Deambulatorij: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
commons
m bolja formulacija
Redak 4: Redak 4:
Pojam dolazi iz [[latinski|latinske]] riječi ''deambulare'', što znači "hodati". Izvorni pojam ''ambulacrum'' je u [[Stari Rim|Starom Rimu]] najčešće označavao natkriveni prolaz ili stazu kojom su građani Rima šetali, ili rimski naziv za prostor u [[grčki hram|grčkom hramu]] između [[naos]]a i vanjskog reda [[stup]]ova.
Pojam dolazi iz [[latinski|latinske]] riječi ''deambulare'', što znači "hodati". Izvorni pojam ''ambulacrum'' je u [[Stari Rim|Starom Rimu]] najčešće označavao natkriveni prolaz ili stazu kojom su građani Rima šetali, ili rimski naziv za prostor u [[grčki hram|grčkom hramu]] između [[naos]]a i vanjskog reda [[stup]]ova.


Ovaj je arhitektonski element karakterističan za [[bazilika|bazilike]] izgrađene na mjestima hodočašća u [[11. stoljeće|11.]] i [[12. stoljeće|12. stoljeću]], duž [[Put Svetog Jakova|Puta Svetog Jakova]] prema [[Santiago de Compostela|Santiagu de Compostela]], te u južnoj [[Francuska|Francuskoj]] i sjevernoj [[Španjolska|Španjolskoj]]. Deambulatorij je omogućavao hodočasnicima polukružno hodanje oko glavnog oltara, na kojem se nalazila relikvija sveca, i molitvu pred manjim radijalno postavljenim apsidama, bez da ometaju održavanje mise koja se održava pred središnjim oltarom<ref>E. La Rocca, ''Le basiliche cristiane a deambulatorio ed la sopravvivenza del culto eroico'' u "Aurea Roma: dalla città pagana alla città cristiana", 2000.,ISBN 88-8265-126-6</ref>.
Ovaj je arhitektonski element karakterističan za [[bazilika|bazilike]] izgrađene na mjestima hodočašća u [[11. stoljeće|11.]] i [[12. stoljeće|12. stoljeću]], duž [[Put Svetog Jakova|Puta Svetog Jakova]] prema [[Santiago de Compostela|Santiagu de Compostela]], te u južnoj [[Francuska|Francuskoj]] i sjevernoj [[Španjolska|Španjolskoj]]. Deambulatorij je omogućavao hodočasnicima polukružno hodanje oko glavnog oltara, na kojem se nalazila relikvija sveca, i molitvu pred manjim radijalno postavljenim apsidama, bez da ometaju misu koja se održava pred središnjim oltarom<ref>E. La Rocca, ''Le basiliche cristiane a deambulatorio ed la sopravvivenza del culto eroico'' u "Aurea Roma: dalla città pagana alla città cristiana", 2000.,ISBN 88-8265-126-6</ref>.


Među najznačajnijim primjerima deambulatorija tog doba je [[Bazilika Saint-Sernina u Toulouseu]] i sama [[Katedrala svetog Jakova u Santiago de Composteli]].
Među najznačajnijim primjerima deambulatorija tog doba je [[Bazilika Saint-Sernina u Toulouseu]] i sama [[Katedrala svetog Jakova u Santiago de Composteli]].

Inačica od 9. rujna 2014. u 00:48

Tlocrt crkve s označenim deambulatorijem.

Deambulatorij je u romanici čest dio samostana, crkava i građevina. To je nastavak bočnih bridova odnosno bočno-kružno kretanje u glavnoj apsidi na koga se dodaju obično 3 manje apside[1] .

Pojam dolazi iz latinske riječi deambulare, što znači "hodati". Izvorni pojam ambulacrum je u Starom Rimu najčešće označavao natkriveni prolaz ili stazu kojom su građani Rima šetali, ili rimski naziv za prostor u grčkom hramu između naosa i vanjskog reda stupova.

Ovaj je arhitektonski element karakterističan za bazilike izgrađene na mjestima hodočašća u 11. i 12. stoljeću, duž Puta Svetog Jakova prema Santiagu de Compostela, te u južnoj Francuskoj i sjevernoj Španjolskoj. Deambulatorij je omogućavao hodočasnicima polukružno hodanje oko glavnog oltara, na kojem se nalazila relikvija sveca, i molitvu pred manjim radijalno postavljenim apsidama, bez da ometaju misu koja se održava pred središnjim oltarom[2].

Među najznačajnijim primjerima deambulatorija tog doba je Bazilika Saint-Sernina u Toulouseu i sama Katedrala svetog Jakova u Santiago de Composteli.

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Deambulatorij
  1. Ariane Archambault. 2002. The Visual Dictionary of Art & Architecture. Québec Amerique. str. 152. ISBN 978-2-7644-0877-3
  2. E. La Rocca, Le basiliche cristiane a deambulatorio ed la sopravvivenza del culto eroico u "Aurea Roma: dalla città pagana alla città cristiana", 2000.,ISBN 88-8265-126-6