Rabarbara

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Rabarbara
Rheum rhabarbarum
Rheum rhabarbarum
Status zaštite

Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Caryophyllales
Porodica: Polygonaceae
Potporodica: Polygonoideae
Rod: Rheum
L.
Područje života
{{{razdioba_stupanj}}}

Oko 60, uključujući:

Rabarbara (lat. Rheum), je višegodišnji rod zeljastih biljka s krupnim listovima i dugim debelim zelenim, ljubičastim, ili ružičastim stabljikama. Biljke posjeduju velike listove i trokutastu dugu mesnatu stabljiku. Cvijeće je malo, zeleno-bijelo do ružičasto-crveno. Postoji mnogo vrsta rabarbare uzgojene kao medicinska biljka i kao biljka za ljudsku prehranu. Za ishranu se koriste samo stabljike, listovi su bogati oksalnom kiselinom te nisu za jelo.

Biljka potječe sa Himalaje,a uzgoj joj se prvo proširio u Rusiji u 16. stoljeću,te tek potom i u Europi,prije svega u Njemačkoj,Engleskoj i Francuskoj.Kod nas se uzgoj preporuča od druge polovine 19. stoljeća.[1]

Kemijski sastav[uredi VE | uredi]

Stabljike sadrže 94 - 95 % vode ,dosta voćnih kiselina, prije svega jabučne, kao i dosta mineralnih tvari i vitamina.[2] Rabarbara sadrži relativno malo vitamina C, međutim sadrži puno više vitamina B: niacin, pantotensku kiselinu i folnu kiselinu. Rabarbara je nevjerojatno bogata kalcijem (80mg/100g rabarbare),kao i magnezijem i manganom.[3]

Sadrži oko 1,3 g/100 g ugljikohidrata, vitamina C ( 10 mg/100g), a mnogo je kalija, željeza te fosfora. Stabljike sadrže i oko 460 mg/100 g oksalne kiseline,stoga osobe sa bubrežnim i žučnim oboljenjima trebaju biti oprezne kod konzumacije istih.Nadalje oksalna kiselina koči resorpciju kalcija,pa na rabarbaru kao izvor kalcija ne treba računati.

Rabarbara u prehrani[uredi VE | uredi]

Od drške rabarbare se priprema: juha, sarma, salata, umak, kompot, marmelada, džem, a koristi se i kao dodatak nekim slasticama.

Vrste[uredi VE | uredi]

  1. Rheum acuminatum
  2. Rheum alexandrae
  3. Rheum altaicum
  4. Rheum australe
  5. Rheum compactum
  6. Rheum cordatum
  7. Rheum coreanum
  8. Rheum darvasicum
  9. Rheum delavayi
  10. Rheum fedtschenkoi
  11. Rheum forrestii
  12. Rheum glabricaule
  13. Rheum globulosum
  14. Rheum hissaricum
  15. Rheum hotaoense
  16. Rheum inopinatum
  17. Rheum khorasanicum
  18. Rheum kialense
  19. Rheum laciniatum
  20. Rheum lhasaense
  21. Rheum likiangense
  22. Rheum lucidum
  23. Rheum macrocarpum
  24. Rheum maculatum
  25. Rheum maximowiczii
  26. Rheum moorcroftianum
  27. Rheum nanum
  28. Rheum neyshabourense
  29. Rheum nobile
  30. Rheum officinale
  31. Rheum orientixizangense
  32. Rheum palaestinum
  33. Rheum palmatum
  34. Rheum persicum
  35. Rheum platylobum
  36. Rheum przewalskyi
  37. Rheum pumilum
  38. Rheum racemiferum
  39. Rheum rhabarbarum
  40. Rheum rhaponticum
  41. Rheum rhizostachyum
  42. Rheum rhomboideum
  43. Rheum ribes
  44. Rheum spiciforme
  45. Rheum subacaule
  46. Rheum sublanceolatum
  47. Rheum svetlanae
  48. Rheum tanguticum
  49. Rheum tataricum
  50. Rheum tibeticum
  51. Rheum turkestanicum
  52. Rheum uninerve
  53. Rheum webbianum
  54. Rheum wittrockii
  55. Rheum yunnanense

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

  • Matsko Hood,K.J. Rhubarb Delights Cookbook,Spokane 2014.

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Krempler,P. Povrćarstvo,Zagreb 1878.
  2. http://www.povrce.com/?A=HOB&HOB=stribar&P=gen&TXT=212
  3. http://www.mrkva.org/content/view/392/72/