Razgovor:Zabrana pušenja

Ma ovakav članak može napisati samo nepušač :-)

DivJak (razgovor) 13:15, 27. prosinac 2008. (CET)

Čudna stvar, većinu stanovništva čine nepušači, a vidi čudi nigdje nikoga po lokalima. Izgleda da to nije bila istina. Ugostitelji se bune, da nema nikoga. Neće biti para, neće biti poreza na zaradu od nekad dupke punih oštarija, kafića, birtija, gostionica, točionica, al će biti otpuštanja. Vjerojatno štetu misli nadoknnadit kreator ovog zakona. --Zeljko (razgovor) 16:57, 17. svibanj 2009. (CEST)

Pušačka nekultura

Mislim da bi u članku trebalo umetnuti i sekciju o pušačkoj ne-kulturi odnosno o nepoštivanju istog Zakona u Hrvatskoj kako bi čitatelj mogao dobiti cijelovitu sliku. Uvijek i svugdje su pušaći građani trećeg reda, osim u nekim balkanskim zemljama i u Turskoj. --93.138.22.69 15:08, 12. rujna 2009. (CEST)

Netočan prikaz trenutnog stanja i prijedlog za uvrštavanje kontroverzi oko primjene zakona

Nije točno da je sabor 2008. godine donio Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda jer je taj zakon donesen 12. studenoga 1999. godine (NN 128/99) te je malo izmijenjen 2000. godine(NN 55/00). Prema tom je zakonu bilo zabranjeno pušenje u svim kafićima i restoranima (bilo je dovoljno nalijepiti znak zabrane na ulaznim vratima), no vlasnici su mogli označiti 20% prostora kao prostor za pušače. Ovaj se zakon nije provodio te se u većini kafića i restorana pušilo u 100% prostora, a samo su rijetki ugostiteljski objekti imali malene prostore za nepušače.

Nadalje, izmjena zakona iz listopada 2008. godine koja je podrazumijevala zabranu pušenja na svim ugostiteljskim objektima je stupila na snagu u ožujku 2009. godine i bila je na snazi svega nekoliko mjeseci. Naime, ugostitelji su se bunili zbog navodnog značajnog pada prometa (što nije potvrđeno podacima o prometu u ugostiteljstvu koji je evidentirao Državni zavod za statistiku - naprotiv, u drugom kvartalu je promet u ugostiteljstvu porastao u odnosu na 2008. godinu) te se već u kolovozu pristupilo izradi Izmjena i dopuna ZOUDP. Konačno, izmjene su donesene vrlo brzo te su donijele novinu da ugostiteljski objekti čija je površina manja od 50 kvadratnih metara mogu cijeli prostor proglasiti prostorom ZA PUŠAČE ukoliko ugrade ventilaciju koja bi mogla napraviti deset izmjena zraka u sat vremena te odgovarajuće filtere za izlazni zrak. Ugostiteljski objekti površine veće od 50 kvadratnih metara mogu odvojiti do 20% svoje površine kako bi napravili prostor ZA PUŠENJE koji mora biti odvojen vratim koja se automatski zatvaraju, mora imati potlak od najmanje -5 Pa i još neke uvjete. U prostoru za pušenje je dopuštena konzumacija pića (što prema izmjenama iz 2008. nije bio slučaj) no i dalje je zabranjeno posluživanje.

Iako je zaštita nepušača od pasivnog pušenja vrlo manjkava i u zakonskom rješenju, a znatno više u provedbi zakona, izmjenama iz 2009. godine je napravljen značajan iskorak borbi protiv toga da mlade osobe postanu pušači pa je u potpunosti zabranjena direktna i indirektna promidžba cigareta (što znači da cigarete na prodajnim mjestima ne smiju uopće biti izložene ni vidljive), a zabranjeni su aparati za prodaju cigareta (zabranjeni su 2008. pa su odobreni 2009. pa su zabranjeni 2013.).

Konačno, primjena ovog zakona je vrlo kontroverzna. Ono što se uspjelo postići je da se u većini prostora gdje se poslužuje hrana ne puši. No, odgovarajuća razina zaštite nepušača od pasivnog pušenja u većini ostalih ugostiteljskih objekata nije postignuta. Najveći su problemi sljedeći: - ventilacija je često ugašena, a zakonom nije predviđeno da mora biti upaljena nego samo da mora postojati (zbog uštede na električnoj energiji ili zbog toga što po zimi snažna ventilacija rashladi prostor) - deset izmjena zraka u sat vremena, unatoč tome što zvuči kao mnogo, je zapravo nedovoljno da bi se postigla adekvatna zaštita nepušača, a SZO je u dodatku Okvirnoj konvenciji jasno navela kako ne postoji sigurna razina izlaganja duhanskom dimu te da postoje i sustavni znanstveni dokazi kako niti jedan tehnički sustav poput ventilacije ili filtracije zraka ne predstavlja učinkovitu zaštitu od duhanskog dima) - na mnogim se objektima uopće ne koristi filtracija zraka pa se truju prolaznici i stanari iznad kafića - mnogi prostori veći od 50 kvadratnih metara su uspjeli dobiti dozvolu ministarstva da se proglase pušačkim prostorom (radi se o pogrešnom prikazivanju površine prostora i nekakvom čudnom računanju prostora za posluživanje u koji se ne ubraja npr. prostor od 2 kvadrata oko aparata za pikado i slično) - zakon se ne provodi ni u onom dijelu u kojem bi trebalo pa su tako gotovo svi noćni klubovi (površine i nekoliko stotina pa i tisuća kvadratnih metara) u kojima bi u potpunosti trebalo biti zabranjeno pušenje zadimljeni a ugostitelji se ne boje inspekcije pa čak i iznose pepeljare na stolove.— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 94.253.204.108 (razgovor • doprinosi) 13:04, 19. siječnja 2014.‎