Dalmatinski pas

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dalmatinac
Dalmatiner 3.jpg
Klasifikacija FCI
Skupina 6 goniči, krvosljednici i srodne pasmine
Odsjek 3 srodne pasmine / bez radnog ispita
Pododsjek
Standard br. 153 na 13. listopada 2010.[1] (en / [ fr])
Ime Dalmatinski pas[1]
Varijetet
Tip
Podrijetlo Hrvatska
Patronat {{{patronat}}}
Visina mužjaci 56 – 62 cm
ženke 54 – 60 cm[1]
Težina mužjaci 27-32 kg
ženke 24-29 kg
Težina standardom Međunarodnog kinološkog saveza nije propisana
Popis domaćih pasa

Dalmatinski pas (dalmatinac, dalmatiner) vrlo je stara pseća pasmina lako prepoznatljiva po bijeloj dlaci s karakterističnim crnim mrljama ili mrljama boje jetre. Poznati točkasti sloj dlake jedinstven je za dalmatinske pse; nijedna druga čistokrvna pasmina nema ovakve jedinstvene točkaste oznake. Pasmina je dobila ime po hrvatskoj pokrajini, Dalmaciji,[2] za koju se vjeruje da je izvorno mjesto podrijetla dalmatinskog psa.

Povijest pasmine[uredi VE | uredi]

Nađene su slike točkastih pasa nalik dalmatinskim psima stare više od 4000 godina. Postoji nekoliko naziva za ovoga psa, ali najčešće ga zovu jednostavno dalmatiner. Austrijski zoolog Leopold Fitzinger još u 19. stoljeću opisao je ovu vrstu pasa te napomenuo da je ranije zvan dubrovački gonič, a kasnije dalmatinski ptičar.[3] Međunarodni kinološki savez objavljuje prvi standard za dalmatinskog psa 7. travnja 1955. pod nazivom «Dalmatiner Jagdhund» - Dalmatinski gonič.[1]

Danas je isključivo kućni ljubimac, a prije se koristio kao ratni pas na granici s Osmanskim Carstvom i kao pratnja senjskim uskocima,[3] lovac u čoporima, aporter divljači i lovac za ptice, katkad i za čuvanje stada i lovac štetočina. Bio je i prethodnica vatrogasnim kolima.[4] Instinkt goniča i danas je zadržao.

Obilježja[uredi VE | uredi]

Dalmatinski pas je veseo i razigran pas; odan je svojoj obitelji i treba mu društvo. Srednje je veličine i vrlo je izdržljiv. Pun je energije i otvoren, ali može biti agresivan prema drugim mužjacima. Traži mnogo kretanja i obilno se linja, te mu zimi može biti hladno. Oči su okrugle i sjajne te mogu biti jantarne, plave ili smeđe boje ili bilo kombinacija tih boja.

Tijelo je snažno i mišićavo. Uši su priljubljene uz glavu i mogu biti u raznim kombinacijama crne i bijele. Rep je snažan i sužava se prema vrhu i lagano je zakrivljen prema gore. Dlaka je kratka, gusta i sjajna, a mrlje se u pravilu ne bi smjele dodirivati i preklapati. Naraste oko 50-60 cm, a težina mu može biti oko 25-30 kg. Dalmatinski psi mogu puno pojesti te imaju dubok glas. Ženke mogu biti vrlo plodne i prosječno okote 8 mladunaca.

Imaju sklonost da se okote gluhi, te je potrebno dobro provjeriti štene prije uzimanja. Prosječan životni vijek pasmine je od 12 do 14 godina.

Srodnik je istarskom kratkodlakom goniču i posavskom goniču. Srodnost dalmatinskog psa i istarskog kratkodlakog goniča je dokazana i veterinarskim istraživanjima Tadije Peraića:„Istarski gonič komparativna istraživanja krvne slike“, 1991. i Čedomira Labure: „Istarski gonič istraživanja nekih, dijagnostickih značajnih biokemijskih parametara u serumu“, 1992.: velika podudarnost fizioloških vrijednosti koncentracije mokraćne kiseline kod obiju pasmina, kao i vrlo slične genetske formule za boju, čime se dokazalo zajedničko podrijetlo obiju pasmina[5].

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Dalmatinski pas