Niccolò Machiavelli: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 30. travnja 2013. u 22:36

Niccolò Machiavelli (Firenca, 3. svibnja 1469. - Firenca 21. ili 22. lipnja 1527.), talijanski književnik i političar.

Životopis

Humanistički odgojen, bio je čovjek prakse i izvorni mislilac. Godine 1498. Machiavelli stupa u službu firentinske republike kao tajnik za vanjske i unutarnje poslove i rat. Iako u politici nikada ne postaje ličnost prvog plana, bavljenje tim poslovima omogućuje mu da izravno upoznaje ljude, njihove odnose - probleme rata i mira. 1512. godine u Firenci su Medici ponovo na vlasti, pa Machiavelli gubi službu, konfirniran je, zatvoren i mučen. Otada se posvećuje uglavnom književnom radu. Poput mnogih suvremenika, i on poseže za antičkim uzorima, ali kao genijalan predstavnik renesanse nadahnjuje se u prvom redu "efektivnom istinom o stvarima", a ne teološkim i etičkim konstrukcijama. Svoje nove misli najbriljantnije izlaže u raspravi "Vladar" u kojoj naizgled govori o potrebi čvrste, apsolutne monarhije. No, pažljivom čitatelju neće izmaći da Machiavelli u "Vladaru" kroz savjete vladaru (Il Principe) koji osniva novu državu zapravo postavlja temelje tzv. građanske vladavine. Budući realist, on je svjestan da su republike poput onih koje su postojale u srednjovjekovnoj Italiji stvar prošlosti (iako predviđa njihovo uskrsnuće kojem će buduće generacije svjedočiti).

Zbog toga je preokupiran zaštitom građanskih prava naspram vladaru, odnosno zaštitom pravnog poretka u kojem bi se ta prava afirmirala. On u "Vladaru" zapravo daje preporuke za uspješnu vladavinu, naglašavajući da uspješan vladar mora izbalansirati oprečne težnje u društvu-težnje velikaša naspram težnjama puka, s tim da je ključ opstojnosti vladavine u oslanjanju na potporu puka, koja se može ostvariti jedino zaštitom imovine i časti građana. Iako je jedan od najčitanijih političkih mislilaca novog vijeka, Machiavellievi čitatelji najčešće su bili odvučeni u krivom pravcu, bilo zbog okrutnih metoda koje katkad legitimira kao uobičajeni (čak, neophodni) dio političkog poretka, bilo zbog njegovog "glavnog junaka" Cesarea Borgie u kojem Machiavelli vidi oličenje političke virtu dok se povjesničari uglavnom slažu u opisu Borgie kao podivljalog psihopata. No, sam Rousseau, veliki "prorok demokracije i egalitarnosti", je jednom prilikom rekao da je "Machiavelli veliki republikanac koji je imao odreda loše i neupućene čitatelje".

Izvori

Logotip Wikicitata

Wikicitati imaju zbirke citata o temi Niccolò Machiavelli

Poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Niccolò Machiavelli

Machiavellijeva djela (Digitalna knjižnica Liber liber) (tal.)

Predložak:Link FA

@@ Redak 6: / Redak 6: @@
 Humanistički odgojen, bio je čovjek prakse i izvorni mislilac. Godine [[1498]]. Machiavelli stupa u službu firentinske republike kao tajnik za vanjske i unutarnje poslove i rat. Iako u politici nikada ne postaje ličnost prvog plana, bavljenje tim poslovima omogućuje mu da izravno upoznaje ljude, njihove odnose - probleme [[rat]]a i [[mir]]a.
-[[1512]]. godine u Firenci su Medici ponovo na vlasti, pa Machiavelli gubi službu, konfirniran je, zatvoren i mučen. Otada se posvećuje uglavnom književnom radu. Poput mnogih suvremenika, i on poseže za antičkim uzorima, ali kao genijalan predstavnik renesanse nadahnjuje se u prvom redu "efektivnom istinom o stvarima", a ne teološkim i etičkim konstrukcijama. Svoje nove misli najbriljantnije izlaže u raspravi "Vladar" u kojoj naizgled govori o potrebi čvrste, [[apsolutizam|apsolutne monarhije]]. No, pažljivom čitatelju neće izmaći da Machiavelli u "[[Vladar (Machiavelli)|Vladaru]]" kroz savjete vladaru (''Il Principe'') koji osniva novu državu zapravo postavlja temelje tzv. građanske vladavine. Budući realist, on je svjestan da su republike poput onih koje su postojale u srednjovjekovnoj Italiji stvar prošlosti (iako predviđa njihovo uskrsnuće kojem će buduće generacije svjedočiti). Zbog toga je preokupiran zaštitom građanskih prava naspram vladaru, odnosno zaštitom pravnog poretka u kojem bi se ta prava afirmirala. On u "Vladaru" zapravo daje preporuke za uspješnu vladavinu, naglašavajući da uspješan vladar mora izbalansirati oprečne težnje u društvu-težnje velikaša naspram težnjama puka, s tim da je ključ opstojnosti vladavine u oslanjanju na potporu puka, koja se može ostvariti jedino zaštitom imovine i časti građana. Iako je jedan od najčitanijih političkih mislilaca novog vijeka, Machiavellievi čitatelji najčešće su bili odvučeni u krivom pravcu, bilo zbog okrutnih metoda koje katkad legitimira kao uobičajeni (čak, neophodni)  dio političkog poretka, bilo zbog njegovog "glavnog junaka" Cesarea Borgie u kojem Machiavelli vidi oličenje političke ''virtu'' dok se povjesničari uglavnom slažu u opisu Borgie kao podivljalog psihopata. No, sam [[Rousseau]], veliki "prorok demokracije i egalitarnosti", je jednom prilikom rekao da je "''Machiavelli veliki republikanac koji je imao odreda loše i neupućene čitatelje''".
+[[1512]]. godine u Firenci su Medici ponovo na vlasti, pa Machiavelli gubi službu, konfirniran je, zatvoren i mučen. Otada se posvećuje uglavnom književnom radu. Poput mnogih suvremenika, i on poseže za antičkim uzorima, ali kao genijalan predstavnik renesanse nadahnjuje se u prvom redu "efektivnom istinom o stvarima", a ne teološkim i etičkim konstrukcijama. Svoje nove misli najbriljantnije izlaže u raspravi "Vladar" u kojoj naizgled govori o potrebi čvrste, [[apsolutizam|apsolutne monarhije]]. No, pažljivom čitatelju neće izmaći da Machiavelli u "[[Vladar (Machiavelli)|Vladaru]]" kroz savjete vladaru (''Il Principe'') koji osniva novu državu zapravo postavlja temelje tzv. građanske vladavine. Budući realist, on je svjestan da su republike poput onih koje su postojale u srednjovjekovnoj Italiji stvar prošlosti (iako predviđa njihovo uskrsnuće kojem će buduće generacije svjedočiti).
+Zbog toga je preokupiran zaštitom građanskih prava naspram vladaru, odnosno zaštitom pravnog poretka u kojem bi se ta prava afirmirala. On u "Vladaru" zapravo daje preporuke za uspješnu vladavinu, naglašavajući da uspješan vladar mora izbalansirati oprečne težnje u društvu-težnje velikaša naspram težnjama puka, s tim da je ključ opstojnosti vladavine u oslanjanju na potporu puka, koja se može ostvariti jedino zaštitom imovine i časti građana. Iako je jedan od najčitanijih političkih mislilaca novog vijeka, Machiavellievi čitatelji najčešće su bili odvučeni u krivom pravcu, bilo zbog okrutnih metoda koje katkad legitimira kao uobičajeni (čak, neophodni)  dio političkog poretka, bilo zbog njegovog "glavnog junaka" Cesarea Borgie u kojem Machiavelli vidi oličenje političke ''virtu'' dok se povjesničari uglavnom slažu u opisu Borgie kao podivljalog psihopata. No, sam [[Rousseau]], veliki "prorok demokracije i egalitarnosti", je jednom prilikom rekao da je "''Machiavelli veliki republikanac koji je imao odreda loše i neupućene čitatelje''".
-== Vanjske poveznice ==
-{{commons|Niccolò Machiavelli}}
+== Izvori ==
 {{wikicitat}}
+* [http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/120-hrvatska-enciklopedija/1092-machiavelli-niccolo Hrvatska enciklopedija - Niccolò Machiavelli]
+* [http://proleksis.lzmk.hr/35459/ Opća i nac. enciklopedija - Niccolò Machiavelli]
+* [http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/05svibanj/0503%20Machiaveli.html HRT: Na današnji dan - Niccolò Machiavelli]
+== Poveznice ==
+{{commons|Niccolò Machiavelli}}
 * Machiavellijeva [http://www.liberliber.it/biblioteca/m/machiavelli/index.htm djela] (Digitalna knjižnica ''Liber liber'') {{jezikk|tal.|Talijanski}}