Slanina: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
JAnDbot (razgovor | doprinosi)
m r2.5.2) (robot Dodaje: fa:بیکن Uklanja: hu:Szalonna (étel)
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 29 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q11106 na Wikidati
Redak 17: Redak 17:


[[Kategorija:Meso]]
[[Kategorija:Meso]]

[[ar:باكون]]
[[be:Бекон]]
[[be-x-old:Бэкон]]
[[bg:Бекон]]
[[ca:Cansalada]]
[[cs:Slanina]]
[[da:Bacon]]
[[de:Frühstücksspeck]]
[[en:Bacon]]
[[es:Panceta]]
[[fa:بیکن]]
[[fi:Pekoni]]
[[fr:Lard]]
[[he:קותל חזיר]]
[[io:Lardo]]
[[is:Beikon]]
[[ja:ベーコン]]
[[nl:Bacon (vlees)]]
[[nn:Flesk]]
[[no:Bacon]]
[[pl:Boczek]]
[[pt:Toucinho]]
[[ru:Бекон]]
[[simple:Bacon]]
[[sv:Bacon]]
[[tr:Domuz pastırması]]
[[uk:Бекон]]
[[yi:שפעק]]
[[zh:煙肉]]

Inačica od 22. ožujka 2013. u 02:01

Slanina

Slanina je suhomesnati proizvod od dimljenog i usoljenog svinjskog mesa.

Slanina od sirovog svinjskog mesa, najčešće s trbuha, nareže se na veće komade od 2 do 3 kg. Ako će se slanina koristiti kao narezak, soli se dva do tri tjedna, a poslije se dimi oko dva tjedna. Slanina predviđena za kuhanje, stavi se u salamuru oko 8 do 10 dana. Zatim se dimi 6 do 8 dana. [1]

Nakon obrade, ponekad se mora i kuhati prije jela, ovisno o vrsti slanine. Sastoji se od mesnog (crveni dio) i masnog dijela (bijeli dio). Jede se dimljena, kuhana, pržena, pečena i kao dodatak drugim jelima.

Muslimani i Židovi ne jedu slaninu svinjskog porijekla, nego rade slaninu od goveđeg, ovčjeg ili nekog drugog mesa. Meso od kojeg se radi slanina, mora se testirati protiv triheneloze. Ako i postoje uzročnici trihineloze, pravilnim postupkom prerade, dimljenjem, kuhanjem, pečenjem bit će uništeni.

Dimljenjem, slanina dobiva karakterističan okus, miris te zlatno-žutu boju. Dim ima antioksidativni i bakteriocidni učinak. [2] Dobro obrađena slanina ima čistu površinu bez plijesni, pravilan oblik; mesnati dijelovi su svijetlocrvene do tamnocrvene boje, a masno tkivo plastično i bijele boje.

Suhomesnati proizvodi slični slanini su: panceta, šunka i pršut.

Izvori

  1. Veliki narodni kuhar, Narodna knjiga Beograd 1979.
  2. Veterinarski priručnik, Jumena, Zagreb 1989.