Terakota

Metopa od terakote s friza grčkog hrama; Apolonija, 6. st. pr. Kr., 15 cm, danas u Louvreu, u Parizu.

Terakota (talijanski za "pečenu zemlju" od latinskog terra cocta) je skupni naziv za različite predmete (vaza, sarkofag) i kiparske radove (npr. Terakotna vojska) izvedene od lončarske gline pečene na visokoj temperaturi i bez glazure. U građevinarstvu terakota se koristi za izradu unutarnjih cijevi, oblaganje zidova keramičkim pločicama i pokrivanje krovova (crijep).

Naziv terakota je iz talijanskog jezika gdje je označavao boju pečene gline koja je najčešće crvenkasta.

Terakota u užem smislu je najjednostavnija vrsta keramike bez sjaja, za razliku od kvalitetnije kamenine (glina pečena na jako visokoj temperaturi), fajanse , majolike i porculana.

Poveznice

• Kiparski materijali

Vanjske poveznice

• Bibliografija instituta Smithsonian o keramičkim pločicama i arhitekturi od terakote