Gojko Nikoliš

Gojko Nikoliš (Sjeničak 1911. - Pariz 1995.) liječnik, pisac, sudionik NOR-a, Narodni heroj Jugoslavije.

Životopis

Dr. Gojko Nikoliš je rođen 11. kolovoza 1911. godine u selu Sjeničak Lasinjski kod Vrginmosta na Kordunu u obitelji pravoslavnog svećenika. Poslije završene osnovne škole u rodnom selu i gimnazije u Karlovcu i Sremskim Karlovcima medicinu je završio u Beogradu 1936. godine. Tijekom studiranja postao je član SKOJ-a i Komunističke partije Jugoslavije. Sudionik je Španjolskog građanskog rata od 1937. godine kao dragovoljac na strani republikanaca. Bio je ravnatelj bolnice u Pontonesu, a potom načelnik saniteta u bataljunu Devete internacinalne brigade u vreme bitke na rijeci Elbi 1938. godine. Poslije raspada Kraljevine Jugoslavije uključuje se u pripreme za podizanje ustanka i 19. kolovoza 1941. godine odlazi za liječnika u Kragujevački NOP odred. Krajem studenog u Užicu stupa na dužnost referenta saniteta Vrhovnog štaba NOVJ na kojoj će ostati do kraja rata. Rukovodio je spašavanjem ranjenika u Igmanskom maršu i kod Bitke na Neretvi. Tijekom rata izgubio je suprugu Ivanku koju je policija u Zagrebu ubila 1942. godine i brata Dušana kojeg je ubila beogradska policija.

Gojko Nikoliš je bio vijećnik Prvog i Drugog zasjedanja AVNOJ-a i vijećnik Prvog, Drugog i Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a. U činu general-pukovnika poslije rata bio je načelnik sanitetske službe u JNA. Obnašao je i dužnost veleposlanika Jugoslavije u Indiji. Bio je član SANU.

Publicističkim i književnim radim bavio se od rane mladosti. Još tijekom rata pokreće "Bilten", organ saniteta Vrhovnog štaba. Početkom osamdesetih objavljuje svoje memoare.

U beogradskom listu "Politika" 18. sječnja 1987. godine izlazi humoreska pod naslovom "Vojko i Savle" u kojoj se prepoznaju akademici Gojko Nikoliš i Pavle Savić. Ovaj je tekst izazvao buru u tadašnjoj jugoslavenskoj javnosti, ali i političke potrese u srbijankom rukovodstvu. Početkom devedesetih godina Gojko Nikoliš sukobio se sa ratnom politikom režima Slobodana Miloševića i zajedno sa svojom drugom suprugom, francuskinjom Margo, otišao u Francusku gdje je umro 11. lipnja 1995. godine

Djela

• Sava Mrkalj - povijest o jednom stradalniku, Prosvjeta, Zagreb 1980.
• Memoari, korijeni, stablo pavetina, Liber-Prosveta, Zagreb-Beograd 1981.

Literatura

• Narodni heroji Jugoslavije, Mladost, Bograd 1975.