Mirko Thököly: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 6: | Redak 6: | ||
Sudjelovao 1683. u opsadi Beča. Oženio se je udovicom ugarskoga velikaša [[Franjo I. Rákóczy|Franje I. Rákóczyja]]. 1690. su ga godine Osmanlije imenovale velikim [[Kneževina Sedmogradska|sedmogradskim]] (erdeljskim) knezom. Nakon [[mir u Srijemskim Karlovcima|mira]] u Srijemskim Karlovcima 1699. stekao je naslov [[vidin]]skoga kneza.<ref name="proleksis"/> |
Sudjelovao 1683. u opsadi Beča. Oženio se je udovicom ugarskoga velikaša [[Franjo I. Rákóczy|Franje I. Rákóczyja]]. 1690. su ga godine Osmanlije imenovale velikim [[Kneževina Sedmogradska|sedmogradskim]] (erdeljskim) knezom. Nakon [[mir u Srijemskim Karlovcima|mira]] u Srijemskim Karlovcima 1699. stekao je naslov [[vidin]]skoga kneza.<ref name="proleksis"/> |
||
Umro je u izgnanstvu u [[Turska|Turskoj]] [[1705.]] godine. U 20. su stoljeću njegovi posmrtni ostatci vraćeni u Kežmarok i pokopan je u mauzoleju u nove luteranske crkve. |
|||
Njegov se kip nalazi na [[Trg heroja u Budimpešti|Trgu heroja]] u Budimpešti. |
|||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 26. srpnja 2016. u 13:05
Mirko Thököly (Emerik Thököly, Imre Thököly) (Kežmarok, Slovačka, 25. rujna 1657. − Nikomedija/Ízmit, 13. rujna 1705.), mađarski knez i vojskovođa, poslije turski vazal [1]
Posljednji je odvjetak grofovskog ogranka mađarske velikaške obitelji Thököly. Nakon što je ugušena Zrinsko-frankapanska urota 1671., postao je vođa ugarskih emigranata u Sedmogradskoj (Transilvaniji, Erdelju). Povezao se je s Francuzima i Osmanlijama protiv Habsburgovaca. Osmanlije su ga postavile za kneza Gornje Ugarske.[1]
God. 1683. , prije pohoda i opsade Beča, pozvao je Hrvatski sabor i hrvatskog bana [Nikolu III. Erdödyja da se pridruže njemu i velikom veziru Kara Mustafa-paši u pohodu na Beču. Hrvatski sabor i Erdödy odbili su poziv.[2]
Sudjelovao 1683. u opsadi Beča. Oženio se je udovicom ugarskoga velikaša Franje I. Rákóczyja. 1690. su ga godine Osmanlije imenovale velikim sedmogradskim (erdeljskim) knezom. Nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. stekao je naslov vidinskoga kneza.[1]
Umro je u izgnanstvu u Turskoj 1705. godine. U 20. su stoljeću njegovi posmrtni ostatci vraćeni u Kežmarok i pokopan je u mauzoleju u nove luteranske crkve.
Njegov se kip nalazi na Trgu heroja u Budimpešti.
Izvori
|
Napomena: | Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Proleksis enciklopedije LZMK |
| http://proleksis.lzmk.hr/48788/ | ||
| koji je klauzulom na stranici http://proleksis.lzmk.hr/suradnja-i-koristenje/ | ||
| označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0 | ||
Dopusnica nije važeća! Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. |
- ↑ a b c Thököly, Imre (Mirko, Emerik), Proleksis enciklopedija LZMK. Ažurirano: 10. rujna 2014. Pristupljeno 26. srpnja 2016.
- ↑ Tatjana Radauš (1998): Nikola III. Erdődy, Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. travnja 2016.