Racionalizam: razlika između inačica
m uklonjen nepotreban podnaslov i razmak |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 5: | Redak 5: | ||
Francuz Descartes, nizozemski Židov Spinoza i Nijemac Leibniz dali su ''racionalistički'' filozofski okvir onom silnom zamahu [[matematika|matematike]], [[mehanika|mehanike]], [[optika|optike]], revolucionarnom napretku prirodne znanosti uopće u 17. stoljeću. |
Francuz Descartes, nizozemski Židov Spinoza i Nijemac Leibniz dali su ''racionalistički'' filozofski okvir onom silnom zamahu [[matematika|matematike]], [[mehanika|mehanike]], [[optika|optike]], revolucionarnom napretku prirodne znanosti uopće u 17. stoljeću. |
||
== Etimologija == |
|||
== Etimologija == |
|||
'''racionalizam''', -zma ''lat''. (ratio - razum, razbor, um, pamet) |
|||
smjer u teoriji spoznaje koji smatra (protivno od empirizma) da je razum vrelo i kriterij vjerodostojnoga znanja |
|||
== Relevantni članci == |
== Relevantni članci == |
Inačica od 26. prosinca 2006. u 19:12
Racionalizam je gnoseološki pravac (teorija spoznaje), filozofsko učenje, koje smatra da se objektivna stvarnost može spoznati samo mišljenjem, da se temelji na umu, razumu, intelektu. Riječ je latinskog porijekla.
U općem smislu racionalizmom nazivamo onaj pravac u teoriji spoznaje koji, bez obzira na to da li osjetilno iskustvo kao jedan od izvora i oblika naše spoznaje stvarnbosti odbacuje ili ne, smatra da je objektivnu stvarnost moguće spoznati samo mišljenjem, to jest da je spoznaja jedino dana u našem umu, razumu, intelektu Postoje, dakle, istine koje su nezavisno od osjetilnog opažanja i iskustva ne potječu od njega, već su produkt takozvanog "čistog mišljenja", pa su prema tome i te istine i spoznaje apriorni ili urođeni oblici uma.
Francuz Descartes, nizozemski Židov Spinoza i Nijemac Leibniz dali su racionalistički filozofski okvir onom silnom zamahu matematike, mehanike, optike, revolucionarnom napretku prirodne znanosti uopće u 17. stoljeću.
Etimologija
Etimologija
racionalizam, -zma lat. (ratio - razum, razbor, um, pamet) smjer u teoriji spoznaje koji smatra (protivno od empirizma) da je razum vrelo i kriterij vjerodostojnoga znanja