Nihilizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 31. prosinca 2021. u 10:23

Nihilizam (lat. nihil – ništa) je filozofski pogled koji poriče ili kojemu nedostaje vjerovanje da postoji bilo kakav smisao života. Najčešće je predstavljen kao egzistencijalni nihilizam, koji tvrdi da život nema objektivnog značenja, smisla ili intrinzične vrijednosti. Moralni nihilisti tvrde da moralnost ne postoji. Nihilizam može biti predstavljen preko epistemoloških, ontoloških ili metafizičkih oblika, što znači da on predstavlja tvrdnju da znanje nije moguće, ili da stvarnost zapravo ne postoji.

Termin nihilizam prvi puta upotrebljava Turgenjev u romanu Očevi i djeca (1862.) karakterizirajući njime životni stav i poglede svog junaka Bazarova. Nasuprot idolatrijskim shvaćanjima okoline, Bazarov se cinički odnosi prema svakom autoritetu radikalno ispovijedajući jedino naturalističku filozofiju i znanost, no njegovu je posvemašnom kriticizmu stran i svaki konstruktivni društveni napor. Takvo nastrojenje obilježava i ondašnji politički pokret koji se manifestirao anarhizmom, a razvio se osobito među studentskom omladinom. Njihov radikalni individualizam, i pored naglašene materijalističko-kritičke osnove, treba razlikovati od socijalne doktrine Černiševskog, Dobroljubova, Pisareva i njihova kruga. Širenjem ruske književnosti termin je preuzet na Zapadu, ali bez izrazitije političke konotacije, prvenstveno kao oznaka za svojevrsni ateizam kojeg su prototipovi junaci Dostojevskog, Ivan Karamazov i Kirilov. Takav nihilizam najbolje očituje stav: ako nema boga, sve je dopušteno, tj. tada je najviša vrijednost individualna sloboda, a njena je kruna egzistencijalni izbor samoubojstva.

U filozofiji, pojam nihilizam javlja se uglavnom u dva značenja: kao logičko-spoznajni nihilizam, koji odriče svaku objektivnu vrijednost filozofsko-znanstvene spoznaje te stoji u bližoj vezi s radikalnim skepticizmom i kao moralno-politički nihilizam, prema kojemu se društvene i političke vrijednosti ne mogu utemeljiti ni na kakvim racionalnim argumentima. Takav se nihilizam javlja kod Seksta Empirika, Gorgije, Maxa Stirnera, Paula Mongréa, Friedricha Nietzschea, Alberta Camusa i drugih, a Martin Heidegger njime karakterizira opće stanje europskog duha novog znanstveno-tehničkog doba.

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 [[Datoteka:Nietzsche1882.jpg|mini|Friedrich Nietzsche, 1882.]]
-'''Nihilizam''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''nihil'' –  ništa) je [[Filozofija|filozofski]] [[Svjetonazor|pogled]] koji poriče ili kojemu nedostaje vjerovanje da postoji bilo kakav smisao [[Život|života]]. Najčešće je predstavljen kao [[Egzistencijalizam|egzistencijalni]] nihilizam, koji tvrdi da život nema [[Objektivnost|objektivnog]] značenja, smisla ili intrinzične [[vrijednosti]]. Moralni nihilisti tvrde da [[Moral|moralnost]] ne postoji. Nihilizam može biti predstavljen preko [[Epistemologija|epistemoloških]], [[Ontologija|ontoloških]] ili [[Metafizika|metafizičkih]] oblika, što znači da on predstavlja tvrdnju da [[znanje]] nije moguće, ili da [[stvarnost]] zapravo ne postoji.
+'''Nihilizam''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''nihil'' –  ništa) je [[Filozofija|filozofski]] [[Svjetonazor|pogled]] koji poriče ili kojemu nedostaje vjerovanje da postoji bilo kakav smisao [[život]]a. Najčešće je predstavljen kao [[Egzistencijalizam|egzistencijalni]] nihilizam, koji tvrdi da život nema [[Objektivnost|objektivnog]] značenja, smisla ili intrinzične [[vrijednosti]]. Moralni nihilisti tvrde da [[moral]]nost ne postoji. Nihilizam može biti predstavljen preko [[Epistemologija|epistemoloških]], [[Ontologija|ontoloških]] ili [[Metafizika|metafizičkih]] oblika, što znači da on predstavlja tvrdnju da [[znanje]] nije moguće, ili da [[stvarnost]] zapravo ne postoji.
 Termin ''nihilizam'' prvi puta upotrebljava [[Ivan Turgenjev|Turgenjev]] u [[roman]]u ''[[Očevi i djeca]]'' ([[1862.]]) karakterizirajući njime životni stav i poglede svog junaka Bazarova. Nasuprot idolatrijskim shvaćanjima okoline, Bazarov se cinički odnosi prema svakom autoritetu radikalno ispovijedajući jedino [[Naturalizam|naturalističku]] filozofiju i [[znanost]], no njegovu je posvemašnom [[Kriticizam|kriticizmu]] stran i svaki konstruktivni društveni napor. Takvo nastrojenje obilježava i ondašnji politički pokret koji se manifestirao [[Anarhizam|anarhizmom]], a razvio se osobito među studentskom omladinom. Njihov radikalni [[individualizam]], i pored naglašene materijalističko-kritičke osnove, treba razlikovati od socijalne doktrine [[Nikolaj Gavrilovič Černiševski|Černiševskog]], [[Nikolaj Aleksandrovič Dobroljubov|Dobroljubova]], [[Dmitrij Ivanovič Pisarev|Pisareva]] i njihova kruga. Širenjem [[Rusija|ruske]] [[književnost]]i termin je preuzet na Zapadu, ali bez izrazitije političke konotacije, prvenstveno kao oznaka za svojevrsni [[ateizam]] kojeg su prototipovi junaci [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski|Dostojevskog]], Ivan Karamazov i Kirilov. Takav nihilizam najbolje očituje stav: ako nema [[bog]]a, sve je dopušteno, tj. tada je najviša vrijednost individualna [[sloboda]], a njena je kruna [[Egzistencijalizam|egzistencijalni]] izbor [[samoubojstvo|samoubojstva]].
-U [[Filozofija|filozofiji]], pojam nihilizam javlja se uglavnom u dva značenja: kao logičko-spoznajni nihilizam, koji odriče svaku objektivnu vrijednost filozofsko-znanstvene spoznaje te stoji u bližoj vezi s radikalnim [[Skepticizam|skepticizmom]] i kao moralno-politički nihilizam, prema kojemu se društvene i političke vrijednosti ne mogu utemeljiti ni na kakvim racionalnim argumentima. Takav se nihilizam javlja kod [[Sekst Empirik|Seksta Empirika]], [[Gorgija|Gorgije]], [[Max Stirner|Maxa Stirnera]], [[Felix Hausdorff|Paula Mongréa]], [[Friedrich Nietzsche|Friedricha  Nietzschea]], [[Albert Camus|Alberta Camusa]] i drugih, a [[Martin Heidegger]] njime karakterizira opće stanje europskog duha novog znanstveno-tehničkog doba.
+U [[Filozofija|filozofiji]], pojam nihilizam javlja se uglavnom u dva značenja: kao logičko-spoznajni nihilizam, koji odriče svaku objektivnu vrijednost filozofsko-znanstvene spoznaje te stoji u bližoj vezi s radikalnim [[Skepticizam|skepticizmom]] i kao moralno-politički nihilizam, prema kojemu se društvene i političke vrijednosti ne mogu utemeljiti ni na kakvim racionalnim argumentima. Takav se nihilizam javlja kod [[Sekst Empirik|Seksta Empirika]], [[Gorgija|Gorgije]], [[Max Stirner|Maxa Stirnera]], [[Felix Hausdorff|Paula Mongréa]], [[Friedrich Nietzsche|Friedricha Nietzschea]], [[Albert Camus|Alberta Camusa]] i drugih, a [[Martin Heidegger]] njime karakterizira opće stanje europskog duha novog znanstveno-tehničkog doba.
 {{filozofija}}