Razgovor:Julije Makanec

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Julije Makanec.
Rad na člancima


Cpyright[uredi]

Dio ovog članka koji je uredio suradnik 83.131.68.196 je prepisan sa internet adrese http://skola.sys.hr/plemstvo/julijeII.htm. Doprinos je prebačen na ovu stranicu i bit će uklonjen u roku od 24 sata ako suradnik ne dokaže da ima dozvolu za prepis. U suprotnom se vraća u članak. Andrej Šalov 18:33, 10. studenog 2005. (CET)

Dozvola[uredi]

Web stranice Hrvatskog plemićkog zbora [[1]] pišem i održavam godinama, ja sam autor svih tekstova i prenio sam dio koji se odnosi na mojeg oca Julija u wikipediju !

Branimir pl.Makanec, Rakovčeva 16, ZGB
E-Mail: branimir.makanec@zg.t-com.hr
tel: 091 2338734, 01 2338734


Prepisani dio članka[uredi]

Dr Julije pl. Makanec svojom je egzistencijom zadirao u dvije sfere - u sferu filozofije i u sferu politike. Obilježje je prve, prema njegovim riječima, da se život pojavljuje u svojoj glomaznoj i robustnoj zbilji, što je on svojim životom na koncu i posvjedočio. Jer politička je povijest zapravo svijet patnja i muka, a prečesto i prolijevanja krvi. Političkom je svijetu primjerena ideja koja se ostvaruje snagom volje, a politički je junak onaj koji se potvrđuje voljom i djelom, »njegova veličina očituje se u njegovoj sposobnosti za stvaranjem velikih i opasnih odluka. Njegov intimni život, njegova intimna strahovanja i htienja ne zanimaju povijest: ona promatra samo onu stranu njegove ličnosti, koja je upravljena na javno djelovanje, a njegova unutrašnjost dolazi samo utoliko u obzir u koliko je s tim djelovanjem u izravnoj ili neizravnoj vezi. Dok je zbilja, u kojoj se radi u povijesti književnosti i filosofiji u neku ruku zbilja izdignuta u neku višu sferu važenja i mašte, dotle je zbilja političke djelatnosti u pravom smislu te rieči krvava zbilja, a poviest prikazuje političkog velikana u pravilu upletena u okrutnu i nepoštednu borbu, pokazuje ga često kao nosioca i žrtvu tragičnih udesa«.1

I doista, dok je Makanec neumitnim usudom povijesnoga zbivanja postao tragični junak i žrtva u sferi političke djelatnosti, njegova je prava djelatnost u kojoj je želio ostati zapravo filozofija, odnosno djelatnost idealnih svjetova, kako je sam naziva. U toj pak sferi povijest mislitelja kao osobe u njezinoj osjetilnoj i konkretnoj zbiljnosti igra mnogo manju ulogu.

Julije Makanec imao je u ideološkom sustavu koji je bio usmjeren na zatiranje hrvatske državopravne svijesti i razaranje hrvatskoga kulturnoga identiteta neoprostive grijehe. Ponajprije, Makanec je kao rijetko koji »filozof« u to doba nastojao prodrijeti u misaonu pozadinu marksističke filozofije i iznio na vidjelo kritiku njezinih postavaka. Zatim je u svojim teoretskim spisima izgrađivao osebujnu filozofiju države te pozitivne ideje modernoga utemeljenja države i nacije u duhu Ante Starčevića aplicirao na razvitak hrvatske povijesti i ustava. Valja ovdje spomenuti da je Makančeva filozofija države utjecala i na razmatranje problematike filozofije i povijesnoga zla u djelu Franje Tuđmana koji kao jedan od rijetkih autora na nekoliko mjesta navodi Makančevu knjigu "Razvoj državne misli od Platona do Hegela".2

1 Uvod u filosofiju poviesti, str. 132.

2 Usp. F. Tuđman, Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja, NZMH, Zagreb, 1990., str. 183 i d. Valja također spomenuti da među prvima pozitivno Makanca navodi Z. Posavac u referatu iz 1968. »Estetika u Hrvata«, koji je objavljen 1970. godine, a Hrvatska Revija, Buenos Aires, prosinac 1955., sv. 4 (20), str. 359-360 donijela je, zajedno sa životopisima ostalih »mučenika za državnu samostaInosr Hrvatske«, i kratku biobibliografiju Julija Makanca. Vidi također recenziju knjige Julija Makanca “Uvod u filosofiju povijesti” koja je izišla u Vijesniku od 3.siječnja 1994 pod nazivom “Povijest utemeljena kulturom i vrijednosnim idealima, nepoznato djelo hrvatske filozofije 20.stoljeća”.

Biografija

Julije Makanec rođen je 19. rujna 1904. u Sarajevu kao najstariji sin u obitelji Alfreda pl. Makanca (1879.-1945.) (nećak Milana Makanca) i majke Marije (rođ. Dlustuš). Pučku školu polazio je u Stocu i Sanskom Mostu, a gimnaziju u Osijeku i Bihaću, gdje je 1922. položio ispit zrelosti. Filozofiju je studirao na Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 1922. do 1926. gdje je pohađao kolegije kod profesora Gavre Manojlovića, Vladimira Dvornikovića, Alberta Bazale, Ferde Šišića, Ramira Bujasa, Vjekoslava Ratkovića, Stjepana Matičevića, Stjepana Tropscha, Gustava Šamšalovića, Rešetara, Grubera, Skoka, Boranića i Fanceva (u indeksu ima također upisan kolegij kod Đure Arnolda ali bez potpisa predavača) iz filozofije i germanistike.

Apsolvirao je studij 1926. godine, a 31. listopada 1927. godine doktorirao je na istom fakultetu s temom »Psihologijska analiza i karakteristika umjetničkog doživljaja«. Disertacija je tiskana 1928 godine pod naslovom »Estetski doživljaj« u časopisu »Savremenik«. Godine 1927. stupio je na nastavničku dužnost u Petrinji. Nakon toga radi na gimnaziji u Koprivnici od 1929. Do 1931., gdje se oženio Brankom Janeš, kčerkom gradskog računovođe.

Godine 1931. položio je u Zagrebu profesorski ispit iz teorije spoznaje, logike, psihologije i povijesti filozofije kao glavnog, a pedagogije, etike i estetike kao sporednog predmeta kod profesora: Stjepana lvšića, Petra Ratkovića, Alberta Bazale i Franje Mandića. Kao domaći sastav obradio je temu: »O duhovnoznanstvenoj psihologiji«, a za pismeni ispit pisao je rad: »Aristotelova filozofija i historijsko značenje njezino«.

Kao profesor premješten je 1932. godine po kazni u realnu gimnaziju u Leskovcu, a zatim u Bjelovar 1933.-34. Potom je 1936. godine premješten u realnu gimnaziju u Virovitici, a zatim slijede premještaji u gimnazije Knjaževac 1937.-38., Karlovac 1939. te napokon odlukom Hrvatske Banske vlasti 11.siječnja 1940. ponovno je postavljen na gimnaziju u Bjelovaru. Tu je imenovan ravnateljem gimnazije u Bjelovaru, a zatim i gradonačelnikom. Sudjelovao je u organiziranju i vodstvu bjelovarskoga ustanka te već 8. travnja 1941. proglasio u Bjelovaru uskrsnuće hrvatske države.

Godine 1942. pozvan je u Zagreb i u Zapovjedništvu Ustaške mladeži preuzeo dužnost pročelnika za duhovni odgoj. Na tom je mjestu ostao do ožujka 1943. godine, kada je imenovan izvanrednim profesorom na Mudroslovnom fakultetu Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu. Od 13. listopada 1943 . Makanec je Ministar narodne prosvjete.

Krajem svibnja 1945. godine u Austriji, gdje se zatekao s ostalim članovima Vlade, bio je izručen od Engleza, te na skupnom suđenju 6. lipnja 1945. zajedno s ostalima osuđen na smrt i strijeljan od strane novih komunističkih vlasti u Zagrebu, vjerojatno dan nakon suđenja 7. lipnja, to se ne zna pouzdano. Do danas nije poznato mjesto gdje je ubijen i pokopan, ali se pretpostavlja da je zajedno s ostalim pogubljenima zakopan negdje u Maksimirskoj šumi. O suđenju se zna veoma malo i to uglavnom na temelju kazivanja Makančeva branitelja dr. Politea članovima obitelji.3

Makanec je mnogostran pisac i filozofija je, uz književnost, glavno područje njegova djelovanja. S toga područja napisao je mnoštvo rasprava, knjiga i članaka. Pisao je također i novinske članke i komentare u »Spremnosti«, »Hrvatskom listu« i dr., a osobito su značajni njegovi radovi na području beletristike gdje je pisao novele i drame.

3 U »Večemjem listu« od 31. kolovoza 1992. godine objavljena je fotografija »Hrvatske vlade« iz 1945. godine, snimljena zacijelo za vrijeme suđenja u dvorištu zatvora u Petrinjskoj ulici u Zagrebu, a na fotografiji se pod br. 8, koji jedini preživjeli svjedok s fotografije Marko Lovoković nije uspio identificirati, nalazi dr.Julije Makanec bez naočala - koje su mu oduzeli.

Prilozi za političku biografiju

Nekoliko ključnih događaja iz Makančeve biografije ocrtavaju sudbinu hrvatskoga intelektualca što otpočetka svjesno ulazi u tragičnu borbu za hrvatsku državnu samostalnost i filozofijski reflektira tu problematiku i na filozofijskopravnom kao i na filozofijskopovijesnom planu u mnoštvu svojih članaka i knjiga. Zanimljivo je za razumijevanje njegova političkoga i filozofskoga udesa baciti pogled na pozadinu zbivanja koja su vezana za njegovo predavanje 1936. godine o Anti Starčeviću u povodu četrdesete obljetnice smrti. Kao osviješteni hrvatski intelektualac već ranije Makanec je osjetio političke pritiske u povodu Šenoine proslave, a ta je atmosfera veoma transparentno ocrtana u njegovu pismu majci 12. ožujka 1932. iz Koprivnice gdje opisuje kako se tu živi u velikoj uzrujanosti. Naime: »Šenoina proslava razvila se u silne manifestacije Hrvatskoj, a priređivač je njen bio g. župnik Pavunić. Poslije zabave počela je policija - potpomognuta četom odvratnih špijuna i denuncijanata - da vodi istragu - 'radi rušenja države'! Dakle: pjevati hrvatske pjesme - znači rušiti državu. Župnika su pozvali na policiju i ponijeli se prema njemu kao živine, derali se na njega i vrijeđali ga i konačno ga osudili na 14 dana zatvora. On je odmah otišao u Zagreb nadbiskupu da mu sve javi. Sada čekamo šta će s njime biti. lstodobno je bio i naš direktor Galijan u Zagrebu, u Banskoj Upravi i sumnjam da nešto ruje protiv nas nekih profesora za koje misli da mu 'smetamo'. Ne znam još ništa sigurno, pa je još prerano da tata poduzimlje neke korake, ali bi mogao posjetiti g. dra. Rudolfa Horvata koji je na proslavi održao jedno sjajno predavanje o Šenoi, da li je njega policija zvala na preslušavanje. - Imade ljudi na koje bi se čovjek najradije popljuvao. Bila je puna sala denuncijanata koji su savjesno pratili i bilježili.

Na sličan način odvijali su se događaji prigodom spomenute proslave Starčeviću. Makanec je održao 15. ožujka 1936. godine u Bjelovaru komemorativni govor o Anti Starčeviću. Tu je suprotstavio dvije najznačajnije osobe u životu hrvatskoga naroda u 19. vijeku - Strossmayera i Starčevića - kao utjelovljenja dvije oprečne svjetonazorne koncepcije. Pritom je uzveličao, nasuprot tada dominantnim stavovima, Starčevića i njegove sljedbenike kao one koji su »unijeli u hrvatsku politiku... čvrstu vjeru u životnu snagu hrvatskoga naroda«, a Strossmayera je ocrtao kao slugu austrijskoga dvora te njegove sljedbenike kao beskičmenjake i puzavce.

Kasnije je kao bjelovarski gradonačelnik u prosincu 1941. godine Makanec došao do izvješća o tom predavanju koje je pisao direktor njegove škole u Bjelovaru 11. travnja 1936. Banskoj upravi i Prosvjetnom odjeljenju te ga je dao prepisati. Također se u Makančevoj ostavštini može pronaći čitav niz prepisanih drugih denuncijantskih policijskih izvješća kao i novinskih članaka vezanih uz taj i slične događaje u Bjelovaru. Nekoliko izvadaka iz toga izvješća - jednoga od mnogih denuncijanata koje spominje Makanec bjelodano svjedoče da je prevrednovanjem likova iz hrvatske povijesti Makanec upravo dirnuo u bit velikosrpske starojugoslavenske ideologije nametanja vlastitoga mjerila interpretacije hrvatske povijesti i pripadnoga mjesta vladike Štrosmajera, a mnogi će zacijelo moći povući paralele s pollitičkim događanjima sve do najnovijega doba. Tu se kaže slijedeće:

»Drž. real. gimnazi ja u Bjelovaru.

Povj. br. 27/193b

Predmet: Dr. Makanec Julije, profesor, vladanje.

Priloga 2.

Banskoj upravi,

Prosvjetnom odjeljenju

Zagreb

Saznao sam, da je dr. Makanec Julije, profesor povjerene mi škole, dana 15. marta o.g. na komemoraciji, koju su prilikom 40.-god. smrti dra Ante Starčevića priredila bjelovarska društva s hrv. plemenskom oznakom i koja je kao i druge priredbe ove vrste dobila karakter partijsko-politički, na nedostojan način govorio o vladici Štrosmajeru, največem zatočniku ideje našeg narodnog jedinstva, koji se u školi svake godine proslavljuje 4. februara. Prethodno nije mene obavijestio, da će to predavanje održati, pače je na plakatima bilo objavljeno, da će ga održati g. Milutin Majer iz Zagreba, a ime prof. Makanca nije na plakatima uopće bilo spomenuto.

Pročitavši u lokalnim novinama 'Glas Bjelovara' br. 12 od 21. III. t.g. članak 'Sa komemoracije Anti Starčeviću' i saznavši da se to odnosi na imenovanog, zamolio sam od Predstojništva gradske policije izvještaj po tom predmetu, a saslušao sam i imenovanog, koji kaže, da je u svom predavanju prikazao Starčevića, koji nije poznavao kompromisa u pitanju odnosa izmedu Hrvatske i Austrije, dok je Štrosmajer bio za kompromis i ništa drugo. Novine i izvještaj Policije prilažu se u ovjerenom prijepisu ovome aktu.

Po mom mišljenju dru Makancu bila je namjera, da ponizujući Štrosmajera, o kojem se gotovo dnevno u školi nešto napomene u vezi s vaspitavanjem omladine u duhu našeg narodnog jedinstva i vjerske trpeljivosti, učini i ideju našeg narodnog jedinstva, za koju je Štrosmajer bio prvoborac, mrskom slušačima, a preko njih i omladini. Učinio je to samo nekoliko sedmica poslije proslave Štrosmajerove u gimnaziji, na kojoj je Direktor dokumentovano, citirajući iz Štrosmajerovih govora, episkop. poslanicu i njegove prepiske, govorio učenicima i nastavnicima o predanom Štrosmajerovom radu za pomenutu ideju. Svi moji raniji izvještaji o dru Makancu (Povj. br. 30. od 14. X.35.; Povj. br. 37. od 31. XII. 35.; Povj. br. 10 od 3. II. 36. i Povj. br. 12. od 26. II. 36.) dokazuju, da njemu do našega narodnog jedinstva nije ni malo stalo. On stoji daleko od izvršenja onoga, što se traži raspisom S. u. br. 42 117/31; ovo što on čini moglo bi se reći sistematski, više je nego nemarnost i indiferentnost prema onome poslu, o kojem se govori u pomenutom raspisu. To je sasvim protivan rad onome, što se u tom raspisu traži. Prema dobivenim informacijama onakav njegov stav prema Štrosmajeru osudili su pače neki građani, koji su ovdje nazvani frankovcima.

Budući da ovaj njegov sistematski rad traje već nekoliko mjeseci, počeli su se oko njega okupljati i uza nj pristajati ovi nastavnici: dr. Škarpa, Sentinela, profesori, Tot, Kojaković i Rukavina Ž., suplenti. Očita su njihova dogovaranja, kada se radi o prijestupima pojedinih učenika.

U interesu je pravilnog rada u školi i pravilnog nacionalnog vaspitanja školske omladine, da se protiv Makanca oštro i hitno postupi. Njegov daljnji ostanak ovdje biće od teških posljedica i za školski život i za pravilno nacionalno vaspitanje učenika povjerene mi gimnazije.

U Bjelovaru, 11. IV. 1936.

Ribar «

(Pismo se čuva u obiteljskoj ostavštini Julija Makanca. Korespondencija kao i ostala građa vođena je veoma brižljivo i sačuvana je u urednim prijepiskama uglavnom samoga Julija Makanca.)

Nakon ove denuncijacije Makanec ponovno biva po kazni premješten u južnu Srbiju - u Knjaževac na bugarskoj granici.



Gornja biografija preuzeta je iz pogovora Pave Barišića Makančevoj knjizi "Uvod u filosofiju poviesti" koja je izišla u izdanju "Sveučilišne naklade" u Zagrebu 1993. god.


Bibliografija radova Dr Julija Makanca[uredi]

  • U sumraku svijesti, povodom knjige A. Bazale o okultizmu, Hrvat, lV/1924., broj 1424, str. 7.
  • Duša, Hrvatski list, Osijek V/1924., str. 2.
  • Stefan George, povodom 25-godišnjice prvog izdanja njegovih programa, Obzor, Zagreb XV/1924., broj 63.
  • Matoš i dekadenca, obzor, Zagreb, 1924., broj 79.
  • Oko Dvornikovićeve studije o Hamletu, Obzor, Zagreb, LXV/1924., broj 112, str. 1-2.
  • Mučenik misli, 80-godišnjica rodenja F. Nietzschea (s portraitom), Obzor, Zagreb LXV/1924., broj 127, str. 1-2.
  • Filozofska kultura, Obzor, Zagreb LXV/1924, broj 147.
  • Teortija relativiteta, povodom knjige dr. Sime Markovića o Einsteinovoj teoriji, Obzor, Zagreb, LXV/1924., broj 295, str. 1-3.
  • Gerhart Hauptmann, Obzor 1925., broj 20.
  • Iz nauke i filozofiije, napisao dr Sima Marković, Beograd 1925., Obzor, Zagreb,1925, broj 58, str. 2.
  • Osvald Spengler, Obzor, Zagreb LXVI/1925., broj 240, str. 2-4.
  • Unamunov problem, povodom njemačkog prijevoda Unamunovog djela »O tragičnom osjećaju života«, Obzor 67/1926., broj 144, p.2.
  • Spoznaja i spoznajna teorija, napisao dr Vuk Pavlović, izdao potporom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb 1926., Obzor, Zagreb LXVII/1926., broj 118, str. 2.
  • Profesor na ljetovanju, savremenik, 1927. broj 9-10.
  • Estetski doživljaj, Savremenik, 1928., broj 4-5 (str. 204-209), broj 6 (str. 258-262), broj 8-9 (str. 364-372).
  • Esej o Minnesangu, Književnik, Zagreb I/1928., broj 5, str. 181-183.
  • Put u propast, povodom knjige Gleise-Horsteman-a »Die Katastrophe«, Amolthea Verlag, Zürich-Leipzig-Wien 1929. (o propasti Austro-ugarske monarhije), Književnik, Zagreb II/1929., broj 9, str. 351-352.
  • Hamletov smijeh, Podravske novine I/1930, broj 8, str. 6.
  • O ljudskoj savjesti, Obzor, Zagreb LXXI/1930, broj 296, str. 2-3.
  • Svijest o krizi; Karl Jaspers: Die geistige situation der Zeit, Berlin, Leipzig 1931., Obzor LXXII/1931., broj 284, p.2.
  • Nietzsche i Spengler, Obzor, Zagreb LXXIII/1932., broj 12, p. 2.
  • Jaspersoua filozofiija današnjice, Hrvatska Revija, 1935. br. 5 (str. 252-258) i broj 6 (str. 320-325).
  • Starčević i Strossmayer na saboru 1861, Hrvatska Revija, God. VIII., 1935. br. 9, str. 449-455.
  • Izmedu fašizma i komunizma, Obzor, Zagreb LXXVI/1936., broj 256.
  • Smrt u Malagi, Hrvatska smotra, 1936. broj 9-10.
  • Hegel i Spengler, Hrvatska Revija, 1937., broj 7 (str. 366-370) i broj 8 (str. 423-426).
  • O tragediji i kultu Zrinskih i Frankopana, Hrvatska Revija, God. X., 1937. broj 5, str. 225-230.
  • Marksistička filozofiija prirode, Matica Hrvatska, Zagreb 1938.
  • Religija i život, Stj. Zimmermann »Religija i života«, Hrvatska revija, Zagreb Xl/1938., broj 9, str. 494-495.
  • Ličnost u današnjem svietu, Hrvatsko Kolo, Zagreb 1938., knj. 19., str. 223-236.
  • Razmišljanja o hrvatskom preporodu, Hrvatska Revija, 1938. broj 5.
  • O podrijetlu i smislu države. Uvod u noviju filozofiju države, Matica Hrvatska, Zagreb 1939.
  • Filidina gostba, Spremnost, 1942.
  • Zrinski u Sigetu, Spremnost, 1942.
  • Duša pokreta. Razmatranje u povodu rasprave prof. Ivana Oršanića 'O pokretu i vođi pokreta', Hrvatska smotra, 1942. br.10, str. 569-577.
  • Veličina i propast kraljevstva hrvatskoga, izdala: Promičba ustaške mladeži. Hrvatska kroz vjekove. Knjiga 1, Zagreb 1942.
  • Filozofiija i svijet, Hrvatska Revija, 1942., str. 2-9.
  • Razmatranje o poviestnim zakonima, Spremnost, 1942.
  • Ustaške vrline, izdala: Promičba ustaške mladeži, Zagreb 1942.
  • Temelji duhovnog odgoja ustaške mladeži, Plava revija, Zagreb II/1942., broj 5, str. 162-167.
  • Razvoj državne misfi od Platona do Hegela, Zagreb 1943.
  • Odgoj vođa ustaške mladeži, Plava Revija, God. III., siečanj-veljača 1943. broj 1-2, str. 1-5.
  • Politički sustavi, Zagreb 1943.
  • Veliko razkršće, Zagreb 1943 .
  • Priručnik za državno-političku nastavu, Zagreb 1943.
  • Kant, Prosvjetni život II/1943., broj 18, str. 429-433 (poglavlje iz knjige : Razvitak države) .
  • Platonova ideaIna država, uz hrvatski prijevod Platonova spisa o državi i državniku, Spremnost, Zagreb II/1943., broj 62.
  • Tragična srž kulture, o duševnosti i kulturi - povodom prievoda Sprangerovih »Oblika života« u izdanju MH, Spremnost, Zagreb II/1943., broj 82, str. 11.
  • Poviest i vječnost. Možemo li se smiriti u uvjerenju da sve mora imati svoj smisao, Spremnost, Zagreb III/1944., broj 111-112, str.2.
  • Entwicklung des kroatischen Nationalismus, Zagreb 1944.
  • Hrvatski vidici. Nacionafno-politički eseji (urednik: prof. Vinko Nikolić), Hrvatska školska knjižnica. »Čovjek i odgoj«, Knjiga 4, Zagreb 1944.
  • Nietzscheova filosofiija poviesti, Spremnost, Zagreb IV/1945., broj 151, str. 9.
  • Pitamo o materijalističkoj filozofiiji, Hrvatski narod, Zagreb VII/1945., broj 1305, str. 13.
  • Goetbe i naše vrijeme (sačuvano u rukopisu).
  • Filozofija i povijest (sačuvano u rukopisu)
  • Odnošaj prirodnih znanosti prema filozofiji (sačuvano u rukopisu).
  • Uvod u filosofiju poviesti, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1993.