Mandarinski kineski jezik: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
→Vanjske poveznice: Odstranio suvišne poveznice. |
||
| Redak 9: | Redak 9: | ||
== Vanjske poveznice == |
== Vanjske poveznice == |
||
*[http://www.ethnologue.com/14/show_language.asp?code=CHN Ethnologue (14th)] |
|||
*[http://www.ethnologue.com/15/show_language.asp?code=cmn Ethnologue (15th)] |
|||
*[http://sinologija.ffzg.unizg.hr/ Katedra za sinologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu] |
*[http://sinologija.ffzg.unizg.hr/ Katedra za sinologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu] |
||
*[http://www.ki.unizg.hr/ Konfucijev institut Sveučilišta u Zagrebu] |
*[http://www.ki.unizg.hr/ Konfucijev institut Sveučilišta u Zagrebu] |
||
Inačica od 17. kolovoza 2017. u 15:25
Mandarinski jezik (pojedn. kineski: 北方話, trad. kineski: 北方话, pinyin: Běifānghuà, hrv. sjeverni govor, sjeverni dijalekt) je jezik iz jezične porodice kineskih jezika. Ima 845.456.760 govornika od čega 840.000.000 u Kini (popis 2000.); 4.320.000 na Tajvanu (1993.); 460.000 (1982.) u Indoneziji; 201.000 Singapuru (1985.); 35,000 u Mongoliji (Johnstone 1993.); 10.600 u Bruneju (2006.); 5.880 u Tajlandu (1984.); 550 Filipinima od 53.273 etničkih (popis 1990.).
Mandarinski ima nekoliko dijalekata, to su: huabei guanhua (sjevernomandarinski), xibei guanhua (sjeverozapadni mandarinski), xinan guanhua (jugozapadni mandarinski), jinghuai guanhua (jiangxia guanhua).
Mandarinski je nacionalni jezik Kine i službeni jezik koji se uči u svim školama Kine i Tajvana. Piše se hanskim i fonetskim bopomofo (zhuyin fuhao) pismom[1]
Izvori
Vanjske poveznice
| |||||||||||
