Hrvatski ovčar: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 18: | Redak 18: | ||
[[Datoteka:Gera7tz.jpg|mini|štene hrvatskog ovčara]] |
[[Datoteka:Gera7tz.jpg|mini|štene hrvatskog ovčara]] |
||
'''Hrvatski ovčar''' je |
'''Hrvatski ovčar''' je pasmina [[pas|psa]] podrijetlom iz [[hrvatska|Hrvatske]]. To je hrvatska autohtona pasmina i potiče od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom migrirajući u ove krajeve. Danas se najviše uzgajaju u [[slavonija|Slavoniji]]. Hrvatski ovčar je vrlo inteligentna životinja sa snažnom potrebom za ljudskim društvom. Posjeduje dobro razvijen ovčarski nagon te je izvrstan pas čuvar. U FCI je priznat pod rednim brojem #277. |
||
== Standardi == |
== Standardi == |
Inačica od 22. studeni 2020. u 23:09
Hrvatski ovčar | |
---|---|
Klasifikacija FCI | |
Skupina | |
Odsjek | |
Pododsjek | |
Standard | br. br. 277 na 23.lipnja 1969. ([ en] / [ fr]) |
Ime | |
Varijetet | |
Tip | |
Podrijetlo | Hrvatska |
Patronat | |
Visina | 40 - 50 cm |
Masa | 16 kg |
Popis domaćih pasa |
Hrvatski ovčar je pasmina psa podrijetlom iz Hrvatske. To je hrvatska autohtona pasmina i potiče od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom migrirajući u ove krajeve. Danas se najviše uzgajaju u Slavoniji. Hrvatski ovčar je vrlo inteligentna životinja sa snažnom potrebom za ljudskim društvom. Posjeduje dobro razvijen ovčarski nagon te je izvrstan pas čuvar. U FCI je priznat pod rednim brojem #277.
Standardi
Hrvatski ovčar je na granici srednje visine (visina u grebenu u oba spola je između 40 i 50 cm) , crne je boje sa kratkom dlakom na glavi i nogama, na ostatku tijela dlaka je duža, gusta, valovita do kovrđasta. Pas je izduženog formata (10 % je duži od visine). Glava mu je relativno laka s ukupnom dužinom glave od 20 cm. Usmjereno je dug, srednje snažan, dubok, dobro zaobljen i mišićav, a rep mu je zavinut na leđa.
Povijest pasmine
Sudeći prema pisanim dokumentima, izgled ovog psa nije se bitno promijenio od 14. stoljeća do danas. Vjerojatno zato što posjeduje odličan nasljedni instinkt za rad s ovcama i govedima, selekcija na račun upotrebljivosti (radnih sposobnosti) spontano se provodila, što je dodatno rezultiralo i s njegovim skladnim izgledom. Najstariji zapis o hrvatskom ovčaru - “Canis pastoralis croaticus" iz 1374. godine - pronašao je, u arhivama đakovačke biskupije "otac pasmine" - veterinar prof dr Stjepan Romić. U tom dokumentu đakovački biskup Petar navodi da je pas visok oko 3 pedlja (oko 45 cm), da je obrastao srednje dugom kovrčavom dlakom crne boje, da mu je glava obrasla kratkom dlakom, da je polustršećih i stršećih ušiju te da je vrlo dobar za čuvanje stada svih domaćih životinja. Također navodi da su ga Hrvati doveli sa sobom u 7. stoljeću prilikom seobe u Hrvatsku iz prvobitne domovine. Sa sistematskim uzgojnim programom već spomenuti prof. Romić započeo je 1935. godine s psima s đakovačkog područja. Poslije 34 godine rada, pasmina je FCI napokon priznao 1969. godine.
Vanjske poveznice
- Neven Knežević/Amoreta Bajto: Canis pastoralis croaticus u programu Radio Osijeka (Knjiga “Hrvatski ovčar - hrvatsko kinološko blago” Nikole Klemena), Hrvatski radio - Radio Osijek, 19. lipnja 2015.
Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Hrvatski ovčar | |
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hrvatski ovčar |
Hrvatske autohtone pasmine
|