Aleksa Kokić: razlika između inačica
|Kokić, Aleksa |
{{stilska dorada}} |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{stilska dorada}} |
|||
'''Aleksa Kokić''' ([[Subotica]], [[14. listopada]] [[1913.]] - [[Cetinje]] [[17. srpnja]] [[1940.]]) je bio [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[književnik]], [[pjesnik]], [[prozaik]], pisac [[kazalište|kazališnih]] komada, [[esej]]ist, člankopisac, prevoditelj sa češkog, slovačkog, mađarskog i njemačkog jezika. |
'''Aleksa Kokić''' ([[Subotica]], [[14. listopada]] [[1913.]] - [[Cetinje]] [[17. srpnja]] [[1940.]]) je bio [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[književnik]], [[pjesnik]], [[prozaik]], pisac [[kazalište|kazališnih]] komada, [[esej]]ist, člankopisac, prevoditelj sa češkog, slovačkog, mađarskog i njemačkog jezika. |
||
Inačica od 4. prosinca 2007. u 20:37
Aleksa Kokić (Subotica, 14. listopada 1913. - Cetinje 17. srpnja 1940.) je bio hrvatski književnik, pjesnik, prozaik, pisac kazališnih komada, esejist, člankopisac, prevoditelj sa češkog, slovačkog, mađarskog i njemačkog jezika.
Osnovno školovanje je imao u rodnoj Subotici.
Srednje škole je pohađao u Travniku. Ondje je išao u isusovačku gimnaziju.
Studirao je bogoslovlje u Zagrebu.
Za svećenika ga je zaredio biskup Lajčo Budanović. Iza toga je bio svećenik u rodnoj Subotici u župi sv. Roka.
Potom je opet bio studirao u Zagrebu, ovaj put slavistiku.
Smrt ga je iznenada snašla u njegovoj 27. godini, kada je bio na vojnoj vježbi, na odsluženju vojnog roka.
U njegovom književnom radu, posebice njegovom pjesništvu, nazočna je prožetost ljubavlju prema bačkom krajobrazu ("ravnici i zlatnim klasovima") i stanovnicima iz ravnice, a nazočni su u svemu tome i socijalni motivi, iako su mu te pjesme puno manje poznate. U istima je primjećivao i suosjećao sa društvenim nepravdama i gospodarskim poteškoćama (ponajviše zbog velike gospodarske krize koja je ozbiljno uzdrmala siromašne države) sa kojima su se suočili neki slojevi njegovog hrvatskog naroda, opisavši s ljubavlju i iskrenošću teški život pogođenih tim okolnostima, nerijetko prožeto s kršćanskom tematikom. Zbirka "Srebrno klasje" je u tom pravcu usmjerena. Pjesme koje valja istaknuti iz te zbirke su "Asiški svetac među siromasima", "Balada o prosjaku koji se vratio žitnim poljima", "Da se narodi smire", "Isuse, i sam si radnik bio", "Orači", "Tri susreta s malim beskućnikom", "Tuga našeg šora u ljetno veče", "Dani prije žetve".
Objavljena su mu ova djela:
- Klasovi pjevaju, (1936.)
- Zvona tihe radosti, (1938.)
- Bunjevci i Šokci, (1939.) (surađujući s Markom Čovićem)
- Slikovnica kršćanskog nauka (1939.)
- Srebrno klasje, zbirka pjesama, (1962.)
Svojim djelima je ušao u antologiju proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
Izvori
- Geza Kikić: Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.