Magoč: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[datoteka:Mágocs központja.JPG|300px|mini|desno|Središnji dio Magoča.]] |
[[datoteka:Mágocs központja.JPG|300px|mini|desno|Središnji dio Magoča.]] |
||
'''Magoč''' |
'''Magoč'''<ref name="Jezik i književnost">[http://www.croatica.hu/fileadmin/glasnik/2007/glasnik22internet.pdf ''Hrvatski glasnik'', br. 22/2007.] [[Sanja Vulić]]: Jezik i književnost Hrvata u Mađarskoj {{pdf}}</ref> (mađ. ''Mágocs'') je [[nagyközség|veliko selo]] u središnjoj južnoj [[Mađarska|Mađarskoj]]. |
||
Zauzima površinu od 42,54 km četvornih. |
Zauzima površinu od 42,54 km četvornih. |
||
Redak 14: | Redak 15: | ||
== Povijest == |
== Povijest == |
||
Područje je po procjenama bilo naseljeno još u 4000. g. pr. Kr. pa sve do 2800. pr. Kr |
Područje je po procjenama bilo naseljeno još u 4000. g. pr. Kr. pa sve do 2800. pr. Kr. Procjene su temeljene na nalazima lončarije u predjelu Hundsberg. |
||
Ime ovog sela se prvi put pojavljuje za vrijeme [[mongolska invazija na Ugarsku|mongolske invazije na Ugarsku]] i to kao ''Maguch''. Tada je bila posjedom obitelji [[Szente-Magócs]]. [[1251.]] se spominje [[benediktinci|benediktinska]] opatija u selu. |
Ime ovog sela se prvi put pojavljuje za vrijeme [[mongolska invazija na Ugarsku|mongolske invazije na Ugarsku]] i to kao ''Maguch''. Tada je bila posjedom obitelji [[Szente-Magócs]]. [[1251.]] se spominje [[benediktinci|benediktinska]] opatija u selu. |
||
Redak 20: | Redak 21: | ||
Unatoč ovome, prema istraživanjima istraživača iz 19. st. [[Frigyes Pesty|Frigyesa Pestyja]], stari stanovnici su ovo selo zvali ''Magasdnak''. |
Unatoč ovome, prema istraživanjima istraživača iz 19. st. [[Frigyes Pesty|Frigyesa Pestyja]], stari stanovnici su ovo selo zvali ''Magasdnak''. |
||
It 1333-1335-ös in a tenth register already independent parsonage, so appeared as considerable place. |
<!--It 1333-1335-ös in a tenth register already independent parsonage, so appeared as considerable place.-->Mađarsko stanovištvo je u potpunosti nestalo nakon što je selo došlo pod [[Tursko Carstvo|tursku vlast]]. Tada dolaze i pravoslavni [[Južni Slaveni]] u to selo. Selo je u potpunosti opustjelo za vrijeme [[Rákóczijeva buna|Rákóczijeve bune]] ([[1703.]]-[[1711.]]). |
||
U iseljeničkom valu iz [[1715.]] je dio Hrvata iz [[ogulin]]skog i [[Otočac|otočačkog]] kraja je odselio u južnu [[Mađarska|Mađarsku]], u sjevernu [[Baranja|Baranju]], u sela Magoč, [[Bikala|Bikalu]] i [[Hajmaš]]. Vremenom su svi ti Hrvati pomađareni, ali su sve vrijeme zadržali [[čakavsko narječje|čakavske]] osobine svog govora |
U iseljeničkom valu iz [[1715.]] godine je dio [[Hrvati|Hrvata]] iz [[ogulin]]skog i [[Otočac|otočačkog]] kraja je odselio u južnu [[Mađarska|Mađarsku]], u sjevernu [[Baranja|Baranju]], u sela Magoč, [[Bikala|Bikalu]] i [[Hajmaš]]. Vremenom su svi ti Hrvati pomađareni, ali su sve vrijeme zadržali [[čakavsko narječje|čakavske]] osobine svog govora<ref>[http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=286393 Hrvatska znanstvena bibliografija] Sanja Vulić: Govor Hrvata u Mađarskoj koji su podrijetlom iz ogulinskoga kraja</ref><ref>[http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=233660 Hrvatska znanstvena bibliografija] Sanja Vulić-Vranković: Govor Hajmaša u Mađarskoj</ref><ref>[http://www.modrus.hr/dokumenti/list_modrus1.pdf ''Modruš'', br. 1/2004.] Sanja Vulić: Modruški govor u okviru govora s čakavskom osnovicom u kontinentalnoj Hrvatskoj</ref> |
||
Od [[1718.]] Mađari, a zatim od [[1743.]] Nijemci su u više valova došli u Magoč. Nijemci su činili 78% stanovnika sve do 1920.. |
Od [[1718.]] godine Mađari, a zatim od [[1743.]] godine Nijemci su u više valova došli u Magoč. Nijemci su činili 78% stanovnika sve do 1920. godine. Kada se [[iseljavanje Nijemaca 1945.|iseljavalo Nijemce]] [[1945.]] godine i rekoloniziralo sela, u Magoč se namjesto iseljenih Nijemaca dovelo 106 obitelji iz [[Kiskundorozsma|Kiskundorozsme]]. Stanovnici su čvrsto vezani uz rimokatoličanstvo. Mjesna crkva je sagrađena između 1800. i 1805. godine. |
||
Prema nadgrobnim natpisima., [[Židovi u Mađarskoj|židovska]] vjerska zajednica je djelovala u Magoču oko 1750. Sinagogu su sagradili 1846.. |
Prema nadgrobnim natpisima., [[Židovi u Mađarskoj|židovska]] vjerska zajednica je djelovala u Magoču oko 1750. godine Sinagogu su sagradili 1846. godine. |
||
U 19. |
U 19. stoljeću je Magoč bio trgovištem i jedan od stotinjak okruga. U gradu je bilo nekoliko jakih gilda. Tkalačka je bila najjača, a najbrojnija mlinarska. U selu su djelovali i lončari i proizvođači pločica. Predjel Téglaháza se zvao ''Olaszfala'' (po talijanskim radnicima). Ondje je djelovao opekar koji je radio od 1800. godine, a talijanski radnici sve do 1930. godine. |
||
== Promet == |
== Promet == |
||
Redak 34: | Redak 35: | ||
== Stanovništvo == |
== Stanovništvo == |
||
Magoč ima 2679 stanovnika (2001.). [[Mađari]] su većina. U selu manjinsku samoupravu imaju [[Romi u Mađarskoj|Roma]] kojih ima oko 5% te [[Nijemci u Mađarskoj|Nijemci]], koji čine desetinu stanovnika. U Magoču je ostao vrlo mali broj Hrvata od nekada brojnije zajednice <ref name="Jezik i književnost" |
Magoč ima 2679 stanovnika (2001.). [[Mađari]] su većina. U selu manjinsku samoupravu imaju [[Romi u Mađarskoj|Roma]] kojih ima oko 5% te [[Nijemci u Mađarskoj|Nijemci]], koji čine desetinu stanovnika. U Magoču je ostao vrlo mali broj Hrvata od nekada brojnije zajednice <ref name="Jezik i književnost"/>. Rimokatolici čine skoro 4/5 stanovnika, a u selu su i manje zajednice luterana i kalvinista. |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Redak 40: | Redak 41: | ||
== Vanjske poveznice == |
== Vanjske poveznice == |
||
* {{ |
* {{hun oznaka}} [http://www.magocs.hu Mágocs Város Önkormányzatának hivatalos honlapja] |
||
* {{ |
* {{hun oznaka}} [http://www.vendegvaro.hu/5-1572 Mágocs a Vendégvárón] |
||
* [http://www.fallingrain.com/world/HU/2/Magocs.html Magoč] na fallingrain.com |
* {{eng oznaka}} [http://www.fallingrain.com/world/HU/2/Magocs.html Magoč] na fallingrain.com |
||
[[Kategorija:Naselja u Baranjskoj županiji]] |
[[Kategorija:Naselja u Baranjskoj županiji]] |
Inačica od 8. ožujka 2016. u 12:18
Magoč[1] (mađ. Mágocs) je veliko selo u središnjoj južnoj Mađarskoj.
Zauzima površinu od 42,54 km četvornih.
Zemljopisni položaj
Nalazi se na 46° 21' sjeverne zemljopisne širine i 18° 14' istočne zemljopisne dužine, sjeverno od Mečeka, na nadmorskoj visini od 220 m. Dumvar je 4 km zapadno i sjeverozapadno, Čikoc (Tutiš) je 3 km zapadno, Dobrokesa je 5 km sjeverno, Hajmaš je 3,5 km sjeveroistočno, Bikala je 1,5 km istočno-jugoistočno, Alsomocsolad je 1,8 km južno, a Grenjiš je 3,5 km jugozapadno. Zapadno i sjeverozapadno te južno od Magoča su jezerca.
Klima
Ljeta su blago topla, a zime su blage. Brdski predjeli su umjerene vlažnosti. Prosječna godišnja temperatura je od 10 do 10,5 °C.
Upravna organizacija
Upravno pripada Šaškoj mikroregiji u Baranjskoj županiji. Poštanski broj je 7342.
Povijest
Područje je po procjenama bilo naseljeno još u 4000. g. pr. Kr. pa sve do 2800. pr. Kr. Procjene su temeljene na nalazima lončarije u predjelu Hundsberg.
Ime ovog sela se prvi put pojavljuje za vrijeme mongolske invazije na Ugarsku i to kao Maguch. Tada je bila posjedom obitelji Szente-Magócs. 1251. se spominje benediktinska opatija u selu.
Unatoč ovome, prema istraživanjima istraživača iz 19. st. Frigyesa Pestyja, stari stanovnici su ovo selo zvali Magasdnak.
Mađarsko stanovištvo je u potpunosti nestalo nakon što je selo došlo pod tursku vlast. Tada dolaze i pravoslavni Južni Slaveni u to selo. Selo je u potpunosti opustjelo za vrijeme Rákóczijeve bune (1703.-1711.).
U iseljeničkom valu iz 1715. godine je dio Hrvata iz ogulinskog i otočačkog kraja je odselio u južnu Mađarsku, u sjevernu Baranju, u sela Magoč, Bikalu i Hajmaš. Vremenom su svi ti Hrvati pomađareni, ali su sve vrijeme zadržali čakavske osobine svog govora[2][3][4]
Od 1718. godine Mađari, a zatim od 1743. godine Nijemci su u više valova došli u Magoč. Nijemci su činili 78% stanovnika sve do 1920. godine. Kada se iseljavalo Nijemce 1945. godine i rekoloniziralo sela, u Magoč se namjesto iseljenih Nijemaca dovelo 106 obitelji iz Kiskundorozsme. Stanovnici su čvrsto vezani uz rimokatoličanstvo. Mjesna crkva je sagrađena između 1800. i 1805. godine.
Prema nadgrobnim natpisima., židovska vjerska zajednica je djelovala u Magoču oko 1750. godine Sinagogu su sagradili 1846. godine.
U 19. stoljeću je Magoč bio trgovištem i jedan od stotinjak okruga. U gradu je bilo nekoliko jakih gilda. Tkalačka je bila najjača, a najbrojnija mlinarska. U selu su djelovali i lončari i proizvođači pločica. Predjel Téglaháza se zvao Olaszfala (po talijanskim radnicima). Ondje je djelovao opekar koji je radio od 1800. godine, a talijanski radnici sve do 1930. godine.
Promet
2 km južno od ovog gradića prolazi željeznička prometnica Dumvar-Batasik, a 2 km sjeverno prolazi pruga koja vodi od Dumvara do Budimpešte.
Stanovništvo
Magoč ima 2679 stanovnika (2001.). Mađari su većina. U selu manjinsku samoupravu imaju Roma kojih ima oko 5% te Nijemci, koji čine desetinu stanovnika. U Magoču je ostao vrlo mali broj Hrvata od nekada brojnije zajednice [1]. Rimokatolici čine skoro 4/5 stanovnika, a u selu su i manje zajednice luterana i kalvinista.
Izvori
- ↑ a b Hrvatski glasnik, br. 22/2007. Sanja Vulić: Jezik i književnost Hrvata u Mađarskoj (PDF)
- ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija Sanja Vulić: Govor Hrvata u Mađarskoj koji su podrijetlom iz ogulinskoga kraja
- ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija Sanja Vulić-Vranković: Govor Hajmaša u Mađarskoj
- ↑ Modruš, br. 1/2004. Sanja Vulić: Modruški govor u okviru govora s čakavskom osnovicom u kontinentalnoj Hrvatskoj
Vanjske poveznice
- (mađ.) Mágocs Város Önkormányzatának hivatalos honlapja
- (mađ.) Mágocs a Vendégvárón
- (engl.) Magoč na fallingrain.com