Put Svetog Jakova

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Put za Santiago de Compostela
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Put za Santiago de Compostela
Flag of France.svg Francuska Flag of Spain.svg Španjolska
Godina uvrštenja: 1993. (17. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iv, vi
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/669 UNESCO

Put za Santiago (galješki: Camiño de Santiago španjolski: Camino de Santiago) je ruta koju prelaze hodočasnici iz Španjolske i cijele Europe koji vodi u Santiago de Compostelu, grad u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova. Zbog toga se naziva još i Putem Svetog Jakova. Tijekom cijelog Srednjeg vijeka, Santiago de Compostela je bilo vrlo popularno hodočasničko odredište, te je na ovoj trasi izgrađeno oko 1.800 građevina, vjerskih, ali i svjetovnih, od velikog povijesnog značaja. Put je odigrao temeljnu ulogu u poticanju kulturne razmjene između Iberijskog poluotoka i ostatka Europe u srednjem vijeku. On ostaje svjedočanstvo snage kršćanske vjere među ljudima svih društvenih slojeva iz cijele Europe. Kasnije je zanimanje za ovo hodočašće oslabilo, ali u današnje vrijeme ponovo mu se vraća popularnost. Postoji nekoliko verzija Puta Svetog Jakova, ali klasična verzija je francuski put Svetog Jakova.

Vijeće Europe mu je 1987. god. dodijelilo titulu "Glavne ulice Europe". UNESCO je 1993. god. proglasio španjolski i francuski dio puta za Santiago UNESCO-vom svjetskom kulturnom baštinom.

Glavni kršćanski put hodočašća[uredi VE | uredi]

Put svetog Jakova bio je jedno od najvažnijih kršćanskih hodočašća tijekom kasnijeg srednjeg vijeka i put hodočašća na kojem se mogao zaraditi plenarni oprost ; [1] druge glavne hodočasničke rute uključuju Via Francigena do Rima i hodočašće do Jeruzalema.

Legenda kaže da su posmrtni ostaci svetog Jakova brodom prebačeni iz Jeruzalema u sjevernu Španjolsku, gdje je pokopan u današnjem gradu Santiago de Compostela. (Ime Santiago lokalna je galicijska evolucija vulgarno latinskog Sanctija Iacobija, "Sveti Jakov".)

Može se proći jednom od desetaka hodočasničkih ruta do Santiaga de Compostele. Tradicionalno, kao i na većini hodočašća, Put svetog Jakova započinje u nečijem domu i završava na mjestu hodočašća. Međutim, nekoliko se ruta smatra glavnima. Tijekom srednjeg vijeka ruta se jako putovala. Međutim, Crna smrt, protestantska reformacija i politički nemiri u Europi 16. stoljeća doveli su do njezinog propadanja. Do 1980-ih, samo nekoliko stotina hodočasnika godišnje se registriralo u hodočasničkom uredu u Santiagu. U listopadu 1987. Vijeće Europe ovu je rutu proglasilo prvom europskom kulturnom rutom ; također je proglašen jednim od UNESCO -ovih mjesta svjetske baštine . Od 1980-ih ruta privlači sve veći broj suvremenih međunarodnih hodočasnika.

Kad god Dan svetog Jakova (25. srpnja) padne u nedjelju, katedrala proglašava svetu ili jubilarnu godinu. Ovisno o prijestupnim godinama, svete se godine događaju u razmacima od 5, 6 i 11 godina. Posljednje su bile 1982., 1993., 1999., 2004. i 2010. godine. Sljedeće će biti 2021., 2027. i 2032.[2]

Povijest[uredi VE | uredi]

Prije kršćanstva[uredi VE | uredi]

Glavni put hodočašća do Santiaga slijedi raniji rimski trgovački put, koji se nastavlja do atlantske obale Galicije, završavajući na rtu Finisterre. Iako je danas poznato da rt Finisterre, najzapadnija točka Španjolske, nije najzapadnija točka Europe ( Cabo da Roca u Portugalu je zapadnije), činjenica da su ga Rimljani nazvali Finisterrae (doslovno kraj svijeta ili Kraj kopna u Latinski) ukazuje na to da su ga tako promatrali. Noću se čini da Mliječni put usmjerava put, pa je ruta dobila nadimak "Voie lactée" - Mliječni put na francuskom.[3]

Galerija slika[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Put Svetog Jakova
  1. Predložak:CathEncy This entry on indulgences suggests that the evolution of the doctrine came to include pilgrimage to shrines as a trend that developed from the 8th century A.D.: "Among other forms of commutation were pilgrimages to well-known shrines such as that at St. Albans in England or at Compostela in Spain. But the most important place of pilgrimage was Rome. According to Bede (674–735) the visitatio liminum, or visit to the tomb of the Apostles, was even then regarded as a good work of great efficacy (Hist. Eccl., IV, 23). At first the pilgrims came simply to venerate the relics of the Apostles and martyrs, but in course of time their chief purpose was to gain the indulgences granted by the pope and attached especially to the Stations."
  2. Holy Years at Santiago de Compostela Arhivirano s izvorne stranice 16. rujna 2014., pristupljeno 6. ožujka 2014.
  3. "Medieval footpath under the stars of the Milky Way (Arhivirano 17. prosinca 2006.)". Telegraph Online.