Andrija Rašeta

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Andrija Rašeta
Andrija Rašeta.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 9. prosinca 1934.
Mjesto rođenja Donji Lapac
Nacionalnost Srbin
Opis vojnoga službovanja
Čin General-pukovnik JNA.jpg General-pukovnik
Ratovi Desetodnevni rat
Domovinski rat
Vojska Logo of the JNA.svg Jugoslavenska narodna armija
Rod vojske KoV JNA.JPG Kopnena vojska JNA

Andrija Rašeta (Donji Lapac, 9. prosinca 1934.), general Jugoslavenske narodne armije u mirovini.

Životopis[uredi VE | uredi]

General-pukovnik Andrija Rašeta je rođen 9. prosinca 1934. u Donjem Lapcu. U Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) general Rašeta je obnašao dužnosti komandanta divizije, načelnika štaba "5. armijske oblasti JNA" sa sjedištem u Zagrebu i zamjenika načelnika Generalštaba JNA.[1]

General Rašeta je bio jedan od zapovjednika JNA tijekom Desetodnevnog rata u Sloveniji. Predstavljao je JNA (koja je pod svojim zapovjedništvom imala i paravojne srpske jedinice)[2] kada su se vodili pregovori o njezinom povlačenju iz Hrvatske tokom Domovinskog rata. Pregovori su se vodili pod pokroviteljstvom "Promatračke misije Europske zajednice" u zagrebačkom hotelu "I" od 8. listopada 1991. do konca te godine.[3]

Njegovi najznačajniji postupci iz tog vremena vezani su uz okupaciju Vukovara. U pismu, hitno poslanom generalu Rašeti, vođa europskih promatrača Dir Jan Van Houten zatražio je 17. studenoga 1991. da se promatračima omogući ulazak u Vukovar te da JNA zajamči sigurnost ženama i djeci. Hrvatska vlada je s izvanredne sjednice uputila zahtjev Generalštabu JNA da napravi tampon-zonu, da bi se spasilo civilno stanovništvo i omogućilo poduzimanje humanitarnih akcija, te zatražila hitna evakuacija stanovnika Vukovara, uz prisutnost promatrača Međunarodnog Crvenog križa.[4] Sljedećeg je dana, 18. studenoga, veći dio Vukovara pao. Dr. Vesna Bosanac je ujutro u 10.10 sati izvijestila Europsku misiju da je bolnica opet na udaru topništva. Promatračka skupina Europske zajednice za Vukovar u 12.15 sati iz Negoslavaca je izvijestila da će njihov predstavnik doći do bolnice "ako mu to bude dozvoljeno". U 12.35 sati dr. Bosanac prosvjedovala je zato što nije ispunjeno obećanje Europske misije glede kontakta i početka evakuacije ranjenika.[4]

Za to vrijeme, u skladu s Člankom 15. Četvrte ženevske konvencije, prema kojem bolnicu u središtu ratnih zbivanja preuzima osoblje Međunarodnog Crvenog križa i vodi brigu o ranjenicima i bolesnicima, predstavnici Republike Hrvatske, JNA, Međunarodnoga komiteta Crvenog križa, Liječnika bez granica i Malteškoga križa u Zagrebu su postigli "Sporazum o neutralizaciji vukovarske bolnice i organizaciji konvoja za evakuaciju ranjenika i bolesnika iz nje". Sporazumom su se Republika Hrvatska (HR) i JNA obvezale na "prekid vatre na području vukovarske bolnice i na dogovorenom putu evakuacije", na osiguranje "odgovarajućih vozila s odgovarajućim osobljem, za približno 40 teških bolesnika i oko 360 ranjenika, od kojih su trećini potrebna nosila" i na priznavanje "neutralnosti vukovarske bolnice za vrijeme evakuacije". Sporazumom su RH i JNA dale suglasnost "da Promatračka misija Europske zajednice nadgleda cijelu operaciju i da ima potpuni pristup svim dijelovima evakuacije", koja će "obuhvatiti sve ranjenike i bolesnike koji su na liječenju u vukovarskoj bolnici, a za koje mjerodavni u bolnici budu procijenili da mogu putovati." Sporazum su potpisali predstavnik Europske promatračke misije J. M. Chenu, predstavnik Vlade RH (ministar zdravstva) Andrija Hebrang i predstavnik JNA general Rašeta.[4]

JNA nije ispoštovala sporazum o neutralizaciji vukovarske bolnice, kojega je potpisao general Rašeta, a prema kojemu vojska nije smjela ulaziti u bolnicu. Unatoč potpisanom sporazumu oficiri i vojnici JNA ulazili su u bolnicu, te selektivno odvodili ranjene vojnike i civile, onemogućivši pritom pristup bolnici djelatnicima Crvenog križa. Nakon 20. studenoga 1991. iz bolnice je planski odvedeno 200 ranjenika, bolesnika, a među njima i 18 djelatnika bolnice, koji su kasnije pogubljeni na Ovčari. Među ubijenima na Ovčari je bio i nećak generala Rašete (nije nosio to prezime), a koji je u bolnici izdavao lijekove.[5]

General Rašeta je prilikom ranjavanja Gordana Lederera, snimatelja Hrvatske radiotelevizije, odbio istome omogućiti prijevoz do bolnice u Zagrebu helikopterom Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva. Za to ga je Ledrerova majka, Dr. Vlasta Lederer, javno prozvala pismom objavljenim u Vjesniku 14. kolovoza 1991. godine, nazvavši generala Rašetu četničkim kolabracionistom-suradnikom koji je suodgovoran za Ledererovu smrt.[6][7]

2. siječnja 1992. potpisao je Sarajevsko primirje. General Rašeta je otišao u mirovinu 8. svibnja 1992. godine.[1]

Citati:

Wikicitati „Moje mišljenje je da je samo trebalo blokirati Vukovar, a ići dalje na odsijecanje Osijeka, na izlazak do Đakova, na presijecanje linije Banja Luka - Pakrac - Virovitica. To se moglo uraditi.[8][9]
(General Andrija Rašeta 2011. godine.)
Wikicitati „U razgovorima s pojedinim čelnim ljudima u Hrvastkoj oni su meni otvoreno govorili da su spremni da žrtvuju ako treba ne samo Vukovar nego i Osijek, Dubrovnik, Split...pod cijenu samostalnosti.[8][9]
(General Andrija Rašeta 2011. godine.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Ante Nazor, Ivan Brigović, 2010, str. 313
  2. Siniša Glavašević, Vukovar, 17. listopada 1991. Izvješće: Obruč oko Vukovara se steže - "Ponovno granate i mine na grad, ponovno kršenje zadane riječi. Gospodin Rašeta namjerno zaboravlja da komandira i četnicima. Priznanja su stigla i sinoć kada su u naselju Lužac uhićeni ljudi čudnog izgleda i vrlo duge brade..."]
  3. JNA je izigrala sve dogovore o evakuaciji vukovarskih ranjenika. Slobodna Dalmacija, preuzeto 3. prosinca 2013.
  4. 4,0 4,1 4,2 Vukovar i vukovarska bolnica (dijelovi kronologije), studeni 1991. (IV. dio). Hrvatski Vojnik, preuzeto 3. prosinca 2013.
  5. Davor Ivanković (18. studenoga 2010.). Na Ovčari su ubijeni i Srbi, ali i francuski i njemački dobrovoljci. Večernji list, preuzeto 3. prosinca 2013.
  6. Informacije o Gordan Lederer: Iako se radilo o profesionalnom novinaru bez afilijacije s oružanim snagama, doskora i snimateljski aktivnom s obje strane crte razdvajanja, zapovjednik zagrebačkog zbornog područja JNA general Andrija Rašeta nije dozvolio helikopterski let do bolnice u Zagrebu. Sati izgubljeni u cik-cak prijevozu zapriječenim cestama bili su presudni za gubitak snimateljevog života. Novine su objavile rukom pisani list majke poginulog snimatelja, primarijusa anesteziološko-reanimatološke službe Kliničke bolnice Sv. Duh Vlaste Lederer, kojim je javnosti obznanila da su za smrt njenog sina krivi četnici i general Rašeta.
  7. "A letter from Gordan Lederer's mother".. Vjesnik (www.croatianhistory.net), preuzeto 3. prosinca 2013.
  8. 8,0 8,1 Rašeta: Hrvatski čelnici su za samostalnost bili spremni žrtvovati Vukovar, a opsada grada bila je pogrešna taktika. Jutarnji list (21. studenoga 2011.), preuzeto 3. prosinca 2013.
  9. 9,0 9,1 General Rašeta: Pogrešna taktika. Hrvatska radiotelevizija (19. studenoga 2011.), preuzeto 3. prosinca 2013.

Hrvatskivojnik.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Ante Nazor, Ivan Brigović (2010). Zapovjedni vrh JNA, siječanj 1990. – svibanj 1992., Zagreb: Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata ISBN 978-953-193-106-9