Družba Misionara Krvi Kristove: razlika između inačica
ce |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{infookvir crkveni red |
|||
| naziv = Družba misionara Krvi Kristove |
|||
| latinski_naziv = |
|||
| grb = |
|||
| vel_grba = |
|||
| kratica_naziva = CPPS |
|||
| krilatica = |
|||
| godina_osnivanja = [[15. kolovoza]] [[1815.]]. |
|||
| mjesto_osnivanja = |
|||
| utemeljitelj = sv. [[Gašpar del Bufalo]] |
|||
| slika = |
|||
| veličina = |
|||
| godina_reorganiziranja = |
|||
| reorganizator = |
|||
| službeni_jezik = |
|||
| sjedište = |
|||
| čelni_položaj = |
|||
| trenutni_čelnik = |
|||
| roditeljski_red = |
|||
| nastali_redovi = |
|||
| podredovi = |
|||
| broj_pripadnika = |
|||
| poznati_pripadnici = sv. [[Gašpar del Bufalo]], sluga Božji [[Ivan Merlini]] |
|||
| odora = |
|||
| komentar = |
|||
}} |
|||
[[File:St. Augustine Catholic Church, Minster.jpg|thumb|right|Crkva u mjestu [[Minster, Ohio]], [[SAD]]]] |
|||
'''Družba misionara Krvi Kristove''' je rimokatolička [[družba]]. Puni naziv glasi "Družba misionara Krvi Kristove (CPPS)". |
'''Družba misionara Krvi Kristove''' je rimokatolička [[družba]]. Puni naziv glasi "Družba misionara Krvi Kristove (CPPS)". |
||
| Redak 54: | Redak 81: | ||
== Vanjske poveznice == |
== Vanjske poveznice == |
||
{{Commonscat|Missionaries of the Precious Blood}} |
|||
*[http://www.mission-preciousblood.org/ Missionaries of the Precious Blood website] {{eng oznaka}} |
|||
*[http://www.newadvent.org/cathen/12373c.htm Catholic Encyclopedia: ''Congregation of the Most Precious Blood''] {{eng oznaka}} |
|||
*[http://www.cpps.hr/ Družba misionara Krvi Kristove] |
*[http://www.cpps.hr/ Družba misionara Krvi Kristove] |
||
*[http://www.mission-preciousblood.org/ Generalna stranica] |
*[http://www.mission-preciousblood.org/ Generalna stranica] |
||
Inačica od 27. travnja 2014. u 06:33
| Družba misionara Krvi Kristove | |
|---|---|
| Kratica naziva: | CPPS |
| Godina osnivanja: | 15. kolovoza 1815.. |
| Utemeljitelj: | sv. Gašpar del Bufalo |
| Poznati pripadnici: | sv. Gašpar del Bufalo, sluga Božji Ivan Merlini |
Družba misionara Krvi Kristove je rimokatolička družba. Puni naziv glasi "Družba misionara Krvi Kristove (CPPS)".
Osnovao ju je sv. Gašpar del Bufalo 15. kolovoza 1815..
Prvi samostan: San Felice, Italija
Sveci iz ove Družbe:
- sv. Gašpar del Bufalo
- sluga Božji Ivan Merlini
Sveci povezani s ovom Družbom:
- sv. Franjo Ksaverski
- sv. Marija De Mattias
Razvoj Družbe
"Papa Pio VII. daje Gašparu crkvu, samostan i pokrajnje zgrade samostana San Felice kao i godišnju nadarbinu uz dopuštenje da ondje otvori prvu kuću nove kongregacije pod imenom Predragocjene Krvi Kristove."[1] Družba je osnovana 15. kolovoza 1815. u dobivenom samostanu u pokrajini Umbriji. Gašpar del Bufalo i njegovi drugovi mnogo su se trudili, održavali mnoge duhovne vježbe i misije te su godinom za godinom otvarali nove kuće. Tako je "9. prosinca 1819. otvorena kuća u Pievetorinu, 25. ožujka 1821. kuća u Albanu, 10.11.1821. u Sermoneti, 3.12.1821. u Teracini, 17.12.1821. u Soninu, 7.1.1822. u Veletri, 7.2.1822. u Frosinoneu, u svibnju 1822. kuća u Valecorsi, u travnju 1823. u Beneventu, u kolovozu 1824. u Riminiju, u rujnu 1824. u Gianu, 1831. u studenom kuća u Nepi, 1832. u Ceseni, 1833. u Pennabilli.".[2]
Tako su se otvarale kuće i u drugim zemljama. Novu eru u Družbi obilježio je p. Francis Brunner, rodom iz Švicarske, koji je prvi netalijanski član mlade Družbe.[3] Postavio je temelje u Švicarskoj te je odatle, s još 7 svećenika i 7 studenata, otišao u Sj. Ameriku kako bi i tamo postavio temelje Družbe. Početak je bio u listopadu 1843.[4] u biskupiji Cincinnata koja je u to vrijeme obuhvaćala cijelu državu Ohio.[5] Godine 2000. bilo je čak 314 članova samo u Sj. Americi.[6]
Ostali instituti su izrasli iz Italije. Temelji u Caceres u Španjolskoj (1898.) vodile su do formiranja Iberijske provincije, koja obuhvaća Španjolsku i Portugal (1987.). U Njemačkom govornom području započeto je 1922. Rad u Latinskoj Americi započet je u Brazilu 1929., nakon čega slijedi Čile (1947.), Peru (1962.) i Guatemala (1982.) Temelji u Poljskoj su započeti 1982. Rad u Africi je započet u Tanzaniji 1966. te u Aziji (Indija) 1988. U godini 1841. bilo je oko 1000 članova[7] , a 2000. Misionari Predragocjene Krvi broje sveukupno oko 530 članova u cijelo Kongregaciji (Družbi), koji su služili u 18 zemalja širom svijeta.[8] Također ima i novijih misija, kao npr. u Bosni u Novoj Topoli (započeo je p. Willi Klein iz njemačke provincije, 1988.) koja je za vrijeme rata prekinuta, a nastavila se u Hrvatskoj u Zagrebu (1991.), zatim u Meksiku (1995.), u Vijetnamu (1997.) te u Kolumbiji (2005.). "Njemačka provincija je osnovana 6. kolovoza 1922., s dva vikarijata (Brazil i Španjolska)." "Gleda sa 163 člana, zajedno s Talijanskom i Američkom provincijom i njihovim vikarijatima, u jubilarnoj godini uz mnogo rada i radosti za njihov doprinos izgradnji Kongregacije."[9] Prvi Njemački provincijal je bio p. Gregor Jussel.
Važniji događaji
Družbe je osnovana na dan Uznesenja Blažene Djevice Marije (15. kolovoza 1815.).
Nakon osnutka, važan događaj su misije u gradu Sonnino. Taj grad je u ono vrijeme bio poznat kao leglo razbojnika kojeg ni policija nije mogla pokoriti, jer su se umiješali i u nju. Namjeravali su poslati vojsku i grad sravniti sa zemljom. Grad se nalazi između Rima i Valecorse. Sv. Gašpar je papi pisao pismo kako ne bi trebalo grad razoriti, jer će stradati i nevini ljudi, nego da mu treba dati moralnu obnovu.
Papa je dopustio Gašparu i njegovim misionarima da održe misije, a ako ne uspiju u protivnom će grad uništiti. Odmah se bacio na posao. Bilo je to 1. siječnja 1821. kada je Gašpar sa svojom intervencijom spasio grad.[10] Grad Sonnino još dan danas u zahvalu Gašparu slavi njegov spomendan kroz 8-9 dana.
Godinu dana nakon toga, Gašpar se u ožujku 1822. susreće s Marija de Mattias[11] , kada je u njenom mjestu (Valecorsa) održavao misije u kojima se ona zapaljuje za duhovnost Krvi Kristove. Ona će kasnije uz pomoć don Ivan Merlini (CPPS) osnovati žensku granu ove duhovnosti, a nazvat će se Klanjateljice Krvi Kristove. Biti će to dana 4. ožujka 1834.[12] Njezina će se Družba proširiti na 25 zemalja te ih sada ima više od 2000 članova, a nalaze se također i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Njihova Utemeljiteljica je 1. listopada 1950. proglašena blaženom od pape Ivan XXIII, a papa Ivan Pavao II. proglasio ju je svetom 18. svibnja 2003.[13]
Tri godine nakon Gašparove smrti (1840.) u Albanu je upućen prvi redovni informativni proces o glasu svetosti.[14]Papa Pio IX. je na temelju ishoda 15. siječnja 1852. svečano predstavio proces beatifikacije Gašpara i dade mu titulu Sluge Božjega.[15] Blaženim ga je proglasio papa Pio X. 18. prosinca 1904. u Bazilici sv. Petra" , a 13. lipnja 1954. je proglašen svetim.[16]
Važan događaj za Družbu je, kao što sam već gore naveo, utemeljenje Američke provincije 1844. Švicarac p. Francesco Salesio Brunner dao je značajan doprinos širenju katoličke vjere u Sjevernoj Americi. A tri godine prije toga (1841.) odobrena su Pravila Misionara.[17]
Mnogi sveti oci su pomagali Družbu i davali joj razne blagoslove. Tako je Pio IX. 1849. proširio blagdan Krvi Kristove na opću Crkvu, što su do tada slavili samo Misionari. A Pio X. i Pio XI. su odredili da se slavi prve nedjelje u srpnju i uzdigli su ga na dvostruki obred prve klase.[18] Dobro je napomenuti i to da je Ivan XXIII. bio veliki štovatelj svetoga Gašpar te je pri posjetu njegovog groba u Rimu (4. siječnja 1963.) zazvao njegovu zaštitu za II. vatikanski koncil.[19]
Kratak pregled razvoja Družbe u Hrvatskoj
Počeci sežu u godinu 1979. kada je švicarac p. Willi Klein (CPPS), iz Njemačke provincije, došao zbog stote obljetnice rada i djelovanja sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Od tada je češće dolazio u ove prostore (bivša Jugoslavija). Sredinom 80-tih već pokojni banjalučki biskup Alfred Pichler službeno traži od Vrhovne uprave u Rimu da pošalju misionare CPPS u Bosnu.
Uprava daje odobrenje i 5./6. travnja 1988. je početak Njemačke delegature u banjalučkoj biskupiji. Dobivaju kuću u Novoj Topoli. Pater Willi kupuje još jednu kuću u Zagrebu, jer je htio djelovati i u Hrvatskoj. Zabilježen je kao službeni dolazak Misionara u Hrvatsku 7. rujna 1988. Nakon nekoliko godina dolazi rat i kuća u Novoj Topoli biva srušena, a zajednica s prvim kandidatima seli se u Zagreb. Od tada Misionari djeluju u našim prostorima. Biskup mons. Juraj Jezerinac je 6. travnja 1992. blagoslovio kuću i novu kapelicu u Zagrebu. Kasnije se p. Willi razbolio, vratio se u svoj rodni kraj, a tada dolaze misionari iz Poljske provincije i preuzimaju vodstvo. Prvi Hrvatski misionar je p. Ilija Grgić koji je zaređen 2003. godine.
Svečana primopredaja delegature zbila se 4. travnja 2006. Tadašnji provincijal p. Jaroslaw Labłonski je u ime cijele Poljske provincije prihvatio brigu za taj segment Družbe u Hrvatskoj, koja je dotada bila pod brigom Njemačke provincije, na čijem je čelu bio provincijal p. Ferdinand Zech.[20]
Dobro je spomenuti 50. obljetnicu proglašenja svetim Utemeljitelja Družbe koju je zajednica u Hrvatskoj slavila 24. listopada 2004. u zagrebačkoj katedrali. Svečano misno slavlje je predvodio tada pomoćni biskup zagrebački mons. Josip Mrzljak.[21] Danas se misionara u Hrvatskoj nalaze u Zagrebu, a u izgradnji je i druga kuća u Prozorju pokraj Dugog Sela.
Izvori
- ↑ Raffaele BERNARDO, Sveti Gašpar del Bufalo pučki svetac, Zagreb 1995., 47.
- ↑ Giorgio PAPASOGLI, Vita e tempi di San Gaspare Del Bufalo, Torino 1997., 447 – 448.
- ↑ Usp. Missionaries of the Precious Blood, “Our History”, (http://www.mission-preciousblood.org/history.htm), pristup ostvaren 08.01.2010.
- ↑ La Congregazione dei Missionari del Preziosissimo Sangue, Il Sangue della redenzione, Roma 1981., 391.
- ↑ Missionaries of the Precious Blood, navedena stranica.
- ↑ Usp. Isto.
- ↑ Usp. Arhiv Misionara Krvi Kristove, Zagreb (dalje: AMKKZ), 150 Jahre Missionare vom Kostbaren Blut (dalje: 150MKB), kut. 2., 6/68 – 00150/1987.
- ↑ Usp. Missionaries of the Precious Blood, nav. str.
- ↑ AMKKZ, 150KMB, 9.
- ↑ Usp. G. PAPASOGLI, n.dj., 447.
- ↑ Isto.
- ↑ Isto, 448.
- ↑ Usp. Mario SPINELI, Život Gašpara del Bufala. Ne obazirući se natrag, Zagreb 2005., 226.
- ↑ Isto, 225.
- ↑ Isto.
- ↑ Isto.
- ↑ Missionaries of the Precious Blood, nav. str.
- ↑ Mario SPINELI, n.dj., 226.
- ↑ Usp. isto, 227.
- ↑ Usp. P. Ksawer KUJAWA., "Primopradaja Hrvatske delegature Misionara Krvi Kristove", Živi kalež (dalje: ŽK), br. 100, Zagreb 2006., 5-6.
- ↑ Usp. Misionari Krvi Kristove, "50. obljetnica proglašenja svetim našeg utemeljitelja i zaštinika Gašpara del Bufala u Zagrebu", ŽK,, br. 86, Zagreb 2004./2005., 1.
