Delta Orinoca: razlika između inačica
Sintaksa – Parametar u navodnike. |
RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 16: | Redak 16: | ||
''Delta Orinoca'' ima površinu od 22 500 [[km²]], od toga 20 000 [[km²]] otpada na [[Močvara|močvare]] i [[Bara|bare]]. ''Delta'' ima formu tipičnog trokuta, široka je oko 442 km (proteže se duž [[Atlantik|atlantske]] obale od [[Paría (zaljev)|Zaljeva Paría]] na sjeverozapadu, sve do [[Boca Grande (zaljev)|Zaljeva Boca Grande]] na jugoistoku<ref name="orinoco"/>) a duboka oko 200 km. |
''Delta Orinoca'' ima površinu od 22 500 [[km²]], od toga 20 000 [[km²]] otpada na [[Močvara|močvare]] i [[Bara|bare]]. ''Delta'' ima formu tipičnog trokuta, široka je oko 442 km (proteže se duž [[Atlantik|atlantske]] obale od [[Paría (zaljev)|Zaljeva Paría]] na sjeverozapadu, sve do [[Boca Grande (zaljev)|Zaljeva Boca Grande]] na jugoistoku<ref name="orinoco"/>) a duboka oko 200 km. |
||
[[Orinoco]] počinje formirati svoju veliku [[Riječna delta|deltu]] 50 km nizvodno od grada [[Ciudad Guayana]], od tud se rijeka počinje razlivati u brojne kanale (zvane caños), između kojih ostaju veliki otoci.<ref name="orinoco"> {{cite web |url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/432619/Orinoco-River |title= |
[[Orinoco]] počinje formirati svoju veliku [[Riječna delta|deltu]] 50 km nizvodno od grada [[Ciudad Guayana]], od tud se rijeka počinje razlivati u brojne kanale (zvane caños), između kojih ostaju veliki otoci.<ref name="orinoco"> {{cite web |url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/432619/Orinoco-River |title=Orinoco River |publisher=Encyclopædia Britannica |language=engleski |accessdate=2012-09-29}}</ref> |
||
[[datoteka:Or9.jpg|thumb|left|280px|Tipični krajolik u delti]] |
[[datoteka:Or9.jpg|thumb|left|280px|Tipični krajolik u delti]] |
||
''Orinoco delta'' je veliki mozaik [[močvara]], [[bara]], [[kanal]]a (cañosa) i [[otok]]a među njima. Otoci u moru te vode su tek nešto viši, tako da redovno plavljeni za sezonskih [[poplava]], i prekriveni [[mulj]]em i [[blato]]m u gornjem i jugoistočnom dijelu delte, a tresetom u središnjem i sjeverozapadnom dijelu. Dio njih je gusto pošumljen, a neki |
''Orinoco delta'' je veliki mozaik [[močvara]], [[bara]], [[kanal]]a (cañosa) i [[otok]]a među njima. Otoci u moru te vode su tek nešto viši, tako da redovno plavljeni za sezonskih [[poplava]], i prekriveni [[mulj]]em i [[blato]]m u gornjem i jugoistočnom dijelu delte, a tresetom u središnjem i sjeverozapadnom dijelu. Dio njih je gusto pošumljen, a neki s rijetkom travom što ovisno o blizini glavnih rukavaca, trajanju poplava i stupnju slanosti voda.<ref name="basic"/> |
||
Iako je moguće razlikovati riječne od [[Plima|plimnih]] [[kanal]]a u delti, u biti svi kanali postaju rukavci [[Orinoco|Orinoca]] za sezone [[kiša]] (od [[Svibanj|svibnja]] do [[rujan|rujna]]), a tijekom sušne sezone u njima poraste utjecaj [[Plima|plime]]. Rukavci (caños) u gornjem dijelu delte su relativno uski i vijugavi, au donjem dijelu delte postaju široki plimni kanali. Nekoliko većih rukavaca je preusmjereno u priobalje sjeverozapada pod utjecajem snažne [[Gujanska struja|Gujanske struje]], koja nosi brojne [[sediment]]e i zatrpava [[mulj]]em taj dio delte. |
Iako je moguće razlikovati riječne od [[Plima|plimnih]] [[kanal]]a u delti, u biti svi kanali postaju rukavci [[Orinoco|Orinoca]] za sezone [[kiša]] (od [[Svibanj|svibnja]] do [[rujan|rujna]]), a tijekom sušne sezone u njima poraste utjecaj [[Plima|plime]]. Rukavci (caños) u gornjem dijelu delte su relativno uski i vijugavi, au donjem dijelu delte postaju široki plimni kanali. Nekoliko većih rukavaca je preusmjereno u priobalje sjeverozapada pod utjecajem snažne [[Gujanska struja|Gujanske struje]], koja nosi brojne [[sediment]]e i zatrpava [[mulj]]em taj dio delte.<ref name="basic"/>'' Orinoco delta'' ima 26 rukavaca, od kojih su dva najveća; [[Rio Grande (Orinoco) | Rio Grande]] i [[Caño Manamo]], oni čitavim svojim tokom imaju široka korita koja se u blizini obale pretvaraju u [[estuarij]] e. Rio Grande je daleko najveći, jer preko njega otječe većina voda Orinoco i [[sediment | sedimenata]]. Rukavci (caños) Araguao, Mariusa, Macareo i manama su kanali drugog reda, dok su rukavci; Pedernales i Capur primjeri kanala trećeg reda. Zbog utjecaja [[Plima|plime]] i [[Oseka|oseke]], formirala se i mreža kanala koji teku paralelno s obalom, i povezuju glavne rukavce rijeke.<ref name="basic"/> |
||
Više od 75 % voda [[Orinoco|Orinoca]] istječe u [[Boca Grande (zaljev)|Zaljevu Boca Grande]]. Velika količina vode i sedimenata koja otječu rijekom i dnevne plime su glavni procesi u formiranju složene obalne geomorfologije u jugoistočnoj četvrtini ''Delte''. S druge strane [[Gujanska struja]] je glavni faktor koji oblikuje ostalih 3 / 4 na sjeverozapadu Delte. |
Više od 75 % voda [[Orinoco|Orinoca]] istječe u [[Boca Grande (zaljev)|Zaljevu Boca Grande]]. Velika količina vode i sedimenata koja otječu rijekom i dnevne plime su glavni procesi u formiranju složene obalne geomorfologije u jugoistočnoj četvrtini ''Delte''. S druge strane [[Gujanska struja]] je glavni faktor koji oblikuje ostalih 3 / 4 na sjeverozapadu Delte. |
||
<ref name="boca">{{cite web |url=http://www.beg.utexas.edu/geoenvirn/orinoco/summary/main/coastal/copro2a.htm |title= |
<ref name="boca">{{cite web |url=http://www.beg.utexas.edu/geoenvirn/orinoco/summary/main/coastal/copro2a.htm |title=Coastal processes |publisher=Bureau of Economic Geology |language=engleski |accessdate=2012-09-29 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160305071925/http://www.beg.utexas.edu/geoenvirn/orinoco/summary/main/coastal/copro2a.htm |archivedate=5. ožujka 2016.}}</ref> |
||
=== Geološke karakteristike === |
=== Geološke karakteristike === |
||
Teren delte je ravnica bez velikih visinskih razlika, većina uzvišenja ima do 1 metar, rekordna po visoni je naplavina Terra Firma pored obale, koja ima devet metara. Tlo u ekoregiji delte su gotovo u potpunosti aluvijalne naslage, koje je rijeka donijela iz dalekih sjevernih [[Ande|Anda]] od [[Kolumbija|Kolumbije]] do [[Venezuela|Venezuele]] tijekom tisuća godina. Samo u prošlom stoljeću - ''Delta Orinoca'' je povećala svoju površinu na račun [[Atlantik]]a za 1 000 [[km²]]. ''Delta'' se širi u Atlantik 40 metara godišnje, po dužini od 360 km. |
Teren delte je ravnica bez velikih visinskih razlika, većina uzvišenja ima do 1 metar, rekordna po visoni je naplavina Terra Firma pored obale, koja ima devet metara. Tlo u ekoregiji delte su gotovo u potpunosti aluvijalne naslage, koje je rijeka donijela iz dalekih sjevernih [[Ande|Anda]] od [[Kolumbija|Kolumbije]] do [[Venezuela|Venezuele]] tijekom tisuća godina. Samo u prošlom stoljeću - ''Delta Orinoca'' je povećala svoju površinu na račun [[Atlantik]]a za 1 000 [[km²]]. ''Delta'' se širi u Atlantik 40 metara godišnje, po dužini od 360 km. |
||
<ref name="www">{{cite web |url=http://web.archive.org/web/20061007183210/http://worldwildlife.org/wildworld/profiles/terrestrial/nt/nt0906_full.html |title= |
<ref name="www">{{cite web |url=http://web.archive.org/web/20061007183210/http://worldwildlife.org/wildworld/profiles/terrestrial/nt/nt0906_full.html |title=Orinoco wetlands |publisher=World wildlife |language=engleski |accessdate=2012-09-29}}</ref> |
||
=== Hidrološke karakteristike === |
=== Hidrološke karakteristike === |
||
Dvije vrste vodotoka teku deltom, muljevite smeđe vode, koje donose neki rukavi, |
Dvije vrste vodotoka teku deltom, muljevite smeđe vode, koje donose neki rukavi, s puno sedimenata i rukavci crnih voda (koji teku kroz močvare u delti i ispiru njihove obale bogato biljem, i tako se pročišćavaju. |
||
<ref name="hidro">{{cite web |url=http://www.beg.utexas.edu/geoenvirn/orinoco/summary/main/hyd.htm |title= |
<ref name="hidro">{{cite web |url=http://www.beg.utexas.edu/geoenvirn/orinoco/summary/main/hyd.htm |title=Hydrology |publisher=Bureau of Economic Geology |language=engleski |accessdate=2012-09-29 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20121214123457/http://www.beg.utexas.edu/geoenvirn/orinoco/summary/main/hyd.htm |archivedate=14. prosinca 2012.}}</ref> |
||
== Ekoregija == |
== Ekoregija == |
||
Ekoregija ''Močvare delte Orinoca'' sastoji od nekoliko većih i manjih krpa plavljenih [[travnjak]]a, između kojih je [[mozaik]] močvarnih šuma i [[mangrove|mangrovih]] močvara. Ova ekoregija je stanište brojnih ugroženih vrsta. Prijetnje toj regiji su porast onečišćenja, gradnja brana, bušenje [[Nafta|nafte]] i povećanje broja stanovnika u regiji. |
Ekoregija ''Močvare delte Orinoca'' sastoji od nekoliko većih i manjih krpa plavljenih [[travnjak]]a, između kojih je [[mozaik]] močvarnih šuma i [[mangrove|mangrovih]] močvara. Ova ekoregija je stanište brojnih ugroženih vrsta. Prijetnje toj regiji su porast onečišćenja, gradnja brana, bušenje [[Nafta|nafte]] i povećanje broja stanovnika u regiji.<ref name="www"/> |
||
Jedini veći grad u ''Delti Orinoca'' je [[Tucupita]] [[glavni grad|administrativni centar]] države [[Delta Amacuro]], koji leži na rukavcu [[Caño Manamo]]. Njegova izgradnja i rast omogućena je izgradnjom brane na Caño Manamu, između [[1966.]] – [[1967.]] Njome je grad zaštićen od sezonskih poplava, a s druge strane je povećan nivo voda u rukavcu [[Rio Grande (Orinoco)|Rio Grande]] i time povećana njegova plovnost. |
Jedini veći grad u ''Delti Orinoca'' je [[Tucupita]] [[glavni grad|administrativni centar]] države [[Delta Amacuro]], koji leži na rukavcu [[Caño Manamo]]. Njegova izgradnja i rast omogućena je izgradnjom brane na Caño Manamu, između [[1966.]] – [[1967.]] Njome je grad zaštićen od sezonskih poplava, a s druge strane je povećan nivo voda u rukavcu [[Rio Grande (Orinoco)|Rio Grande]] i time povećana njegova plovnost. |
||
<ref name="basic">{{cite web |url=http://www.beg.utexas.edu/geoenvirn/orinoco/summary/main/basic.htm |title= |
<ref name="basic">{{cite web |url=http://www.beg.utexas.edu/geoenvirn/orinoco/summary/main/basic.htm |title=Basic Delta Geomorphology |publisher=Bureau of Economic Geology |language=engleski |accessdate=2012-09-29 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20141107224058/http://www.beg.utexas.edu/geoenvirn/orinoco/summary/main/basic.htm |archivedate=7. studenoga 2014.}}</ref> |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
{{izvori}} |
{{izvori}} |
Inačica od 2. siječnja 2022. u 11:54
Orinoco delta Delta del Orinoco | |
---|---|
Stara karta Delte Orinoca | |
Država | Venezuela |
Površina | |
- Ukupna | 22 500 km² |
Delta Orinoca ili Delta Amacuro (španjolski: Delta del Orinoco) rijeke Orinoco je sedma po veličini delta na svijetu, na sjeveroistoku Venezuele uz obale Karipskog mora i Atlantika.
Čitava delta nalazi se u venezuelanskoj saveznoj državi Delta Amacuro.
Zemljopisne karakteristike
Delta Orinoca ima površinu od 22 500 km², od toga 20 000 km² otpada na močvare i bare. Delta ima formu tipičnog trokuta, široka je oko 442 km (proteže se duž atlantske obale od Zaljeva Paría na sjeverozapadu, sve do Zaljeva Boca Grande na jugoistoku[1]) a duboka oko 200 km.
Orinoco počinje formirati svoju veliku deltu 50 km nizvodno od grada Ciudad Guayana, od tud se rijeka počinje razlivati u brojne kanale (zvane caños), između kojih ostaju veliki otoci.[1]
Orinoco delta je veliki mozaik močvara, bara, kanala (cañosa) i otoka među njima. Otoci u moru te vode su tek nešto viši, tako da redovno plavljeni za sezonskih poplava, i prekriveni muljem i blatom u gornjem i jugoistočnom dijelu delte, a tresetom u središnjem i sjeverozapadnom dijelu. Dio njih je gusto pošumljen, a neki s rijetkom travom što ovisno o blizini glavnih rukavaca, trajanju poplava i stupnju slanosti voda.[2]
Iako je moguće razlikovati riječne od plimnih kanala u delti, u biti svi kanali postaju rukavci Orinoca za sezone kiša (od svibnja do rujna), a tijekom sušne sezone u njima poraste utjecaj plime. Rukavci (caños) u gornjem dijelu delte su relativno uski i vijugavi, au donjem dijelu delte postaju široki plimni kanali. Nekoliko većih rukavaca je preusmjereno u priobalje sjeverozapada pod utjecajem snažne Gujanske struje, koja nosi brojne sedimente i zatrpava muljem taj dio delte.[2] Orinoco delta ima 26 rukavaca, od kojih su dva najveća; Rio Grande i Caño Manamo, oni čitavim svojim tokom imaju široka korita koja se u blizini obale pretvaraju u estuarij e. Rio Grande je daleko najveći, jer preko njega otječe većina voda Orinoco i sedimenata. Rukavci (caños) Araguao, Mariusa, Macareo i manama su kanali drugog reda, dok su rukavci; Pedernales i Capur primjeri kanala trećeg reda. Zbog utjecaja plime i oseke, formirala se i mreža kanala koji teku paralelno s obalom, i povezuju glavne rukavce rijeke.[2]
Više od 75 % voda Orinoca istječe u Zaljevu Boca Grande. Velika količina vode i sedimenata koja otječu rijekom i dnevne plime su glavni procesi u formiranju složene obalne geomorfologije u jugoistočnoj četvrtini Delte. S druge strane Gujanska struja je glavni faktor koji oblikuje ostalih 3 / 4 na sjeverozapadu Delte. [3]
Geološke karakteristike
Teren delte je ravnica bez velikih visinskih razlika, većina uzvišenja ima do 1 metar, rekordna po visoni je naplavina Terra Firma pored obale, koja ima devet metara. Tlo u ekoregiji delte su gotovo u potpunosti aluvijalne naslage, koje je rijeka donijela iz dalekih sjevernih Anda od Kolumbije do Venezuele tijekom tisuća godina. Samo u prošlom stoljeću - Delta Orinoca je povećala svoju površinu na račun Atlantika za 1 000 km². Delta se širi u Atlantik 40 metara godišnje, po dužini od 360 km. [4]
Hidrološke karakteristike
Dvije vrste vodotoka teku deltom, muljevite smeđe vode, koje donose neki rukavi, s puno sedimenata i rukavci crnih voda (koji teku kroz močvare u delti i ispiru njihove obale bogato biljem, i tako se pročišćavaju. [5]
Ekoregija
Ekoregija Močvare delte Orinoca sastoji od nekoliko većih i manjih krpa plavljenih travnjaka, između kojih je mozaik močvarnih šuma i mangrovih močvara. Ova ekoregija je stanište brojnih ugroženih vrsta. Prijetnje toj regiji su porast onečišćenja, gradnja brana, bušenje nafte i povećanje broja stanovnika u regiji.[4]
Jedini veći grad u Delti Orinoca je Tucupita administrativni centar države Delta Amacuro, koji leži na rukavcu Caño Manamo. Njegova izgradnja i rast omogućena je izgradnjom brane na Caño Manamu, između 1966. – 1967. Njome je grad zaštićen od sezonskih poplava, a s druge strane je povećan nivo voda u rukavcu Rio Grande i time povećana njegova plovnost. [2]
Izvori
- ↑ a b Orinoco River (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 29. rujna 2012.
- ↑ a b c d Basic Delta Geomorphology (engleski). Bureau of Economic Geology. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. studenoga 2014. Pristupljeno 29. rujna 2012.
- ↑ Coastal processes (engleski). Bureau of Economic Geology. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 29. rujna 2012.
- ↑ a b Orinoco wetlands (engleski). World wildlife. Pristupljeno 29. rujna 2012.
- ↑ Hydrology (engleski). Bureau of Economic Geology. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2012. Pristupljeno 29. rujna 2012.
Vanjske poveznice
- Geo-environmental characterization of the Delta del Orinoco (na portalu University of Texas) Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. studenoga 2014. (Wayback Machine) (engl.)
- Geo-environmental mapping (na portalu University of Texas) Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. kolovoza 2006. (Wayback Machine) (engl.)
- Orinoco wetlands (na portalu World wildlife) (engl.)