Sarajevsko primirje: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Broj spašenih izvora: 2; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8
RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 1: Redak 1:
'''Sarajevsko primirje''' potpisali su u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[2. siječnja]] [[1992.]] godine s hrvatske strane ministar obrane [[Gojko Šušak]], a u ime JNA general [[Andrija Rašeta]], uz nazočnost posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a [[Cyrus Vance|Cyrusa Vancea]]. Sporazum je stupio na snagu sljedećeg dana, 3. siječnja, u 18 sati.<ref>[http://www.hic.hr/ZZ-spomenar01.htm Hrvatski spomenar]</ref> Obje zaraćene strane obvezale su se ostati na dosegnutim položajima.<ref name="Knjiga4" />
'''Sarajevsko primirje''' potpisali su u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[2. siječnja]] [[1992.]] godine s hrvatske strane ministar obrane [[Gojko Šušak]], a u ime JNA general [[Andrija Rašeta]], uz nazočnost posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a [[Cyrus Vance|Cyrusa Vancea]]. Sporazum je stupio na snagu sljedećeg dana, 3. siječnja, u 18 sati.<ref>[http://www.hic.hr/ZZ-spomenar01.htm Hrvatski spomenar]</ref> Obje zaraćene strane obvezale su se ostati na dosegnutim položajima.<ref name="Knjiga4" />


To primirje bilo je preduvjet za početak mirovne operacije [[UN]]-a u Hrvatskoj ([[Vanceov plan]]). U Rezoluciji [[Vijeće sigurnosti UN-a|Vijeća sigurnosti UN-a]] broj 727 od 8. siječnja 1992. se: "''...pozdravlja potpisivanje[...] sporazuma o primjeni u Sarajevu 2. siječnja 1992 o modalitetima provođenja bezuvjetnog prekida vatre o čemu su obje strane postigle Sporazum [[23. studenog]] [[1991.]] u Ženevi.''".<ref>[http://daccess-dds-ny.un.org/doc/RESOLUTION/GEN/NR0/010/86/IMG/NR001086.pdf?OpenElement Rezolucija VS UN 727]</ref><ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=28838 Miroslav Međimorec: "''Opće vojno-političko stanje nakon sarajevskog primirja''", National security and the future, Vol.4 No.1-4. Ožujak 2003.]</ref>
To primirje bilo je preduvjet za početak mirovne operacije [[UN]]-a u Hrvatskoj ([[Vanceov plan]]). U Rezoluciji [[Vijeće sigurnosti UN-a|Vijeća sigurnosti UN-a]] broj 727 od 8. siječnja 1992. se: "''...pozdravlja potpisivanje[...] sporazuma o primjeni u Sarajevu 2. siječnja 1992 o modalitetima provođenja bezuvjetnog prekida vatre o čemu su obje strane postigle Sporazum [[23. studenog]] [[1991.]] u Ženevi.''".<ref>[http://daccess-dds-ny.un.org/doc/RESOLUTION/GEN/NR0/010/86/IMG/NR001086.pdf?OpenElement Rezolucija VS UN 727]</ref><ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=28838 Miroslav Međimorec: "''Opće vojno-političko stanje nakon sarajevskog primirja''", National security and the future, Vol.4 No.1-4. Ožujak 2003.]</ref>


Ciljevi [[Srbija|Srbije]] u Hrvatskoj djelomično su ostvareni ratom [[1991.]], a Sarajevskim mirom i dovođenjem [[UNPROFOR]]-a trebalo je političkim sredstvima te malim pomacima (zajednički zračni promet, zajednička valuta i kreditno-monetarni sustav itd.) iskoristiti povoljnu priliku za ujedinjenje srpskih krajina u Hrvatskoj sa [[SFRJ]] (od travnja 1992. [[SRJ]]).<ref name="Knjiga4">{{Citiranje časopisa |url=http://www.centardomovinskograta.hr/novost_33.html |title=Dokumenti (knjiga 4), www.centardomovinskograta.hr |journal= |archive-url=https://web.archive.org/web/20160304214836/http://www.centardomovinskograta.hr/novost_33.html |archive-date=4. ožujka 2016. |access-date=28. srpnja 2010. }}</ref> Stupanjem na snagu Sarajevskog primirja okončana je prva, sveobuhvatna faza [[Domovinski rat|rata u Hrvatskoj]], i nastupila je faza "ni rata ni mira", odnosno sukoba niskog intenziteta,<ref name="Knjiga3" /> koja će potrajati do kraja [[1994.]], odnosno [[1995.]] godine.<ref>[http://www.isp.hr/index.php?Itemid=45&id=170&option=com_content&task=view Z. Radelić, D. Marijan, N. Barić, A. Bing, D. Živić: "''Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat''"]</ref>
Ciljevi [[Srbija|Srbije]] u Hrvatskoj djelomično su ostvareni ratom [[1991.]], a Sarajevskim mirom i dovođenjem [[UNPROFOR]]-a trebalo je političkim sredstvima te malim pomacima (zajednički zračni promet, zajednička valuta i kreditno-monetarni sustav itd.) iskoristiti povoljnu priliku za ujedinjenje srpskih krajina u Hrvatskoj sa [[SFRJ]] (od travnja 1992. [[SRJ]]).<ref name="Knjiga4">{{Citiranje časopisa |url=http://www.centardomovinskograta.hr/novost_33.html |title=Dokumenti (knjiga 4), www.centardomovinskograta.hr |archive-url=https://web.archive.org/web/20160304214836/http://www.centardomovinskograta.hr/novost_33.html |archive-date=4. ožujka 2016. |access-date=28. srpnja 2010.}}</ref> Stupanjem na snagu Sarajevskog primirja okončana je prva, sveobuhvatna faza [[Domovinski rat|rata u Hrvatskoj]], i nastupila je faza "ni rata ni mira", odnosno sukoba niskog intenziteta,<ref name="Knjiga3" /> koja će potrajati do kraja [[1994.]], odnosno [[1995.]] godine.<ref>[http://www.isp.hr/index.php?Itemid=45&id=170&option=com_content&task=view Z. Radelić, D. Marijan, N. Barić, A. Bing, D. Živić: "''Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat''"]</ref>


Sarajevsko primirje došlo je u trenutku kad je značajno oslabila inicijativa srpskih snaga, a kad je [[Hrvatska vojska]] ojačala brojčano i organizacijski, te u naoružanju i opremi. Sukladno Vanceovom planu, snage [[JNA]] izvučene su u [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] s kompletnim naoružanjem i zalihama, a primirje u Hrvatskoj omogućilo je srpskim snagama vrijeme za pregrupiranje i sljedeću etapu [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]], koja je započela početkom travnja 1992., s dalekosežnim posljedicama i za Republiku Hrvatsku.<ref name="Knjiga3">{{Citiranje časopisa |url=http://www.centardomovinskograta.hr/novost_34.html |title=Dokumenti (knjiga 3), www.centardomovinskograta.hr |journal= |archive-url=https://web.archive.org/web/20120829045514/http://www.centardomovinskograta.hr/novost_34.html |archive-date=29. kolovoza 2012. |access-date=28. srpnja 2010. }}</ref>
Sarajevsko primirje došlo je u trenutku kad je značajno oslabila inicijativa srpskih snaga, a kad je [[Hrvatska vojska]] ojačala brojčano i organizacijski, te u naoružanju i opremi. Sukladno Vanceovom planu, snage [[JNA]] izvučene su u [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] s kompletnim naoružanjem i zalihama, a primirje u Hrvatskoj omogućilo je srpskim snagama vrijeme za pregrupiranje i sljedeću etapu [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]], koja je započela početkom travnja 1992., s dalekosežnim posljedicama i za Republiku Hrvatsku.<ref name="Knjiga3">{{Citiranje časopisa |url=http://www.centardomovinskograta.hr/novost_34.html |title=Dokumenti (knjiga 3), www.centardomovinskograta.hr |archive-url=https://web.archive.org/web/20120829045514/http://www.centardomovinskograta.hr/novost_34.html |archive-date=29. kolovoza 2012. |access-date=28. srpnja 2010.}}</ref>


==Izvori==
==Izvori==

Inačica od 21. prosinca 2021. u 04:55

Sarajevsko primirje potpisali su u Sarajevu 2. siječnja 1992. godine s hrvatske strane ministar obrane Gojko Šušak, a u ime JNA general Andrija Rašeta, uz nazočnost posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a Cyrusa Vancea. Sporazum je stupio na snagu sljedećeg dana, 3. siječnja, u 18 sati.[1] Obje zaraćene strane obvezale su se ostati na dosegnutim položajima.[2]

To primirje bilo je preduvjet za početak mirovne operacije UN-a u Hrvatskoj (Vanceov plan). U Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a broj 727 od 8. siječnja 1992. se: "...pozdravlja potpisivanje[...] sporazuma o primjeni u Sarajevu 2. siječnja 1992 o modalitetima provođenja bezuvjetnog prekida vatre o čemu su obje strane postigle Sporazum 23. studenog 1991. u Ženevi.".[3][4]

Ciljevi Srbije u Hrvatskoj djelomično su ostvareni ratom 1991., a Sarajevskim mirom i dovođenjem UNPROFOR-a trebalo je političkim sredstvima te malim pomacima (zajednički zračni promet, zajednička valuta i kreditno-monetarni sustav itd.) iskoristiti povoljnu priliku za ujedinjenje srpskih krajina u Hrvatskoj sa SFRJ (od travnja 1992. SRJ).[2] Stupanjem na snagu Sarajevskog primirja okončana je prva, sveobuhvatna faza rata u Hrvatskoj, i nastupila je faza "ni rata ni mira", odnosno sukoba niskog intenziteta,[5] koja će potrajati do kraja 1994., odnosno 1995. godine.[6]

Sarajevsko primirje došlo je u trenutku kad je značajno oslabila inicijativa srpskih snaga, a kad je Hrvatska vojska ojačala brojčano i organizacijski, te u naoružanju i opremi. Sukladno Vanceovom planu, snage JNA izvučene su u Bosnu i Hercegovinu s kompletnim naoružanjem i zalihama, a primirje u Hrvatskoj omogućilo je srpskim snagama vrijeme za pregrupiranje i sljedeću etapu rata u Bosni i Hercegovini, koja je započela početkom travnja 1992., s dalekosežnim posljedicama i za Republiku Hrvatsku.[5]

Izvori

  1. ↑ Hrvatski spomenar
  2. ↑ a b Dokumenti (knjiga 4), www.centardomovinskograta.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 28. srpnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. ↑ Rezolucija VS UN 727
  4. ↑ Miroslav Međimorec: "Opće vojno-političko stanje nakon sarajevskog primirja", National security and the future, Vol.4 No.1-4. Ožujak 2003.
  5. ↑ a b Dokumenti (knjiga 3), www.centardomovinskograta.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. kolovoza 2012. Pristupljeno 28. srpnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. ↑ Z. Radelić, D. Marijan, N. Barić, A. Bing, D. Živić: "Stvaranje hrvatske države i Domovinski rat"

Povezani članci

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sarajevsko_primirje&oldid=6172745"