkom institutu. Eva je diplomirala u ožujku [[1951]]. s radnjom pod imenom "Lutanja i gospodarske aktivnosti Ojibwa Indijanaca", koju objavljuje leipciški univerzitetski znanstveni časopis. U svibnju iste godine imenovana je voditeljem poslova Instituta. Predavala je još prije diplome gospodarstvo i pravo, što je preuzela od Juliusa Lipsa.
Uskoro postaje potrebno, pored mladih asistenata, u obrazovanje uključiti i dokazane znanstvenike. Tako s nekoliko ciklusa predavanja sudjeluju Hans Damm (oceanija[[Oceanija]]) i Paul Platen (zemljopis). Hans Grimm je zastupao fizičku [[antropologija|antropologiju]]. Ona je predavala gospodarstvo i pravo; magiju, mitove i religiju "primitivnih" naroda; etnologiju sjevernoameričkih Indijanaca i etnologiju Indijanaca južne Amerike, osim s područja Anda. Kroz više semestara su studenti prikupili iz literature veliki broj pravnih slučajeva sjevernoameričkih Indijanaca i australskih prastanovnika. No, nije nikada došlo do vrednovanja i obrade tih materijala. Uvod u znanost i povijest nauke o narodima, što je predavano dva semestra, sadržavao je puno podataka o povijesti otkrića, a predavano je ponešto i o etnologiji 19. stoljeća. Teorijske postavke i nazori etnologa prvih desetljeća 20. stoljeća nisu predavani niti u naznakama.
[[1954]]. Eva lipsLips doktorira, [[1955]]. dobiva docenturu i postaje direktorica Instituta. Njen doktorski rad pod nazivom "''Žetva riže Ojibwa Indijanaca. Gospodarstvo i pravo jednog naroda koji žanje''" objavljen je [[1956]]. Time je podastrla javnosti rezultate terenskih istraživanja iz 1947. koje je Julius Lips namjeravao obraditi i objaviti. Rad je trebao biti prilog teoriji naroda koji žanju, što je Julius Lips smatrao značajnim korakom u razvojnom putu "primitivnih naroda". Razdoblje žetve slijedi nakon razdoblja skupljanja i lova. Sjedilaštvo naroda koji žanje je pretpostavka za uzgoj biljki. Eva Lips se naslanja i precizira formulacije Juliusa Lipsa te ih definira ovako: "''Prehrana im se zasniva na sistematičnom prikupljanju ljetine jedne ili nekoliko divljih biljki koje rastu sezonski. Količina raspoloživih namirnica i potreba da ih se sačuva za kasnije korištenje potakla je konzerviranje i vodila ka relativnom sjedilaštvu njihovih korisnika''". Kod nje je nova misao o životinjskoj "''žetvi''", no ta ideja nije dalje razvijana.
Tri godine nakon doktorata Eva Lips dobija izvanrednu, a [[1960]]. redovnu profesuru. Početkom 60-ih joj odbijaju dati katedru, a dobiva jeju [[1966]].
Eva Lips postaje nakon diplome poznata gradska osoba. Tome je dopriniodoprineo i niz predavanja organiziranih u zimskoj polovici godine, na koja je pozivala zanimljive osobe iz zemlje i inozemstva. Dvorana u kojoj su držana predavanja bila je gotovo uvijek prepuna.
Značajan cilj koji je od početka slijedila je bilo očuvanje i izgradnja Instituta, koji je u međuvremenu nazvan "Julius Lips Institut za etnologiju i uporednu sociologiju", prvenstveno za obrazovanje. To uopće nije bilo jednostavno jer je u međuvremenu novosnovananovoosnovana takva katedra na ''Humboldtovom univerzitetu'', a u Jeni još nije bilo odlučeno da li će nastaviti s etnologijom. Ona se odlučno usprotivila krajem 50-ih i početkom 60-ih uključivanju Njemačke znanosti"Znanosti o narodima" u Julius Lips institut pod zajedničkim nazivom etnologija ili etnografija. To bi značilo zajedničko ili alternirajuće vođenje institutaInstituta od strane profesora Znanosti o narodima.
S dekolonizacijom i stvaranjem novih država "obojene" etničke manjine dobivaju na kulturnom, socijalnom i političkom značenju. Eva Lips jedva da je pokazala zanimanje za te procese. Prema njenim vlastitim izjavama, od druge polovice 50-ih njena glavna zadaća je bila da ljudima pokaže realniju sliku o Indijancima. Trebalo je promijeniti sliku koju je o njima svojim knjigama stvorio [[Karl May]]. Njene knjige o Indijancima, i one koje su se pojavile u drugom izdanju, bile su brzo pokupovanerasprodane. No stvarni život u američkim indijanskim rezervatima - etnička, socijalna i kulturna problematika - nije bila predmet njenih prikaza.
Provedba treće reforme visokog školstva početkom 70-ih opet je tražilotražila njen veliki angažman. Suradnjom sas Dietrichom Treideom uspjelo joj je sačuvati biblioteku, arhiv diapozitiva i drugih materijala Julius Lipsovog instituta od rasparčavanja. Ti materijali su danas dio fundusa Instituta za etnologiju leipciškog Univerziteta. Svojim djelom o Juliusu Lipsu "''Između predavanja i indijanskog šatora''" (1965. i 1986.) htjela je, kao što piše u posveti, postići da ga se nikada ne zaboravi.
Predstavljanje djelovanja Juliusa LipeaLipsa početkom 30-tih od strane Eve LipeLips obilježeno je pretjeranim veličanjem njegove osobe, a povezano je i s njenim doživljavanjem sebe same. To je ranije, a i u novije vrijeme, izazivalo kritike, no nije utjecalo na njihovo životno djelo. Eva LipeLips je sahranjena uz svog supruga na Južnom groblju, u "''profesorskom kutu''". Oba spomenika okružuju dvije medvjeđe glave prikazane u profilu.
 
[[Kategorija:etnologija]]
9.708

uređivanja