Asonanca: razlika između inačica
m Uklonjena promjena suradnika 89.164.204.41, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Addbot |
|||
| Redak 17: | Redak 17: | ||
* [[Dragutin Tadijanović]], „Prsten” |
* [[Dragutin Tadijanović]], „Prsten” |
||
<blockquote><i> |
<blockquote><i> |
||
'''O'''ni |
'''O'''ni k'''o'''ji p'''o'''znaju drag'''o''' kamenje.G'''o'''t'''o'''va je pjesma<br> |
||
'''O''' prstenu. '''O''' m'''o'''jem ili tv'''o'''jem prstenu? |
'''O''' prstenu. '''O''' m'''o'''jem ili tv'''o'''jem prstenu? |
||
</i></blockquote> |
</i></blockquote> |
||
Inačica od 16. siječnja 2017. u 17:50
Asonanca (asonancija) glasovna je figura koja nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja zvukovnog ugođaja, ritma ili glasovnih efekata.
Primjeri asonance
- Antun Gustav Matoš, „Jesenje veče”
Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.
- Dragutin Tadijanović, „Prsten”
Oni koji poznaju drago kamenje.Gotova je pjesma
O prstenu. O mojem ili tvojem prstenu?
- Dragutin Tadijanović, „Dugo u noć, u zimsku bijelu noć”
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
- Tin Ujević, „Visoki jablani”
Oni imaju visoka čela, vijorne kose, široke grudi
Asonanca se može protegnuti kroz cijelu kiticu ili pjesmu. Ako se ponavlja na početku riječi, govorimo o glasovnoj anafori, a ako se ponavlja na kraju riječi, govorimo o glasovnoj epifori. Asonanca kao glasovna epifora:
- Antun Gustav Matoš, „Srodnost”
Đurđic, skroman cvjetić, sitan, tih i fin,
Dršće, strepi i zebe kao da je zima,
Zvoni bijele psalme svojim zvončićima,
Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.