Brijunska deklaracija: razlika između inačica
početak članka |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 3: | Redak 3: | ||
Tijekom [[Raspad SFRJ|raspada Jugoslavije]] i izbijanja rata [[Rat u Sloveniji|u Sloveniji]], a zatim i [[Domovinski rat|u Hrvatskoj]], [[hrvatski sabor]] [[25. lipnja]] [[1991.]] donosi [[Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske|ustavnu odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske]]. Na poticaj [[ Europska zajednica|Europske zajednice]] dolazi do sastanka na [[Brijuni]]ma.<ref name="povijest.hr"/> |
Tijekom [[Raspad SFRJ|raspada Jugoslavije]] i izbijanja rata [[Rat u Sloveniji|u Sloveniji]], a zatim i [[Domovinski rat|u Hrvatskoj]], [[hrvatski sabor]] [[25. lipnja]] [[1991.]] donosi [[Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske|ustavnu odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske]]. Na poticaj [[ Europska zajednica|Europske zajednice]] dolazi do sastanka na [[Brijuni]]ma.<ref name="povijest.hr"/> |
||
Na sastanak je došlo hrvatsko i slovensko državno vodstvo, a [[Slobodan Milošević]] se, iako pozvan, nije pojavio. Kao predstavnik Jugoslavije se ipak pojavio [[Borislav Jović]], tadašnji [[ |
Na sastanak je došlo hrvatsko i slovensko državno vodstvo, a [[Slobodan Milošević]] se, iako pozvan, nije pojavio. Kao predstavnik Jugoslavije se ipak pojavio [[Borislav Jović]], tadašnji predsjednik [[Predsjedništvo SFRJ|Predsjedništva SFRJ]], a EZ je na sastanak poslala čak 3 ministra vanjskih poslova država članica. Bili su to [[Hans van den Broek]] iz [[Nizozemska|Nizozemske]] (kasnije bio i povjerenik EU), [[Jacques Poos]] iz [[Luksemburg]]a i [[João de Deus Pinheiro]] iz [[Portugal]]a.<ref name="povijest.hr"/> |
||
Tri mjeseca kasnije, [[8. listopada]] 1991., sabor je izglasao [[Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ|odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ]] čime je završen proces osamostaljenja Hrvatske od [[SFRJ]]. |
Tri mjeseca kasnije, [[8. listopada]] 1991., sabor je izglasao [[Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ|odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ]] čime je završen proces osamostaljenja Hrvatske od [[SFRJ]]. |
||
Inačica od 25. veljače 2021. u 13:41
Brijunska deklaracija ili Brijunski sporazum je deklaracija donešena 8. srpnja 1991., kojom je proglašenje hrvatske samostalnosti odgođeno na tri mjeseca, do 8. listopada 1991..[1]
Tijekom raspada Jugoslavije i izbijanja rata u Sloveniji, a zatim i u Hrvatskoj, hrvatski sabor 25. lipnja 1991. donosi ustavnu odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Na poticaj Europske zajednice dolazi do sastanka na Brijunima.[1]
Na sastanak je došlo hrvatsko i slovensko državno vodstvo, a Slobodan Milošević se, iako pozvan, nije pojavio. Kao predstavnik Jugoslavije se ipak pojavio Borislav Jović, tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ, a EZ je na sastanak poslala čak 3 ministra vanjskih poslova država članica. Bili su to Hans van den Broek iz Nizozemske (kasnije bio i povjerenik EU), Jacques Poos iz Luksemburga i João de Deus Pinheiro iz Portugala.[1]
Tri mjeseca kasnije, 8. listopada 1991., sabor je izglasao odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ čime je završen proces osamostaljenja Hrvatske od SFRJ.
Izvori
- ↑ a b c Brijunska deklaracija – tromjesečna odgoda proglašenja neovisnosti RH – 1991. povijest.hr. Pristupljeno 6. veljače 2021.
