Blue Beat Records: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 31. srpnja 2020. u 18:56

Blue Beat Records je engleska diskografska kuća koja je izdavala jamajčansku rhythm and blues (R&B) i ska glazbu 1960-ih i kasnijih desetljeća. Reputacija ju je dovela do uporabe riječi bluebeat kao generički izraz za opisivanje svih stilova rane jamajčanske pop glazbe, uključujući glazbu umjetnika koji nisu bili u svezi s ovom diskografskom kućom. Blue Beat je također u svezi s modsom.

Povijest

Jedna je od prvih neovisnih izdavačkih kuća u UK.^[1] Osnovana je 1960. godine^[1] u Londonu, kao imprint Melodisc Recordsa Emila E. Shalita.^[2]^[3] Melodisc Records, osnovan u Londonu 1947. godine, specijalizirao se u izdavanju kalipsa i menta i uvozila američku jazz glazbu. Etiketa Blue Beat se fokusirala na jamajčanski blues i R&B pod utjecajem Amerike, koji se poslije razvio u ska, te je bio lansiran slijedom pozitivna odgovora u Ujedinjenom Kraljevstvu na Melodiscovo izdanje Lonesome Lover Laurela Aitkena.^[2] Shalit je stavio Sigimunda "Siggyja" Jacksona na čelo etikete, te je posljedično Jackson izabrao ime Blue Beat, za koji je rekao da je adaptacija od "It sounds like blues and it's got a great beat" (Zvuči kao blues a ima sjajan beat) ili "Blues Beat", što je očigledno bio generički izraz za jamajčansku glazbu u to vrijeme.^[2]

Rane godine: 1960-e i 1970-e

Prvo izdanje Blue Beata bio je Boogie Rock Laurela Aitkena, koji je bio licenciran s etikete Downbeata^[4] Dade Tewarija^[5] Prepoznatljivi omot Blue Beata sa srebrnim logotipom pojavio se na trećem izdanju Blue Beata, Manny Oh Joea Higgsa i Delroya Wilsona.^[2] Blue Beat je napravila dogovore o licenciranju s većinom velikih jamajčanskih producenata i također je objavila mnoge snimke u kućnom produkciji Siggyja Jacksona, na kojima su bili glazbenici s bazom u Engleskoj kao Marvels. Čak i neki hitovi Princea Bustera uključujući Wash-Wash bili su snimljeni u Londonu, i uključeni su bili dobro poznati glazbenici iz UK kao Georgie Fame. Kuća Blue Beat objavila je oko 400 singlova i mnoštvo albuma između 1960. i 1967.^[2]^[6] Prince Buster postao je najveća zvijezda Blue Beata, skladbama kao Al Capone.

Siggy Jackson je organizirao "noć Blue Beata" u klubu Marqueeu u Londonu, a modni dodatci s Blue Beatovim logotipom postali su popularni.^[2] Mnoge ploče iz Blue Beata svirane su uz soul u plesnim klubovima poput Twisted Wheela u Manchesteru. Uz sjajan odaziv na zahtjeve crnačke karibljanske zajednice u Uk, glazba je postala asocirana s britanskom supkulturom modsa od ranih do sredine 1960-ih. Kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih, nosači zvuka pod etiketom Blue Beata postali su traženi u zbirkama kod onih koji su ploče poput Prince Busterovog Al Caponea smatrali klasicima.

Kad je oko 1966. ska usporio na rocksteady, Melodisc je pokrenuo novu podetiketu, Fab a Blue Beat je prestao objavljivati nova izdanja poslije 1967. (premda je nastavio još nekoliko godina prodavati stara izdanja).^[2] Jackson je otišao raditi u EMI, gdje je osnovao etiketu Columbia Blue Beat.^[2] Godine 1972. Blue Beat je nakratko oživljen radi nekoliko malo poznatih izdanja poput singlova Johna Holta Ok Fred i Sad News^[2] kao i za reizdanja nekih od popularnih klasika iz kataloga Princea Bustera poput Al Capone i Ten Commandments Of Man. Nešto poslije tog desetljeća neke od tih pjesama opet su reizdane na 12"-oj singlici radi opskrbe nove mlade publike izrasle iz generacije 2 Tonea.

1980-e i 1990-e

Godine 1987. Buster Bloodvessel (iz 2 Tone ska revival sastava Bad Manners) i producent Ivan Healy Purvis pokrenuli su novu diskografsku etiketu imena Blue Beat Records te su licencirali Blue Beatovu tvrtku i logotip. Etiketu se vodilo iz riječnog broda The Bloodvessel, koji je bio Bloodvesselovo stražnje dvorište u Spring Hillu. Od 1987. do 1990. po ovom etiketom objavljeno je nekoliko izdanja, među njima album Bad Mannersa Return of The Ugly. Singl Bad Mannersa Skaville UK bio je posljednji Blue Beatov singl koji je ostavio traga na ljestvicama u UK, dosegnuvši 87. mjesto 1989. godine.

Izvori

↑ ^a ^b (eng.) Jamaica Gleaner Roy Black: Vintage Voices | Blue Beat bolsters J’can music in the UK 27. listopada 2019.
↑ ^a ^b ^c ^d ^e ^f ^g ^h ⁱ Larkin, Colin (1998) The Virgin Encyclopedia of Reggae, Virgin Books, ISBN 0-7535-0242-9, str. 31-32
↑ "'Blue Beat' Brought Jamaican Ska To UK Shores", Jamaica Gleaner, 29. lipnja 2014, pristupljeno 29. lipnja 2014.
↑ https://www.reggaecollector.com/en/feature/label.php?label_id=489
↑ https://www.discogs.com/artist/2617249-Dada-Tewari
↑ Adams, Owen (2008) "Label of Love: Blue Beat Records", The Guardian, 15. prosinca 2008, preuzeto 25. lipnja 2011.

[bolsters-1] (eng.) Jamaica Gleaner Roy Black: Vintage Voices | Blue Beat bolsters J’can music in the UK 27. listopada 2019.

[Larkin-2] ↑ ^a ^b ^c ^d ^e ^f ^g ^h ⁱ Larkin, Colin (1998) The Virgin Encyclopedia of Reggae, Virgin Books, ISBN 0-7535-0242-9, str. 31-32

[Shores-3] "'Blue Beat' Brought Jamaican Ska To UK Shores", Jamaica Gleaner, 29. lipnja 2014, pristupljeno 29. lipnja 2014.

[4] ttps://www.reggaecollector.com/en/feature/label.php?label_id=489

[5] ttps://www.discogs.com/artist/2617249-Dada-Tewari

[Adams-6] Adams, Owen (2008) "Label of Love: Blue Beat Records", The Guardian, 15. prosinca 2008, preuzeto 25. lipnja 2011.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

@@ Redak 11: / Redak 11: @@
 Kad je oko 1966. ska usporio na [[rocksteady]], Melodisc je pokrenuo novu podetiketu, [[Fab (diskografska etiketa)|Fab]] a Blue Beat je prestao objavljivati nova izdanja poslije 1967. (premda je nastavio još nekoliko godina prodavati stara izdanja).<ref name="Larkin" /> Jackson je otišao raditi u [[EMI]], gdje je osnovao etiketu Columbia Blue Beat.<ref name="Larkin" /> Godine 1972. Blue Beat je nakratko oživljen radi nekoliko malo poznatih izdanja poput singlova [[John Holt (pjevač)|Johna Holta]] ''Ok Fred'' i ''Sad News''<ref name="Larkin" /> kao i za reizdanja nekih od popularnih klasika iz kataloga Princea Bustera poput ''Al Capone'' i ''Ten Commandments Of Man''. Nešto poslije tog desetljeća neke od tih pjesama opet su reizdane na 12"-oj singlici radi opskrbe nove mlade publike izrasle iz generacije [[2 Tone]]a.
+==1980-e i 1990-e==
+Godine 1987. [[Buster Bloodvessel]] (iz [[2 Tone]] [[ska]] ''revival'' sastava [[Bad Manners]]) i producent Ivan Healy Purvis pokrenuli su novu diskografsku etiketu imena ''Blue Beat Records'' te su licencirali Blue Beatovu tvrtku i logotip.  Etiketu se vodilo iz riječnog broda ''The Bloodvessel'', koji je bio Bloodvesselovo stražnje dvorište u Spring Hillu. Od 1987. do 1990. po ovom etiketom objavljeno je nekoliko izdanja, među njima album Bad Mannersa ''Return of The Ugly''. Singl Bad Mannersa ''Skaville UK'' bio je posljednji Blue Beatov singl koji je ostavio traga na ljestvicama u UK, dosegnuvši 87. mjesto 1989. godine.
 == Izvori ==