Pigment: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Migrating 51 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q161179 (translate me)
Nadopunio Pigment
Redak 1: Redak 1:
[[datoteka:Leavessnipedale.jpg|desno|mini|250px|[[Klorofil]] daje listovima zelenu boju.]]
[[Datoteka:Ultramarinepigment.jpg|mini|Mineralni pigment ultramarin]]
'''Pigment''' je materijal koji izgleda [[boja|obojeno]] zbog selektivne apsorpcije i refleksije [[svjetlost]]i. Pigment je najčešće u obliku [[čestica]].


[[datoteka:Natural ultramarine pigment.jpg|desno|mini|250px|Prirodni pigment [[ultramarin]] u obliku praha.]]
Pigmenti se koriste kao tvari koje daju boju [[nalič]]ima, [[tinta]]ma, [[plastika|plastičnim]] i [[tekstil]]nim materijalima te [[hrana|prehrambenim]] i [[kozmetika|kozmetičkim]] proizvodima. Mogu biti od prirodnih materijala (organskog ili anorganskog podrijetla) ili umjetni (kemijski sintetizirani). Npr. pigmenti minerala: oker, crveni, zeleni ili pigmenti iz školjaka: grimizni itd.


[[datoteka:Ultramarinepigment.jpg|mini|desno|250px|Sintetski organski pigment ultramarin.]]
U [[industrija|industriji]] i [[umjetnost]]i pigmenti su [[topljivost|netopive]] , čvrste tvari koje se obično koriste u obliku praha zajedno sa vezivima ([[ulje]], ljepilo, lakovi, jaje) i drugim sastojcima (npr. [[voda]]). Organski pigmenti ("biljne boje") postoje u prirodi i mogu se djelomično preraditi na jednostavan način.

'''Pigment''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''pigmentum'': boja) je tvar različita kemijska sastava koja je nositelj [[Boja|boje]] u živih organizama. Nalaze se u [[stanica]]ma u obliku zrnaca, kapljica i [[kristal]]a; često su vezani na [[bjelančevine]]. Važni su za [[život]] [[Biljke|biljaka]], [[životinja]] i [[čovjek]]a. Podrijetlo im je dvojako: stvoreni su u protoplazmi specijalnih stanica kao endogeni pigmenti ([[plastidi]]) ili dospijevaju u stanice infiltracijom kao egzogeni pigmenti. Najrašireniji su pigmenti: [[porfirin]]i ([[klorofil]], [[hemoglobin]], [[citokrom]]i i drugi), [[karotenoidi]] (žuti [[ksantofil]]i i narančasti do narančastocrveni [[Karotenoidi|karoteni]], koji se nalaze u različitim tkivima biljaka, praživotinja, spužava, mahovnjaka, ježinaca, kralježnjaka, te [[fukoksantin]] u smeđih i nekih drugih alga), [[fikobilin]]i ([[fikoeritrin]] i [[fikocijan]]), [[antocijan]]i (crvene, ljubičaste i plave boje) te njihove bezbojne modifikacije [[leukoantocijanidin]]i (bijela boja latica), [[Flavonoidi|flavoni]] i [[flavonol]]i (žute boje poznate i pod nazivom antoksantini; nalaze se u listovima, cvjetovima i plodovima biljaka, a dolaze i u nekih vrsta kukaca i ježinaca). U [[vakuola]]ma većine biljaka reda ''[[Caryophyllales]]'' nalaze se crveni ili žuti [[betalain]]i, koji u svojoj molekuli sadrže [[dušik]]: betanidin u korijenu cikle, [[filokaktin]] u biljkama roda ''Phyllocactus'', žuti pigment u zapadnoindijske opuncije. Takav je i [[amanitin]], crveni pigment u otrovne gljive crvene [[Muhara|muhare]]. U biljnom svijetu rašireni su i [[kinon]]i (primjerice smeđa jesenja boja listova kruške), a dolaze i u unutarnjim organima ježinaca i kukaca (naftokinoni). U perju, dlakama i koži životinja i čovjeka nalaze se  [[melanin]]i. Kod patoloških stanja pigmenti mogu biti abnormalno pojačani (na primjer kod [[Žutica|žutice]]) ili ih nema ([[albinizam]]). Raspodjela pigmenata na površini (koži) ljudskoga, životinjskoga ili biljnoga organizma naziva se [[pigmentacija]]. <ref> '''pigmenti''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48181] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

Pigment je materijal koji izgleda [[boja|obojeno]] zbog selektivne apsorpcije i refleksije [[svjetlost]]i. Pigmenti se koriste kao tvari koje daju boju [[nalič]]ima, [[tinta]]ma, [[plastika|plastičnim]] i [[tekstil]]nim materijalima te [[hrana|prehrambenim]] i [[kozmetika|kozmetičkim]] proizvodima. Mogu biti od prirodnih materijala (organskog ili anorganskog podrijetla) ili umjetni (kemijski sintetizirani). Na primjer pigmenti [[Minerali |minerala]]: [[oker]], crveni, zeleni ili pigmenti iz školjaka. U [[industrija|industriji]] i [[umjetnost]]i pigmenti su [[topljivost|netopive]] , čvrste tvari koje se obično koriste u obliku praha zajedno sa [[vezivo|vezivima]] ([[ulje]], ljepilo, lakovi, jaje) i drugim sastojcima (na primjer [[voda]]).

== Pigmenti u industrijskoj primjeni ==
Pigmenti su obojene tvari koje su kao nositelji obojenosti sastojci različitih proizvoda kao što su boje i lakovi ([[nalič]]), [[Tiskarstvo|tiskarske]] boje, [[guma]], [[plastika]], [[keramika]], [[papir]], sintetska vlakna, [[beton]]ski, prehrambeni i kozmetički proizvodi. Za razliku od topljivih boja (u vodi, organskim otapalima ili materijalu koji treba obojiti) i bojila, pigmenti nisu topljivi u ostalim sastojcima materijala u koji se ugrađuju, već su dispergirani u finom usitnjenju, sve do nanometarskih čestica. Od mnogih svojstava pigmenata najvažnija je njihova [[boja]], koja ovisi o apsorpciji, odnosno refleksiji vidljivoga dijela spektra. Bijeli pigmenti reflektiraju gotovo sav [[Spektar (fizika)|spektar]], [[Crno tijelo|crni]] ga apsorbiraju, a obojeni jedan dio apsorbiraju, a ostali reflektiraju.

=== Prirodni pigmenti ===
Od nekoć vrlo važnih prirodnih pigmenata danas se u manjim količinama rabe željezooksidni pigmenti ([[oker]] i crveni) i [[boksit]], a povećava se uporaba željeznoga tinjca (listićavi [[hematit]]). Sintetski anorganski pigmenti većinom su osrednje moći bojenja i velike pokrivnosti. U uporabi su, uz iznimku čađe i grafita, različiti spojevi metala, i to najviše kao:
* bijeli pigmenti: [[titanijev dioksid]] ([[rutil]], anatas), [[cinkov oksid]] i smjesa cinkova sulfida i barijeva sulfata ([[litopon]]);
* crni: [[čađa]], [[grafit]] i crni [[Željezovi oksidi|željezooksidni]] pigment;
* žuti: željezooksidni pigment ([[oker]]), [[kadmij]]ev sulfid, miješani kristalni metalni kompleksi (oksidi [[titanij]]a, [[antimon]]a i [[nikal|nikla]]) te kromati kadmija, [[barij]]a, [[cink]]a i [[stroncij]]a;
* narančasti: [[Olovo (element)|olovni]] kromat ili molibdat;
* crveni: željezooksidni pigment;
* plavi: kalijev, natrijev i amonijev heksacijanoferat (milori, pruski i kineskoplavi pigmenti), natrijev alumosilikat koji sadrži i sumpor ([[ultramarin]]) i kobaltov/kromov aluminat;
* smeđi: željezooksidni pigment; zeleni: kromov oksid.

Značajnu uporabu kao pigmenti imaju i [[metal]]i: ljuskice [[aluminij]]a i [[bronca|bronce]], cinkov prah.

== Izvori ==
{{izvori}}


U [[biologija|biologiji]] je pigment bilo koja tvar koja daje boju biljnim ili životinjskim [[stanica|stanicama]], npr. [[klorofil]], [[hemoglobin]], [[melanin]]. Nedostatak pigmenta melanina kod ljudi i životinja uzrokuje albinizam.


{{Mrva-tehno}}
{{Mrva-tehno}}

Inačica od 19. svibnja 2015. u 21:06

Klorofil daje listovima zelenu boju.
Prirodni pigment ultramarin u obliku praha.
Sintetski organski pigment ultramarin.

Pigment (lat. pigmentum: boja) je tvar različita kemijska sastava koja je nositelj boje u živih organizama. Nalaze se u stanicama u obliku zrnaca, kapljica i kristala; često su vezani na bjelančevine. Važni su za život biljaka, životinja i čovjeka. Podrijetlo im je dvojako: stvoreni su u protoplazmi specijalnih stanica kao endogeni pigmenti (plastidi) ili dospijevaju u stanice infiltracijom kao egzogeni pigmenti. Najrašireniji su pigmenti: porfirini (klorofilhemoglobincitokromi i drugi), karotenoidi (žuti ksantofili i narančasti do narančastocrveni karoteni, koji se nalaze u različitim tkivima biljaka, praživotinja, spužava, mahovnjaka, ježinaca, kralježnjaka, te fukoksantin u smeđih i nekih drugih alga), fikobilini (fikoeritrinfikocijan), antocijani (crvene, ljubičaste i plave boje) te njihove bezbojne modifikacije leukoantocijanidini (bijela boja latica), flavoni i flavonoli (žute boje poznate i pod nazivom antoksantini; nalaze se u listovima, cvjetovima i plodovima biljaka, a dolaze i u nekih vrsta kukaca i ježinaca). U vakuolama većine biljaka reda Caryophyllales nalaze se crveni ili žuti betalaini, koji u svojoj molekuli sadrže dušik: betanidin u korijenu cikle, filokaktin u biljkama roda Phyllocactus, žuti pigment u zapadnoindijske opuncije. Takav je i amanitin, crveni pigment u otrovne gljive crvene muhare. U biljnom svijetu rašireni su i kinoni (primjerice smeđa jesenja boja listova kruške), a dolaze i u unutarnjim organima ježinaca i kukaca (naftokinoni). U perju, dlakama i koži životinja i čovjeka nalaze se  melanini. Kod patoloških stanja pigmenti mogu biti abnormalno pojačani (na primjer kod žutice) ili ih nema (albinizam). Raspodjela pigmenata na površini (koži) ljudskoga, životinjskoga ili biljnoga organizma naziva se pigmentacija. [1]

Pigment je materijal koji izgleda obojeno zbog selektivne apsorpcije i refleksije svjetlosti. Pigmenti se koriste kao tvari koje daju boju naličima, tintama, plastičnim i tekstilnim materijalima te prehrambenim i kozmetičkim proizvodima. Mogu biti od prirodnih materijala (organskog ili anorganskog podrijetla) ili umjetni (kemijski sintetizirani). Na primjer pigmenti minerala: oker, crveni, zeleni ili pigmenti iz školjaka. U industriji i umjetnosti pigmenti su netopive , čvrste tvari koje se obično koriste u obliku praha zajedno sa vezivima (ulje, ljepilo, lakovi, jaje) i drugim sastojcima (na primjer voda).

Pigmenti u industrijskoj primjeni

Pigmenti su obojene tvari koje su kao nositelji obojenosti sastojci različitih proizvoda kao što su boje i lakovi (nalič), tiskarske boje, guma, plastika, keramika, papir, sintetska vlakna, betonski, prehrambeni i kozmetički proizvodi. Za razliku od topljivih boja (u vodi, organskim otapalima ili materijalu koji treba obojiti) i bojila, pigmenti nisu topljivi u ostalim sastojcima materijala u koji se ugrađuju, već su dispergirani u finom usitnjenju, sve do nanometarskih čestica. Od mnogih svojstava pigmenata najvažnija je njihova boja, koja ovisi o apsorpciji, odnosno refleksiji vidljivoga dijela spektra. Bijeli pigmenti reflektiraju gotovo sav spektar, crni ga apsorbiraju, a obojeni jedan dio apsorbiraju, a ostali reflektiraju.

Prirodni pigmenti

Od nekoć vrlo važnih prirodnih pigmenata danas se u manjim količinama rabe željezooksidni pigmenti (oker i crveni) i boksit, a povećava se uporaba željeznoga tinjca (listićavi hematit). Sintetski anorganski pigmenti većinom su osrednje moći bojenja i velike pokrivnosti. U uporabi su, uz iznimku čađe i grafita, različiti spojevi metala, i to najviše kao:

Značajnu uporabu kao pigmenti imaju i metali: ljuskice aluminija i bronce, cinkov prah.

Izvori

  1. pigmenti, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.


Nedovršeni članak Pigment koji govori o tehnologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.