Prvi kinesko-japansko rat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Prvi kinesko-japansko rat
16126.d.1(46)-Long live the Great Japanese Empire! Our army's victorious attack on Seonghwan.jpg
Japanski propagandni poster
Vrijeme 25. srpnja 1894.17. travnja 1895.[1]
Lokacija Japan, Koreja, Mandžurija, Tajvan, Žuto more
Ishod Japanska pobjeda
Teritorijalne promjene Carska Kina predaje Liaodong, Mandžuriju i Tajvan Japanskom Carstvu, te gubi kontrolu nad Korejom.
Sukobljeni
Flag of China (1889–1912).svg Carstvo Veliki Qing Flag of Japan.svg Japansko Carstvo
Vojne snage
630.000 240.616
Posljedice
35.000 mrtvih i ranjenih 1.132 poginulih
3.758 ranjenih
285 naknadno poginulih od rana
11.894 umrlih od bolesti

Prvi kinesko-japansko rat, oružani sukob u Aziji između Japanskog Carstva i carske Kine pod dinastijom Qing, koji se vodio od 25. srpnja 1894. do 17. travnja 1895. godine. Sukob je okončan 1895. s mirom u Shimonosekiju, prema kojim je Kina priznala neovisnost Koreje[2] i Japanu predala otok Tajvan.[3]

Rat je pokazao neuspjeh pokušaja dinastije Qing da obnovi svoju vojsku i odbije prijetnju gubitka svoje samostalnosti, naročito u usporedbi s Japanskom Carstvom nakon Meiji restauracije. Po prvi put regionalna dominacija u istočnoj Aziji prešla je s Kine na Japan; prestiž dinastije Qing, zajedno sa klasičnom tradicijom u Kini, je zadobila veliki udarac. Ponižavajući gubitak Koreje kao vazalnu državu izazvao je neviđeno negodovanje javnosti.

U okviru Kine poraz je bio katalizator za niz političkih previranja koje su predvodili Sun Jat-sen i Kang Ju-vej, što je kulminiralo revolucijom iz 1911. godine.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Prvi japansko-kineski rat

Pozadina[uredi | uredi kôd]

Jedan od povoda ratu bila je kontrola nad Korejom, jer su se interesi Japana i Kine sukobljavali na Korejskom poluotoku.[4] Nakon dva stoljeća japanske politike samoizolacije pod šogunima iz Edo razdoblja došao je kraj kada je zemlja bila primorana da se otvori za trgovinu nakon američke intervencije 1854. godine. U godinama nakon Meiji restauracije 1868. i pada šoguna, Japan se preobrazio iz feudalnog društva u modernu industrijsku državu.[5] Koreja je nastavila sa pokušajima da odbije strance, odbijajući veleposlanstva iz drugih država i otvaranjem vatre na brodove u blizini svojih obala.

Sukob u Koreji[uredi | uredi kôd]

Satirična karikatura iz jednog britanskog časopisa koja pokazuje pobjedu "malog" Japana nad "velikom" Kinom.

Kao novonastala sila, Japan je okrenuo svoju pažnju Koreji. U interesu vlastite sigurnosti, Japan je htio spriječiti bilo koju drugu silu da pripoji ili da dominira Korejom, ili barem da se osigura efektivna neovisnost Koreje, i bio je odlučan da okonča stoljećima staru kinesku vrhovnu vlast. Kako je pruski savjetnik major Klemens Wilhelm Jacob Meckel objasnio japanskoj vojsci, Koreja je bila "bodež uperen u srce Japana".[6] Osim toga, Japan je shvaćao potencijalne gospodarstvene koristi od korejskih rezervi uglja i rude željeza za sve veću industrijsku bazu u Japanu, i od uvoza poljoprivrednih proizvoda Koreje da hrani sve veće japansko stanovništvo.[7][8]

Nakon nekoliko sukoba između korejskih izolacionista i Japanaca, Japan je 27. veljače 1876. godine nametnuo Japansko-korejski sporazum iz 1876., što je primoralo Koreja da se otvori za japansku trgovinu. Slične ugovori su potpisani između Koreje i drugih zemalja.[9]

Koreja je tradicionalno bila vazalna država dinastije Qing, koja je imala veliki utjecaj na konzervativne korejske službene okupljene oko kraljevske obitelji dinastije Joseon. Mišljenje u samoj Koreji je bilo podijeljeno: konzervativci su željeli da se zadrži tradicionalni odnos prema Kini, a reformisti su htjeli da priđu Japanu i zapadnim državama. Nakon dva Opijumska rata protiv Ujedinjenog Kraljevstva u 1839. i 1856., kao i Kinesko-francuskog rata, Kina nije bila u stanju da se odupre ugrožavanjima sa strane zapadnih sila. Japan je vidio priliku da preuzme položaj Kine u strateški važnoj Koreji.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Duus, Peter. 1976. The Rise of Modern Japan. Houghton Mifflin. ISBN 978-0-395-20665-2CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Duus, Peter. 1998. The Abacus and the Sword: The Japanese Penetration of Korea. University of California Press. ISBN 978-0-520-92090-3CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Schencking, J. Charles. 2005. Making Waves: Politics, Propaganda, And The Emergence Of The Imperial Japanese Navy, 1868-1922. Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-4977-0CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Evans, David C; Peattie, Mark R. 1997. Kaigun: strategy, tactics, and technology in the Imperial Japanese Navy, 1887—1941. Naval Institute Press. Annapolis, Maryland. ISBN 978-0-87021-192-8CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Jansen, Marius B. 2000. The Making of Modern Japan. Harvard University Press. Cambridge. ISBN 9780674003347. OCLC 44090600CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Jansen, Marius B. 1995. The Emergence of Meiji Japan. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-48405-3CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Li, Xiaobing. 2012. China at War: An Encyclopedia. ABC-CLIO. str. 401. ISBN 978-1-59884-416-0CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Paine, S. C. M. 2005. The Sino-Japanese War of 1894-1895: Perceptions, Power, and Primacy. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-61745-1CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Palais, James B. 1975. Politics and Policy in Traditional Korea. Harvard University Asia Center. ISBN 978-0-674-68770-7CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Rao, B.V. 2005. History of Asia. Sterling Publishers Pvt. Ltd. str. 98. ISBN 978-81-207-9223-4CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Sondhaus, Lawrence. 2001. Naval Warfare, 1815—1914. Routledge. ISBN 978-0-415-21477-3CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Weissenbacher, Manfred. 2009. Sources of Power: How Energy Forges Human History. ABC-CLIO. str. 339. ISBN 978-0-313-35626-1CS1 održavanje: ref=harv (link)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. About the Sino-Japanese War of 1894-1895, Japan Center for Asian Historical Records, jacar.go.jp, pristupljeno 12. ožujka 2021.
  2. Koreja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 12. ožujka 2021.
  3. Paine 2005, str. 265-266.
  4. Prvi kinesko-japanski rat (1894. – 1895.). vojnapovijest.vecernji.hr. Pristupljeno 12. ožujka 2021.
  5. Jansen 2002, str. 335. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor sa oznakom: CITEREFJansen2002 (pomoć)
  6. Duus 1976, str. 125.
  7. Li 2014, str. 401. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor sa oznakom: CITEREFLi2014 (pomoć)
  8. Weissenbacher 2009, str. 339.
  9. Rao 2005, str. 98.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Prvi kinesko-japansko rat