Miodrag Petrović Čkalja: razlika između inačica
m Bot: Migrating 7 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q1283682 (translate me) |
E, moj Čkaljo, zaboraviše opet oni na tebe. A u Hrvatskoj neki pamte da se nisi okaljao. |
||
| Redak 15: | Redak 15: | ||
Početkom [[2000-ih]] privukao je pozornost otvorenim pismom što mu je poslala [[Nela Eržišnik]], kad je čula da njezin kolega i komičarska legenda nekadašnje [[SFRJ|Jugoslavije]] trpi krajnje siromaštvo kao zaboravljeni umirovljenik. |
Početkom [[2000-ih]] privukao je pozornost otvorenim pismom što mu je poslala [[Nela Eržišnik]], kad je čula da njezin kolega i komičarska legenda nekadašnje [[SFRJ|Jugoslavije]] trpi krajnje siromaštvo kao zaboravljeni umirovljenik. |
||
Za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, upamćeno je da se nije okaljao stavom prema Hrvatskoj.<ref>[[Đuro Vidmarović]]: [http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/8321-fenomenalni-erbedija-i-hrvatski-zakoni.html Fenomenalni Šerbedžija i hrvatski zakoni - Enes Midžić: Nije problem u Šerbedžiji, već u proceduri], [[Hrvatsko kulturno vijeće]], 10. svibnja 2011.<br>"''U Hrvatskoj su poželjni srpski umjetnici koji nisu pružali podršku fašističkoj politici svoga «vožda», oni koji su sačuvali ljudski i umjetnički dignitet, a poglavito političku izbalansiranost. Kada smo na terenu teatra, onda kao primjer možemo navesti pokojnoga Miodraga Petrovića Čkalju i [[Radivoje Lola Đukić|Radivoja Lolu Đukića]], ili živućeg umjetnika [[Stevan Milenković|Stevana Milenkovića]].''"</ref> |
|||
== Izvori == |
|||
{{izvori}} |
|||
== Vanjske poveznice == |
|||
*{{imdb ime|id=0678284|ime=Miodrag Petrović Čkalja}} |
|||
{{GLAVNIRASPORED:Petrović, Miodrag Čkalja}} |
{{GLAVNIRASPORED:Petrović, Miodrag Čkalja}} |
||
Inačica od 10. prosinca 2013. u 18:21
Miodrag Petrović Čkalja (Kruševac, 1. travnja 1924. - Beograd, 20. listopada 2003.), jedan od najvećih komičara bivše Jugoslavije. Bio je poznat pod nadimkom "Čkalja".
Miodrag Petrović je rođen u Kruševcu (Srbija), gdje je završio gimnaziju. 1946. postao je član dramaturgijskog studija Radio Beograda. U pedesetim godinama prvi put se pojavljuje na državnoj televizije i tako postaje sve više i više poznat u tadašnjoj Jugoslaviji.
Veliku popularnost stekao šezdesetih godina u TV-serijama Radivoje Lole Đukića i Novaka Novaka: Servisna stanica, Muzej voštanih figura, Licem u naličje, Crni sneg, Sačulatac.
U sedamdesetim i osamdesetim godinama ostvaruje nezaboravne uloge u serijama Kamiondžije i Vruć vetar.
Glumio je i u brojnim filmovima: Put oko svijeta, Bog je umro uzalud...
Zanimljivosti
Za vrijeme Miloševića, iako u starosti, onemogućeno mu je nastupanje zbog kritičkog stava prema tadašnjoj vlasti. Bio je omiljen u svim republikama bivše Jugoslavije.
Početkom 2000-ih privukao je pozornost otvorenim pismom što mu je poslala Nela Eržišnik, kad je čula da njezin kolega i komičarska legenda nekadašnje Jugoslavije trpi krajnje siromaštvo kao zaboravljeni umirovljenik.
Za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, upamćeno je da se nije okaljao stavom prema Hrvatskoj.[1]
Izvori
- ↑ Đuro Vidmarović: Fenomenalni Šerbedžija i hrvatski zakoni - Enes Midžić: Nije problem u Šerbedžiji, već u proceduri, Hrvatsko kulturno vijeće, 10. svibnja 2011.
"U Hrvatskoj su poželjni srpski umjetnici koji nisu pružali podršku fašističkoj politici svoga «vožda», oni koji su sačuvali ljudski i umjetnički dignitet, a poglavito političku izbalansiranost. Kada smo na terenu teatra, onda kao primjer možemo navesti pokojnoga Miodraga Petrovića Čkalju i Radivoja Lolu Đukića, ili živućeg umjetnika Stevana Milenkovića."
Vanjske poveznice
- Miodrag Petrović Čkalja u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)