GALICIJA, nekadašnja austr. krunska zemlja; područje današnjeg Rzeszówskog i velikog dijela Krakovskog vojvodstva u Poljskoj i Lavovske, Ivano-Frankopanske i Ternopoljske "oblasti" Ukrajinske SSR. Obuhvaća sjev. obronke i predgorje Karpata od Zapadnih Beskida do rijeke Čeremoš, doline gornje Visle, Sana i gornjeg Buga i velik dio Volinsko-podolske ploče s porječjem gornjeg Dnjestra do Zbruča: oko 80 000 km kvadratnih. Galiciju su stoljećima naseljavali Slaveni. Od X st. to je poprište borbi poljske i kijevske države. Istočno od rijeke San nastala je u XII st. Galička Kneževina sa središtem u Galiču (otud naziv Galicija). Ona se borila protiv pretenzija susjednih država Vladimirsko-volinske Kneževine, Poljske i Ugarske. Potkraj XII st. pridružila se Vladimirsko-volinskoj Kneževini; tako je nastala nova Galičko-volinska Kneževina koja je pod pritiskom tatarske najezde i poljsko-litavske agresije slabila i konačno u XIV st. izgubila samostalnost. Galicija je 1349. potpala pod Poljsku. U prvoj diobi Poljske (1772.) Austriji su pripali, pod imenom Galicija i Lodomerija, uz Galičke zemlje s dijelovima Podolije i Volinije, i Sandomirsko te Krakovsko vojvodstvo bez grada Krakova. Godine 1774. zauzela je Austrija Bukovinu i sjedinila je 1786. s Galicijom, a trećom diobom Poljske 1795. pripojila joj je još područja uz rijeku Pilicu i Zapadni Bug (uključivši grad Krakov). Nakon Napoleonovih ratova, zaključkom bečkog kongresa 1815., Austrija dobiva Galiciju kao krunsku zemlju. Krakov je, međutim, do 1846. samostalna republika, a Bukovina od 1849. posebna krunska zemlja. Nakon toga do 1918. nije više bilo teritorijalnih promjena u Galiciji; poslije Austro-Ugarske nagodbe 1867. bila je u austr. dijelu Monarhije. U I. svj. ratu Galicija je poprište teških borbi između austrougarske i ruske vojske. U velikoj borbi od 26. VIII do 17. IX 1914., koja je završila pobjedom Rusa, Austro-Ugarska je izgubila 400 000 ljudi, a Rusija 230 000. Nakon rasula Austro-Ugarske 1918. vlada u Varšavi formalno je Galiciju pripojila Poljskoj, što je u istočnoj Galiciji izazvalo oružani otpor Ukrajinaca, koji su u studenom 1918. pod vodstvom E. Petruševiča osnovali nezavisnu vladu u Lavovu. U proljeće 1919. polj. je vojska zauzela čitavu Galiciju, no Ukrajinci u ist. Galiciji nastavljaju otpor, proglašavaju Zapadno-ukrajinsku Republiku, i u toku čitave 1919. bore se protiv poljskih snaga. U svibnju 1919. Saveznici su priznali pravo Poljske na zapadnu, a u prosincu i na istočnu Galiciju. Sovjetsko-poljskim ugovorima u Rigi 1921. Sovjeti su priznali staru granicu Galicije, a u ožujku 1923. Konferencija veleposlanika potvrdila je suverenitet Poljske nad istočnim dijelom Galicije. Nakon njem. napada na Poljsku u rujnu 1939. sovjetske snage zaposjele su istočnu Galiciju, a 1. XI priključili su krajeve istočno od rijeke San i grad Przemysl Ukrajinskoj SSR. Od 1941. do 1944. cijela je Galicija pod njem. okupacijom. Nakon II svj. rata, na osnovi nove sovjetsko-poljske granice, koja uglavnom odgovara -> Curzonovoj liniji, zapadna Galicija postala je sastavni dio Poljske, a istočna je ušla u sklop SSSR.
